Izbori u Srbiji neće riješiti ništa – s istim ljudima nema promjena

Novih lica na izborima 2012. u Srbiji nema, pa je zato teško očekivati neke značajnije promjene nakon Đurđevdana, 6. svibnja. Iako je bitka na prvi pogled neizvjesna, bez obzira na relativnog pobjednika, izgledno je očekivati da će koalicijsku vladu ponovo sastavljati Demokratska stranka (DS) s dosadašnjim partnerima, a da će Boris Tadić dobiti još jedan predsjednički mandat.

Prošle godine u isto vrijeme situacija uopće nije izgledala takvom. Tomislav Nikolić je sa svojom Srpskom naprednom strankom (SNS), nastalom razlazom s Vojislavom Šešeljem i Srpskom radikalnom strankom (SRS), dominirao svim anketama. Bilo je pomalo nestvarno da je jedan tvrdi radikal, samo promjenom kože, postao umiveni naprednjak.

Nije da u tome nije imao pomoć samog Borisa Tadića. Iako predsjednik države, kao i u Hrvatskoj, ne bi trebao biti stranački dužnosnik, Tadić ne samo da vodi Demokratsku stranku, već i poput svojevremeno Tuđmana, vuče sve konce u Vladi Srbije. Za to je bilo potrebno postaviti premijera koji niti smrdi niti miriše, pa tako danas ne čudi to što je Mirko Cvetković AKA Deda Mraz, aktualni predsjednik Vlade Srbije, najnepopularniji političar u Srbiji. Najmanje što trebate u krizna vremena poput ovih jest slaba vlada i još slabiji premijer.

Sva istraživanja kažu da Srbija ide u krivom smjeru, da se živi lošije, da nema dovoljno radnih mjesta i da Srbiji trebaju promjene (zašto nam to zvuči tako poznato?). I birači ih traže, no ni DS niti SNS im ih ne nude dovoljno uvjerljivo.

Nikolićev SNS sa Sanaderovom kampanjom „Pokrenimo Srbiju“ nije ponovio Sanaderove poteze iz 2003. Nije napravio kampanju kao da nije vodeći i borio se za svaki glas – nudeći alternativu slaboj Vladi Srbije, nudeći promjene koje srpski birači prizivaju. Jednostavno nisu ispričali kako to oni namjeravaju pokrenuti Srbiju. Netko ih je možda pogrešno savjetovao da šute i čekaju da im pobjeda sama padne u ruke, kao Kukuriku koaliciji, no to je bio pogrešan smjer. Prvo, nisu okupili široku koaliciju, a drugo, nisu prihvatljiv koalicijski partner – sve ono što je Sanader 2003. u Hrvatskoj bio – trebao je samo relativnu izbornu pobjedu, koju će SNS vjerojatno ostvariti. Ali neće imati s kime koalirati. Treće, podcijenili su protivnika.

Tadićev DS „žuti“ ima vlast, kontrolira medije i ima novac kojim može kupovati partnere. U svoju koaliciju privukli su manje stranke koje sigurno nose po nekoliko postotaka, poput SDP-a Rasima Ljajića, najpoželjnije udavače ovih izbora. Zakonski su pooštrili financiranje izborne kampanje do te mjere, da SNS prvih dana kampanje (koja inače traje puna dva mjeseca u Srbiji) nije imao (legalnog) novca za oglašavanje. Medijski prostor se lako usmjerava i priče se otvaraju kada su ti svi mediji naklonjeni (ili su u vlasništvu ili ovise o budžetima agencija bliskih DS-u – sada razumijete zašto im se ne sviđa ova priča oko Sanadera i FIMI medije) i u DS-u se nisu libili krenuti u otvorenu negativnu kampanju protiv narodnjaka. Spotovima i tisućama letaka podsjećaju Tomu Nikolića na ono što je govorio dok je bio sa Šešeljem i na ono što govori danas. Takve spotove bi DIP u Hrvatskoj odavno zaustavio i zabranio, no u Srbiji je normalno da Predsjednik Republičke izborne komisije, inače član DS-a, uredno donira stranci 500€ usred kampanje.

No, kad se protivnik ne libi negativne kampanje, očigledno se ima čega bojati. Ako se u Srbiji ne živi bolje, a na vlasti ste zadnjih 10 godina, kako imate obraza nuditi „Izbor za bolji život“ kako se zove lista DS-a i Borisa Tadića. Još kad kažete da Srbiji trebaju „novi ljudi“, kao da radite kampanju za protivnika.

Obje stranke imaju stabilnu bazu, poput HDZ-a u Hrvatskoj, od minimalno 25% glasova i na to sigurno mogu računati. Neodlučni birači, koji uvijek presuđuju, totalno su zbunjeni – znaju da vlada DS-a kojom je upravljao Tadić nije najbolje odradila posao u protekle četiri godine, ali još bolje znaju da „umiveni“ Nikolić ne jamči „bolji život“.

