Ne, nismo svi isti – ovo nije PR!
Nikad nisam platio prilog ni u jednom mediju jer mi to nije palo na pamet budući da to ne dozvoljavaju etičke i moralne norme i novinarstva i odnosa s javnošću. Tamo gdje se može kupiti prostor, to se zove oglašavanje i radi se o posve drugoj branši. Kada bi se mogli kupovati prilozi u Dnevnicima tada se naša struka ne bi zvala odnosi s javnošću, već oglašavanje, pa ko da više, dobije više. Nijedan o mojih klijenata od mene nije mogao zatražiti i dobiti sljedeće usluge kako ih nabraja gradonačelnik Slavonskog Broda Mirko Duspara:
Više o cijelom slučaju pogledajte ovdje, pametnome dosta.
I nije mi namjera ponavljati već rečeno, već reći da sam danas po prvi put u poziciji da se pitam mogu li pojedinci ugroziti toliko truda uložena u profesionalizaciju i edukaciju struke? Pojedinci koji nisu niti članovi Hrvatske udruge za odnose s javnošću HUOJ-a, niti njegove Sekcija PR agencija. Da danas pojedini klijenti zovu kolege širom zemlje i čude se zašto im mi govorimo da se to ne može napraviti, kad evo može, ako može jedan Duspara, kažu zašto ne bih i ja. Na to im samo možemo reći, pokucajte na neka druga vrata, mi ne kupujemo priloge u Dnevniku – mi vam možemo pomoći ispričati Vašu priču profesionalno i po svim uzursima struke, ali ne možemo kupiti prilog u Dnevniku – zato jer se to jednostavno ne smije! Ili preciznije ne bi smjelo – i to ne samo u Dnevniku ili bilo kojoj informativnoj emisiji javne televizije, već i onih komercijalnih. Zato jer to propisuju njihovi kodeksi časti, koji npr. zabranjuju voditeljima informativnih emisija sudjelovanje u oglasnim kampanjama, kako ne bi zbunjivali gledatelje. I sada se netko sjetio da može kupiti prilog ili emisiju – za takvu nečasnu radnju potrebne su dvije strane – onaj koji daje i onaj koji prima, pa sad sami odlučite čija je krivnja veća. Dilema ista kao onog koji plaća za seks ili kurve koja ga pruža. Nema razlike. Pune ruke posla i za HUOJ i za HND.
Manjgura je punopravna članica Sekcija PR agencija HUOJ-a i u svojem radu referira se na Minimalni agencijski cjenik Sekcije agencija HUOJ-a, kao i na Pravilnik o natječaju za odabir PR agencije. Punopravne članice sekcije agencija su ove godine prošle i nezavisnu financijsku reviziju kako bi se jasno odvojili prihodi od odnosa s javnošću od eventualno ostalih prihoda, čime se dodatno potvrdio njihov status kao specijaliziranih agencija za odnose s javnošću.
I zbog svega dosad napisanog, ne mogu dozvoliti da nas sve trpaju u isti koš, da nam govore da smo svi isti, da su nam novinari prijatelji na Facebooku korumpirani samim time što su nam prijatelji. Mi djelujemo javno, borimo se za standarde struke i odgovaramo za svoje postupke – i za to mi nismo kao oni. Niti ćemo ikada biti – i zato ja osobno mirno spavam i ponosan sam na ono što radim. I baš zato što nismo svi isti!
Sve ostale dnevnike i vijesti vezane uz ovaj slučaj potražite ovdje.
Oznake: Odnosi s medijima, HUOJ, Mediji, Odnosi s javnošću, Krešimir Macan