ENG
Korak naprijed, dva natrag – bitno je da se kreće
Sretni nam novi porezi! Pa dok traju, jer čini mi se da je novi krizni porez nekako „sklepan na brzinu“ i da neće dugo. Kako je moguće da se Vlada nije kvalitetnije pripremila za ovakve financijske pokazatelje, imali su dovoljno vremena za pripreme, osim ukoliko nas ne pokušaju uvjeriti kako nam se sve ovo dogodilo nenadano.
Prošlotjedni rebalans, već treći po redu, donio nam je nedovoljne rezove na rashodovnoj strani u proračunu. Stoga se Vlada svojski potrudila pojačati prihodovnu stranu. Umjesto da predloži sustavnu poreznu reformu (pa bila ona i privremena), Vlada je “sklepala” porez koji bi zahvaćao neto primitke, a u koji je u zadnjem trenutku amandmanom „ugurala“ i dividendu i udio u dobiti. Isti su se financijski efekti mogli postići elegantnim, privremenim, povećanjem poreznih stopa za pojedine razrede (ili promjenom raspona tih razreda) u Zakonu o porezu na dohodak i propisati da se prihod od dividende (koji je sve manji u zadnje vrijeme) i udio o dobiti oporezuje. Takvo bi rješenje bilo logično i lako primjenjivo. Umjesto toga Vlada se odlučuje za nakaradni porez koji će jako teško dobiti prolaznu ocjenu na Ustavnom sudu, ma kakav nam Ustavni sud bio.
Pogledajmo jedan primjer: prima li radnik prosječnu hrvatsku mjesečnu plaću (koja je u lipnju bila neto 5.326,00 kuna), novi porez odnosno „harač“ (ovaj porez je Vlada inače lansirala pod nazivom ‘porez solidarnosti’), umanjit će isplaćenu plaću za 213 kuna. Zamislimo sada nekog tko živi od iznajmljivanja nekoliko stanova. Sve i da prima najamninu od svakog najmoprimca na račun, ovaj porez ga za svaku prosječni iznajmljeni stan neće teretiti, a primio je više od našeg prosječnog radnika. Sličnih primjera ima koliko hoćete, najamninu možete zamijeniti naknadom članu Nadzornog odbora i sl. Da li su to ustavne kategorije poput socijalne pravednosti i jednakost pred zakonom?
Novi porez otvara i nove mogućnosti: radniku koji prima primjerice, 3500 kuna neto, svakako se isplati početi uplaćivati 500 kuna u treći mirovinski stup: uplaćena sredstva ostaju na njegovom računu, pored ostvarenog prinosa dobit će državne poticaje i neće platiti dodatni porez. Poduzetnici mogli su relativno lako dobit društva računovodstveno pretvoriti u neku drugu kategoriju koja ne potpada pod ovaj novi porez.
Vlada je morala biti svjesna ovih problema ali i potencijalne blamaže ukoliko zakon padne na Ustavnom sudu, pa ipak se odlučila za ovakvo rješenje. Vjerojatno stoga što ono donosi novi priliv u proračun već u prvoj polovici kolovoza, praktično – odmah, dok bi logične izmjene u porezu na dohodak novi prihod proračunu donijele tek u rujnu, i to pred kraj, kada većina pravnih subjekata i HZMO uplaćuju porez i prirez na plaću. Da se više iz šupljeg ne da preliti u prazno, vidi se i iz činjenice da je Vlada naložila javnim poduzećima da pripreme plaće prema novim pravilima prije nego što je zakon izglasan, a ni zavod za mirovinsko osiguranje još nije poslovnim bankama dostavio isplatne liste za umirovljenike (koje je inače dostavljao uvijek oko 25-tog u mjesecu). Naravno, do službenog datuma isplate mirovina ima dovoljno vremena, ali oni umirovljenici koji su naučili da im banka mirovinu avansira na tekući račun već 1-og u mjesecu, ovaj mjesec taj luksuz nisu imali.
Predsjednika republike najavuio je da će ovaj Zakon uputiti Ustavnom sudu na ocjenjivanje, što Sud treba prioritetno riješiti. Pa vjerojatno nećemo dugo čekati na Vladu da pokaže kliko može biti brza i učinkovita pri povratu sredstava poreznim obveznicima.
Ma koliko se brzo to dogodilo, mogli bismodo tada imati još koji rebalans i još koji novi porez.
Oznake: politika u Hrvatskoj