I tu leži prilika za manje stranke, koje će na ovim izborima pobrati vrhnje. Prije svega nevjerojatna koalicijska kombinacija bivšeg Miloševićeva glasnogovornika, a sad ministra policije Ivice Dačića – čelnika Miloševićeve Socijalističke partije Srbije (SPS) s partnerima. Otac i sin Krkobabić kao da su maločas izašli iz Maratnonaca (otac ima preko 80, a sin preko 60 godina) vode Pokret ujedinjenih penzionera Srbije (kao naš HSU, ali s aktivnom ulogom u Vladi Srbije). Treći partner je Dragan Marković – Palma, čelnik Jedinstvene Srbije, za kojega je Kerum mala beba, jer u svojoj Jagodini ima muzej voštanih figura, vlastitu žirafu, organizira igranke pod šatorom za samce i kojem na žurkama nisu svirali jedino „Šopen i Betoven“, kako je svojevremeno izjavio i poput Kirina ušao među Youtube velikane. E sad, vjerovali ili ne, ta će koalicija uzeti barem 15 posto na ovim izborima i biti uvjerljivo treća opcija u Srbiji. Slogan „Čvrsto“ Dačić doslovce demonstrira iz dana u dan u kampanji – policije nikad više na prometnicama, a bande padaju dan za danom (hapšenje par naoružanih kosovskih policajaca na teritoriju Srbije je tek bilo zagrijavanje). Za razliku od ostalih članova Vlade, Dačić odaje dojam da zna što radi i zato ga birači vole – čovjek kojemu je većina javnih poteza odličan PR.

Sljedeću skupinu izbornih dobitnika čine stranke koje će sigurno prijeći izborni prag i vjerojatno sudjelovati u novoj vladi DS-a, jer u koaliciji zajedno s njima DS kupi više od 50 posto palih glasova. One računaju na dio razočaranih Tadićevih birača, ali i onih neodlučnih.

Liberalno demokratska partija (LDP) Čedomira Jovanovića uvijek je imala najmodernije i vrhunski estetizirane kampanje koje su im jamčile prelazak izbornog praga i podršku dijela intelektualne Srbije. Tako je i ovaj put – koalicija PREOKRET traži upravo to – totalnu promjenu politike u Srbiji, kako prema Kosovu, tako i općenito. Iako ovaj put nisu svi intelektualci zadovoljni ponudom, pa su inicirali kampanju „belih listića“ protestnog glasanja, koja ovih dana kulminira spotom „Za koji si ti k…c?“.

Novo staro ime na političkom tržištu, po uzoru na SNS, su Ujedinjeni regioni Srbije – Mlađana Dinkića, bivšeg potpredsjednika Vlade Srbije i aktualnog koalicijskog partnera DS-a. Dinkić je bio na čelu resora koji su u ovom mandatu otvorili 30.000 radnih mjesta u proizvodnji, privlačenjem stranih investitora u Srbiju (više nego Hrvatska, BIH i Slovenija zajedno), od kojih je najzvučnije ime Fiat u Kragujevcu. DS je vjerojatno računao da će te rezultate uspjeti pripisati isključivo sebi, kada je medijski ocrnio Dinkića nakon odlaska iz Vlade, želeći mu natovariti odgovornost za slabu Vladu. No ni Dinkić nije gubio vrijeme. Oformio je Ujedinjene regione Srbije zajedno s jakim lokanim šerifima, koji su prošle godine skupili više od 500.000 potpisa za decentralizaciju Srbije, a koja se uskoro i dogodila te gradskim budžetima donijela velik rast. Na krilima tog uspjeha složio je kampanju koja mu je sada donijela zavidan rejting, iako mu mediji mjesecima nisu davali nikakve šanse.

Demokratska stranka Srbije, Vojislava Koštunice, (DSS) nema prave kampanje i moguće je da će joj do kraja iste rejting pasti, ali se očekuje da će prijeći prag, dok je rezultat Srpske radikalne stranke (SRS) sve neizvjesniji, iako bi DS-u odgovarao njihov prolazak, budući da oni ni pod razno ne mogu u koaliciju sa SNS-om.

Moguće iznenađenje su Pokret Dveri koji plešu oko izbornog praga. Vrijednosti tradicionalne Srbije, umotane u vrlo modernu kampanju, daju za misliti radi li se o vrlo ciljanom proizvodu za ove izbore kojemu je cilj skinuti što više glasova SNS-u.

Iz svega navedenog je jasno da je koalicijski potencijal na strani DS-a (pa makar morao progutati i URS kojeg bi naradije ispljunuli), te da će nova/stara vlada biti relativno brzo formirana sa sadašnjim partnerima kako bi se mogla osigurati podrška Borisu Tadiću za drugi krug predsjedničkih izbora.

Oznake: , ,
Pročitajte i…
Kategorije
Pretraži blog po ključnim riječima
A B C D E F G H I J K L M N O P Q R S T U V W X Y Z 1 2 3