Može li drugoplasirani u prvom krugu pobijediti u drugom?

piše Manjgura, 27. studenoga 2009.

Posljednja izmjena 29 kolovoza, 2016 u 15:23

Zaboravimo na trenutak analize tko će od naših kandidata u drugi krug i kakve su im tamo šanse (Mesić je pokazao da ovakav scenarij nije nemoguć) – i pogledajmo kako protječu predsjednički izbori u bliskom nam i nadasve prijateljskom Urugvaju. U nedjelju (29.11.) u Urugvaju će se održati drugi krug predsjedničkih izbora a kandidata koji su prošli u drugi krug imali su mjesec dana za dodatnu kampanju.

Analizirajući izbore lako je pronaći podosta sličnosti (i poneku razliku) s Hrvatskom: barem jedan predsjednički kandidat je bio politički zatvorenik, otac jednog od kandidata bio je predsjednik države ali i diktator, jedan od kandidata bio je gradonačelnik glavnog grada, pobjednik prvog kruga je ljevičar, a u pripetavanje ide s kandidatom kojeg preferira desno orijentirana populacija. Dva vjerojatno najveća prijepora u ovom trenutku u Urugvaju su pravo glasa dijaspore (ipak, ‘samo’ 20% biračkog tijela otpada na dijasporu) i ukidanje zakona o oprostu za počinitelje zločina počinjenih tijekom diktature – o oba pitanja raspisan je referendum.

Trenutni predsjednik Tabare Vazquez, 93. je poglavar Urugvaja i prvi ljevičar u povijesti zemlje izabran na tu funkciju. Uživa veliku popularnost: pripisuju mu se zasluge za gospodarski rast Urugvaja što dokazuje prosječna godišnja stopa rasta BDP-a od 7% tijekom mandata (nešto smanjena u vrijeme globalne krize), pad stopa siromaštva s preko 30% u vrijeme preuzimanja vlasti na 20,5% u 2008, stopa nezaposlenosti ispopd 7% itd. Vazquez je proveo i neke popularne mjere poput prijenosnog računala za svakog školarca, a zaslužan je i za zakon koji je omogućio civilni brak istospolnih parova (nedavno im je dano pravo na posvajanje djece).Vazquez se ukupno tri puta natjecao za predsjednika (1999 je izgubio u drugom krugu tek s par postotaka razlike), bio je gradonačelnik glavnog grada, Montevidea.

U zemlji koja je tradicionalno desno orijentirana (ljevica je osvojila vlast samo jednom, tijesnom pobjedom na zadnjim izborima) – najveće izglede ima ljevičar Jose Pepe Mujica – „El Pepe“ (74) – bivši gerilac (utemeljitelj gerilskog pokreta Tupamarosa) i politički zatvorenik (od 1973. do 1985.), koji u kampanji ističe kako je nasljednik popularnog Vazqueza. Ankete prije prvog kruga davale su mu 45-49% glasova, znatno više nego protivnicima s desnog centra gdje su glasove biračkog tijela podijelili bivši predsjednik Luis Alberto Lacalle (68), koji je prema anketama trebao dobiti 28-31% glasova, te Pedro Bordaberry (49), s procijenjenih 14-16%. Da je desnica kojim slučajem u prvom krugu izašla s jednim kandidatom, ankete su pokazivale da bi šanse tog kandidata bile barem jednake kao i El Pepeove.

Kampanja je protekla relativno mirno: Mujica se predstavljao kao vegeterijanac koji uzgaja cvijeće, nastojeći čim bolje iskoristiti popularnost trenutnog predsjednika jamčeći nastavak njegove uspješne politike. Tu i tamo znao je iznenaditi radikalnim izjavama kojima zaziva nacionalizaciju zemljišta. Ipak, rečenica da je „Argentina zemlja morona“ koju je izrekao u jednom intervjuu izazvala je pravu buru i pogoršala mu rejting u anketama, posebice jer Mujica računa na glasove značajnog broja Urugvajaca iseljenih upravo u Argentinu (a koji su bili presudni za prvu pobjedu njegove stranke pred pet godina). Lacalle je pak najveću pogrešku u kampanji napravio nesmotrenim izjavama o primateljima socijalne pomoći.

Za svu trojicu se može reći da su pripadnici urugvajskih političkih dinastija: Bordaberry je sin bivšeg urugvajskog predsjednika Juana Maria Bordaberryja, koji je 1973 raspustio parlament i uveo diktaturu, te dao zatvoriti Mujicu. 2006. Juan Maria je uhapšen zbog ubojstva predsjednika raspuštenog parlamenta i jednog senatora davne 1976. Bivši predsjednik i ponovni kandidat, Luis Alberto Lacalle također je pripadnik jedne od „dinastija“. Djed mu je jedan od najznačajnijih urugvajskih političara prve polovice prošlog stoljeća, utemeljitelj moderne Nacionalne stranke i nakratko, pred smrt predsjednik Urugvaja. Lacalleov sin je također političar – član je senata. Na koncu ni obitelj Mujica nisu politički outsideri – gospođa Mujica treća je osoba po snazi u vladajućoj lijevoj „Širokoj fronti“ (odmah nakon El Pepea i njegovog zamjenika na izborima).

Očekivano, pred drugi krug Bordabarry je pozvao svoje birače da svoj glas daju Lacalleu, kako bi spriječili da ljevica dobije i predsjednika, budući kontroliraju parlament već pet godina. Biračima je apel da podrže predstavnika stranke koja im je tradicionalni rival još od 1835 opravdao je riječima „država je ispred svega“. Ipak da matematika nije tek jednostavno pribrajanje glasove desnice pokazuju i posljednje ankete koje u drugom krugu Mujici daju 47% glasova, Lacalleu 42% uz 11% neodlučnih. Prognoze ishoda prvog kruga bile su dosta dobre:

Prvi krug, Urugvaj (uočite izlaznost čak 89,85%)
Kandidat – Stranka	Broj glasova	%	Ishod
José Mujica (Široki Front)	1,093,869	48.16	Drugi krug
Luis Alberto Lacalle (Nacionalna stranka )	657,327	28.94	Drugi krug
Pedro Bordaberry (Stranka obojenih)	383,912	16.90

Za kraj, spomenuo sam referendume održane istovremeno s prvim krugom izbora, a na kojima su se Urugvajci izjašnjavali o ukidanju zakona o oprostu za zločine koje su policija i vojska počinile tijekom diktature te o pravu dijaspore na dopisno glasovanje. Oba su referenduma propala. Pred nekoliko dana Ustavni sud Urugvaja proglasio je Zakon o oprostu neustavnim.

Rezultate drugog kruga pogledajte u tekstu Drugi krug predsjedničkih izbora u Urugvaju – epilog.