ENG
Gospić se ne smije ponoviti, održivi sustav gospodarenja otpadom uključuje i spaljivanje!
Smeće koje bacimo ne nestaje – ono samo mijenja mjesto. Slučaj Gospić ponovno je otvorio brojna pitanja o tome kako u Hrvatskoj gospodarimo otpadom, koliko je sustav spreman za količine koje svakodnevno proizvodimo i zašto Europa sve više napušta odlaganje kao način zbrinjavanja. Mogu li reciklaža, energane na otpad i energetska oporaba u cementarama biti dio rješenja i što nas čeka u budućnosti? Više će nam reći naši gosti – stručnjak za tehnologije obrade otpada i industrijsku zaštitu okoliša Renato Šarc i predstojnik Zavoda za energetska postrojenja, energetiku i okoliš Fakulteta strojarstva i brodogradnje Daniel Schneider.
Situacija u Gospiću nije primjer uobičajenog gospodarenja otpadom, već ekološka katastrofa koja se dogodila izvan uređenog sustava, poručio je stručnjak za tehnologije obrade otpada i industrijsku zaštitu okoliša Renato Šarc u novoj epizodi podcasta „Špica s Macanom“. „Ova katastrofa ima izravan utjecaj na okoliš. Ne radi se o nekom odlagalištu, već je to ilegalno zakopavanje otpada koji nipošto ne bi smio biti tamo. Situacija u Gospiću nema nikakve veze s urednim, reguliranim sustavom u sklopu pravnog okvira, nego je riječ o ekološkoj katastrofi koja se dogodila jer je netko izašao iz pravnog sustava gospodarenja otpadom“, rekao je Šarc.
Zbog nastale situacije dio otpada bit će zbrinut spaljivanjem u cementarama Holcim i NEXE, što je izazvalo zabrinutost javnosti zbog mogućeg ispuštanja štetnih tvari i emisija u zrak. Upravo zbog takvih pitanja važno je razlikovati izvanrednu situaciju poput one u Gospiću od postupanja s otpadom unutar reguliranih industrijskih procesa. Korištenje otpada kao alternativnog goriva u cementnoj industriji odvija se unutar strogo reguliranog sustava u kojem se emisije kontinuirano prate, istaknuo je predstojnik Zavoda za energetska postrojenja, energetiku i okoliš Fakulteta strojarstva i brodogradnje Daniel Schneider. „Sva su postrojenja vrlo strogo regulirana i time zapravo ne predstavljaju izravnu opasnost za okoliš. Energetska postrojenja za oporabu otpada, spalionice opasnog otpada i cementare imaju svoje okolišne dozvole. U tim su okolišnim dozvolama strogo propisane granične vrijednosti emisija, koje su među najstrožima, usporedive jedino s nuklearnom industrijom. Kontinuirano se prati dvadesetak emisijskih vrijednosti, što je puno više nego kod klasičnih termoelektrana“, rekao je Schneider.
Kod javnosti problem predstavlja nerazumijevanje razlike između različitih vrsta otpada, osobito kada je riječ o opasnom otpadu i njegovu spaljivanju. Dodatnu zabrinutost pritom može stvarati činjenica da se pod istim pojmom „otpad“ podrazumijevaju materijali vrlo različitih svojstava, namjene i načina obrade. „Inače ne spaljujemo opasni otpad, nego gorivo iz otpada. Opasni otpad možemo spaljivati u za to predviđenim postrojenjima i spalionicama“, rekao je Šarc te dodao kako to voli objasniti na primjeru otpadnog ulja. „Svi mi vozimo auto ili koristimo neki stroj i pritom nastaje otpadno ulje. Ono je po pravnoj definiciji opasni otpad,i to prvenstveno zato što je zapaljivo. Međutim, ako na to gledamo samo kao na problematičan otpad, propuštamo širu sliku. U energanama, spalionicama opasnog otpada ili cementnoj industriji potrebna su goriva kako bi se stvarala energija i provodili procesi. Dakle, ono što je kod nas problem, tamo postaje rješenje, a taj opasni otpad dobiva smislenu i korisnu funkciju“, objasnio je Šarc.
Upravo zato, uz tehnologiju i regulaciju, ključnima smatraju transparentnost i povjerenje javnosti. Kada se govori o spaljivanju otpada, građanima je važno znati što se spaljuje, u kojim količinama, pod kojim uvjetima te kako se kontroliraju emisije. Otvoren pristup podacima i jasna komunikacija pritom su važni kako bi se razlikovala stvarna procjena rizika od straha koji proizlazi iz nedostatka informacija. „Po meni je na prvom mjestu transparentnost. Svi projektanti, planeri, graditelji i operateri moraju biti apsolutno transparentni. Na svako pitanje treba dati odgovor i svaku emisiju pokazati. Ako cijela Europa funkcionira na takav način, zašto ne bismo mogli i mi? Često od ljudi čujem: ‘Mi to nećemo biti u stanju.’ Na to im kažem: ‘Ljudi, pa mi smo izgradili nuklearnu elektranu i njome upravljamo godinama bez ijednog incidenta!’“, poručio je Schneider.
