ENG
Kako od muhe napraviti slona… i obratno
Kad je Barack Obama ubio muhu munjevitim potezom usred intervjua za CNBC, jednako sam munjevito objavila taj akcijski video na svom profilu na Facebooku. Zašto? Jer je tako prokleto simpatičan. Ono što se dogodilo istog dana je prava igra i san snova svakog PR-ovca. Vijest o ubojstvu kukca obišla je cijeli svijet. Svi, ama baš svi i oni ozbiljni i manje ozbiljni mediji prenijeli su taj nemili događaj (‘nemili’ gledano iz muhine perspektive). Em je ubio muhu, em nitko nema pojma o čemu je predsjednik svjetske velesile pričao u tom intervjuu. Odličan blog na tu temu napisao je Nino Raspudić. Neću ga kopirati, iako moram priznati da se slažem s većinom toga što je rekao. Prije svega, red je da oni koji slučajno nisu vidjeli taj spektakularni čin, bace pogled na Obamu – novog Chuck Norrisa.
Zbilja je iz ove slučajne minijaturne nezgode rođena slonovska priča, u kojoj je šarmantni predsjednik još jednom pokazao svoju ljudsku stranu, duhovitost, a pridodao i ninja brzinu kojom se primjerice djevojčurak poput mene ne može pohvaliti. Ono što je sad pravi trik u cijelom ‘hepeningu’ jest: koga briga za glupu muhu i zašto sad još i ja pišem o tome? Jer da se vratim na spomenuto ranije, zar nije ništa imalo bitno rekao u tom razgovoru? Ovaj ‘muha incident’ izvrsno je iskorišten promatrano iz perspektive odnosa s javnošću. Takve su priče postale zanimljive, one su odmak od krute realnosti ili pak bijeg iz dosade razgovora o sljedećim potezima administracije Bijele kuće. Ujedno, ovo je samo dokaz da svaki pravi PR-ovac i onaj tko to želi postati, može najbanalniju naizglednu ‘glupost’ iskoristiti, ako zna kako, da bi njegov klijent dobio plus među ljudima. Jer zaista, nitko osim PETA-e nije negativno reagirao na ovaj događaj, ako se on uopće može nazvati događajem, a i PETA baš pretjeruje ponekad. Zbilja, govorimo o muhi, ljudi moji.
Na stranu muholjupce, dobro pitanje postavlja gospodin Raspudić u svome blogu: Što bi bilo da ju je promašio? Ja se pitam bi li osvanulo posvuda „Predsjednik ni muhu ne može ubiti“, „Obamina glavobolja zbog muhe“, „Muha: Obama 1:0“ ili pak snimka nikad ne bi ni izašla na vidjelo? Imam i još jedno pitanje – koliko prosječnih Amerikanaca – mislim na srednji sloj – zna da se muha može buti i rukom, a ne nekakvim sprejem ili što ti ga ja znam? Na trenutke sam imala dojam da su vidjeli čudo neviđeno. Makar mi samoj to ne polazi za rukom, znam da je to kod nas na Balkanu stara navada.
Bilo kako bilo, Obama nam je pokazao kako od muhe napraviti slona, a je li moguć i obrnuti proces? O da. Ne želim da me se shvati pogrešno, ali ostavka premijera koja je mene poput većine građana uistinu zatekla je upravo obrnuti proces. U mojoj maloj glavici je to ogroman događaj. I zaista, naslovnice, vijesti, dnevnici, svi su ga bili prepuni. Da, bio je to dan za objavu svih loših vijesti koje se niste usudili do sada objaviti. Ali taj isti bivši premijer kao da je sam izignorirao važnost svoje odluke i učinio sve da slon postane muha. Bez obrazloženja lider države, koja je kako je sam svojedobno kazao “u banani”, jednostavno odlazi. Zašto? Jer je došlo vrijeme… Iskreno, više me zaista nije briga zašto, jer svi slutimo da će se vratiti već za predsjedničke izbore, ali ipak, meni taj potez, kako bi se reklo ‘nije OK’. Sasvim je normalno da se ostavka ponudi tu i tamo, ali zaista, bez razumnog obrazloženja? To je omalovažavanje građana ali i ubijanje važnosti ovakvog čina. A moram spomenuti, da je jedna druga muha također našla mjesto u vijestima. Oko Andrije Hebranga dok je govorio u Saboru povodom ostavke premijera, letjela je muha, koja ga ipak nije dala smesti.
“Stjecajem okolnosti, tijekom Hebrangova govora oko njega je počela oblijetati muha. Predsjednički kandidat HDZ-a nije se dao smesti, već je papirom na kojem je imao napisane natuknice za govor otjerao napasnicu:
– Muha me napada, ali neću je ubiti – obrazložio je svoje čudno mahanje saborskoj i TV javnosti, pokazavši daleko više milosti nego nedavno američki predsjednik Barack Obama pred kamerama”, piše Javno.com.
Nego, najbolje da rezimiram, imamo Obamin ‘Flygate’ s jedne strane i Sanaderov ‘Escapegate’ s druge. A novoj su nam premijerki već suze u očima i iskreno, bolje je gledati smrt jedne muhe nego slike nasmješenih lica i skupi ‘dernek’ iliti oproštaljku koja to u stvari nije i ine gluposti. Uostalom, kriza nam je već davno prestala kucati na vrata i sjedi opušteno na kauču dnevne sobe Lijepe naše, stoga – muha je zakon.
