ENG
Komunikacijskom geniju fali za pivu
Izlazim ja tako iz auta s popratnim smiješkom jer ugrabiti parking na točno željenoj lokaciji u centru nije česta pojava. Krećem prema parking automatu jer mi se učini korisnijim riješiti se viška kovanica u stražnjem džepu hlača, nego plaćati porukom. Već na prvom koraku zaustavi me stariji gospodin, očito pripit.
Nekako mi se čini da sve češće susrećem ljude koji traže novac, pa prema sve učestalijem zanatu imam negativniji stav nego prije. Ali u ovom slučaju, ipak sam posegnuo u džep. Evo zašto:
„Stari imaš kunu? Fali mi za pivu!“ Odličan uvod kojim me zaintrigirao. Unatoč zahtjevnoj konkurenciji, ovaj gospon uspješno se ističe. Na najbolji mogući način, iskrenošću. Uvodom me zaintrigirao, a zbog poslovne deformacije počeo sam pratiti njegovu komunikaciju kao osnovu uspješnosti njegova posla – žicanja. Zatim je nastavio: „Nisam beskućnik, spavam po tramvajima. Nisam ni gladan, samo volim pit` pivu“. Znači iskreno mi je objasnio na što bi moje ulaganje bilo utrošeno. Često sam sretao prosjake i pijance koji bi tražili koju kunu – za hranu ili neku drugu osnovnu potrebu, a u isto vrijeme ostavljali bi dojam da će te iste novce potrošiti na još alkoholnih napitaka. Zbog toga mi se susret s iskrenim pijancem učinio kao evolucijski napredak u komunikaciji žicara. Isticanje kako spava u tramvaju, iako mi se u početku učinilo nepotrebnim, zapravo daje kontekst njegovoj priči i mogućnost da si vizualno predočite njegovu situaciju. Time je i jasno naglasio svoje prioritete – hrana i piće, po mogućnosti alkoholno, a stanovanje tek nakon toga. Znači jasno je koliko bi u njegovom sustavu vrijednosti tih par kuna bilo bitno.
Jasno, nije najsavršenija komunikacijska strategija uopće, ali mislim da njega vrlo dobro služi. Pogotovo za nekog tko očito nema nekog teoretskog znanja o komunikologiji već funkcionira metodom pokušaja i pogreški. Čovjek bi mogao predavati uličnu prodaju i komunikaciju, ako netko osnuje tu katedru.
Oznake: javni nastup, komunikacija, komunikacijsko biserje