Situacija u Gospiću mora se sanirati prema jasno utvrđenom planu i uz svođenje rizika na prihvatljiv minimum, no cilj ne smije biti samo uklanjanje posljedica ovog slučaja. Uz sanaciju, potrebno je izgraditi cjelovit i funkcionalan sustav gospodarenja otpadom koji će jasno definirati njegovo prikupljanje, obradu, transport i konačno zbrinjavanje te onemogućiti da otpad ponovno završi izvan uređenog sustava. „Cilj je da moramo izgraditi sustav koji će takve situacije u Hrvatskoj u potpunosti onemogućiti“, zaključio je Šarc.
***
Izv. prof. dr. sc. Renato Šarc istaknuti je hrvatski stručnjak i sveučilišni nastavnik u području industrijske zaštite okoliša, tehnologija obrade otpada i gospodarenja otpadom, s posebnim fokusom na mehaničku i termičku obradu otpada, recikliranje, energetsku oporabu, goriva iz otpada te digitalizaciju i automatizaciju postrojenja. Preddiplomski i diplomski studij završio je na Montanuniversität Leoben u Austriji, jednom od vodećih europskih tehničkih sveučilišta u području rudarstva, procesnog inženjerstva i tehnologija zaštite okoliša. Doktorirao je 2015. godine na području proizvodnje, kvalitete i osiguranja kvalitete goriva iz otpada za primjenu u cementnoj industriji i postizanje 100-postotne termičke supstitucije fosilnih goriva. Godine 2026. završio je habilitaciju u području tehnologija obrade otpada i gospodarenja otpadom te stekao venia docendi. Od 1. listopada 2026. obnaša funkciju Associate Professora na Montanuniversität Leoben. Od 2015. godine je zamjenik voditelja katedre za tehnologije oporabe i gospodarenje otpadom, a od 2021. vodi Digital Waste Research Lab. Autor je više od 50 recenziranih znanstvenih radova i više od 150 drugih znanstvenih i stručnih publikacija, a održao je i velik broj stručnih i znanstvenih predavanja u Europi i međunarodno.
Dr. sc. Daniel Rolph Schneider redoviti je profesor na Zavodu za energetska postrojenja, energetiku i okoliš Fakulteta strojarstva i brodogradnje Sveučilišta u Zagrebu, gdje je trenutačno i predstojnik tog Zavoda. Na svojoj poziciji sveučilišnog istraživača ima više od 30 godina stručnog iskustva u sektorima energetike i zaštite okoliša, posebice tehnologija pretvorbe energije, gospodarenja otpadom i sustava za energetsku oporabu otpada, kao i obnovljivih izvora energije. Bio je voditelj i suradnik na više europskih i nacionalnih projekata. Urednik je nekoliko međunarodnih znanstvenih časopisa. Kao autor ili koautor objavio je 164 znanstvena i stručna rada u časopisima, knjigama i zbornicima radova. Član je raznih stručnih udruženja, između ostalih i Akademije tehničkih znanosti Hrvatske, Odjela energijskih sustava.
Kliknite na poveznicu kako biste se pretplatili na YouTube kanal Špice s Macanom kako biste gledali sljedeću ili neku od ranijih epizoda podcasta Špica s Macanom.
Sve epizode dostupne su i za audio slušanje na Spotifyju i Apple podcastima!
U četvrtoj sezoni podcasta Krešimir Macan sa stručnjacima iz različitih sektora donosi novu perspektivu i razmatra potencijalna rješenja za izazove i aktualnosti iz Hrvatske i svijeta. Špica s Macanom premijerno se emitira na YouTube kanalu http://bit.ly/spicamacan svake subote od 10 sati, te reemitira na deset lokalnih televizija – Z1, TV Nova Pula, TV Dalmacija, Jadran TV, Kanal Ri, VTV, Diadora TV ,Osječka TV, Blue TV i Libertas TV.
Podcast Špica s Macanom realiziran je u suradnji s Novim listom, dijelom grupacije Media Solutions u sklopu koje djeluju vodeći hrvatski regionalni mediji – Glas Istre, Glas Slavonije i Zadarski list u kojima možete svake subote i čitati novu epizodu podcasta.
Oznake: Cementare, Krešimir Macan, Špica s Macanom, Renato Šarc, Daniel Schneider, Gospić, Otpad
