ENG
Kakve veze imaju ćuna princa Williama i odabir karijere?
Neki dan se pojavila fotografija, citiram, „ćune princa Williama“. Naravno, kako je dotični prizor bio na četiri od pet često pregledavanih portala, a tamo gdje je nije bilo navedeno je da je povučena, htjela ne htjela, gledala sam kako pripadnik kraljevske obitelji urinira. Prva misao mi je bila: O Bože, zaista se ne bih bavila PR-om za Kraljicu Majku i njezine. Osim što me zabrinula činjenica da mi je to prva pomisao, a ne nekakav komentar na dražesnog princa, zabrinulo me i to da možda nesvjesno povlačim granicu tamo gdje ju najmanje očekujem. Naime, o čemu je riječ? Da li me zasmetao “hitlerovski“ ispad drugog brata? Charlesova zaljubljenost u bezličnu Camillu? Zašto se zaboga ne bih bavila njima? Ne, naprosto nemam odgovor na to, mislim da su jednostavno dosadni i ne predstavljaju neki izazov bez obzira na ispade. Eto, nije pitanje morala niti etike.
Kad sam upisala novinarstvo, htjela sam biti ratni izvjestitelj. Imala sam tu neku romantičnu viziju sebe, hrabre a opet krhke plavuše koja se objektivom bori protiv nepravde, rame uz rame sa snažnim borcima u uniformama i staje na stranu slabih i potlačenih.
No, kako već život ide, to se nekako izjalovilo, taj plan da odmarširam u neki rat. Dok sam radila kao novinar i gradila svoj vokabular, proširivala horizonte i slično, uvijek sam se trudila prikazati istinu na svoj način. Ja ne lažem kad pišem, bilo bi sramotno reći da ne lažem uopće, ali ne lažem dok pišem, samo sam naučila da mogu provući notu sebe kroz bilo čiju istinu. To nije dobro za novinarstvo, treba biti objektivan, a ne prilagođavati stvari tako da budu prihvatljivije za čitatelje. Svaki tekst sam se trudila prilagoditi svojoj majci, i ma koliko vijest bila morbidna, tužna ili ružna, trudila sam se da ju pišem tako da se mama ne mršti kad ju čita. I ta naivnost me prošla, jer sam uočila da je mama samo ponosna, a ne pridaje toliko važnosti što zapravo pišem. Ali ostala je svjesnost o načinu na koji nešto kažem i napišem.
I onda je počelo Zapadno krilo. C.J. je bila i ostala moj idol. Toliko cool, uvijek smirena, uvijek zna što treba reći, novinari ju poštuju, radi u Bijeloj kući, ma što još jedan PR-ovac može poželjeti? O da, kad se samo sjetim, već sam se vidjela u odijelu, kako važno kreiram komunikacijsku strategiju tako važnog čovjeka koji predstavlja najmoćniju naciju na svijetu.
Sad konačno radim u PR agenciji, ponosna sam na sebe iako i dalje nesklona odjelima, volim svoj posao i želim ga raditi i učiti još više o njemu. I onda, jedna od dragih mi prijateljica, u petak navečer ispuca pitanje ko iz topa: „A tebi nije bed zato jer ste vi manipulatori, spinovi i to? Zar nema posla koji bi odbila?“. Njezino pitanje me iznerviralo, prvo, ja nisam manipulator. Da, sklona sam tjeranju vode na svoj mlin, i mogu uporno tvrditi da sam u pravu i razbacivati se kojekakvim složenicama koje vode u filozofskom smjeru samo da zbunim protivnika, ali sad baš da bih rekla da sam ja ili moji najbliži kolege manipulatori u krutom smislu te riječi? Ne. Druga stvar, pa ona uopće ne zna čime se ja bavim, što je PR, i ta nekakva mutna slika našeg posla je zapravo apsurdna i prilično zamorna nakon silnog ponavljanja. Treće, pitanje moralne granice je pitanje osnovnih vrijednosti pojedinca. Kako rekoh, ne bih radila za kraljevsku obitelj, jer su dosadni i ionako nikad neće prestati biti važan simbol monarhije i dražestan detalj na suvenirima. Ovako inače, imam problema s ratnim profiterima, šovinistima, rasistima, okorjelim feministima, vječnim pesimistima, jeftinom estradom, lažnim facama i susjedom koja me uporno ne pozdravlja u liftu. I sigurno postoji posao koji bih odbila, vjerojatno bi s druge strane stola bilo jedno od navedenih lica s kojima, pravo da kažem, ne znam što bih. I dok još kriza nije odnijela zadnje kune iz mog džepa, mogu tvrditi da bih povukla granicu negdje, ali još nisam našla točku promjene. Jedno je sigurno, odbila bih posao u karijeri koju ne bih mijenjala, jer na kraju krajeva, ako me jedna „kraljevska piša“ može natjerati na promišljanje o samim počecima i osobnom razvoju, koliko ću tek razmatrati nemoralnu ponudu…
