Političari i restorani – hoćete li politiku u svoju butigu?

Otto von Bismarck svojedobno je izjavio: „Zakoni su poput kobasica. Bolje je ne vidjeti kako nastaju“. Bismarck je shvatio da su gastronomija i politika veoma zanimljivo isprepletene. Jedan dobar primjer spajanja politike i gastronomije je američki lanac brze hrane The Conflict Kitchen, u kojem se mogu naći nacionalni specijaliteti onih zemalja koje Amerika shvaća kao neprijatelje demokracije, poput Irana, Sjeverne Koreje, Palestine, Kube i slično. Ovaj zanimljiv i hvalevrijedan projekt zamišljen je kao informiranje i upoznavanje Amerikanaca s njima nepoznatim kulturama kroz hranu, a s ciljem umanjivanja mržnje i nepotrebnih tenzija uslijed različitosti kultura. U ovom lancu brze hrane edukativan karakter je ipak ispred važnosti kvalitete namirnica i kreativnosti izvedbe. Amerikanci ipak češće odabiru restorane prema preporuci ljudi u čiji ukus imaju povjerenja. Tako u restoranima koje posjeti Bill Clinton postaje nemoguće naći prazan stol. U Londonu, Parizu i Chicagu vode se izvještaji o omiljenim restoranima političara, koji tim priznanjem ponekad dobivaju na vrijednosti više no što bi dobili s tri Michelinove zvjezdice.

U Hrvatskoj, gastro ponuda nije baš tako široka kao u Londonu ili Parizu, ali imamo mi i svojih aduta. Neki političari zasada rade na promociji tzv. švapske kuhinje: prema izjavi njegovog zatvorskog kolege, Ivo Sanader posljednjih nekoliko dana jede ili špagete ili knedle, dok preostali slobodni političari rade na promociji lokalnih hrvatskih restorana. Već smo pisali o Kukuriku koaliciji i sastanku u restoranu po kojem je ta koalicija dobila i zasad neformalan naziv. U međuvremenu, još jedanput su se sastali u restoranu Nenada Kukurina i fleševe novinarskih fotoaparata usmjerili u njegovom smjeru.

Nakon što je vidjela kako se dobro hrani opozicija i Jadranka Kosor je zaključila da bi svog najdražeg kolegu, Boruta Pahora mogla odvesti na kvarnerske škampe. Tako je premijerka svog slovenskog kolegu odvela nedaleko Kukuriku-a u izravnu konkurenciju, vrhunski restoran Draga di Lovrana s vjerojatno najljepšim pogledom na Kvarner i jednim od kultnih domaćih kuhara, Zdravkom Tomšićem, koji je, da stvar bude zanimljivija, prije Drage radio upravo u Kukuriku-u.

Vrijeme će pokazati hoće li Kukuriku postati restoran kojeg posjećuju uglavnom ljevičari, Draga mjesto okupljališta HDZ-ovaca (a obližnji vrhunski Plavi podrum zauzeti samoprozvani Treći put), ili politika ipak neće utjecati na njihovo biračko tijelo.

Dobra iskustva s političarima imaju istarski kuhari. Naime, ovog ljeta lokalni kuharski tim, u kojem se ističe Marin Rendić (možda najperspektivniji hrvatski kuhar i vlasnik novigradskog Pepenera), vrlo je uspješno kuhao predsjedniku Josipoviću na Brijunima. Kasnije je Josipović posjetio i Rendićev novigradski restoran.

Loših iskustava s politikom u svojoj butigi imao je Mato Đurović, vlasnik naširoko poznatog dubrovačkog restorana Nautika, koji nije baš blagonaklono dočekao smjenu Šuica-Vlahušić na čelu Grada.

Problema s političkim smjenama nikad nije imao zagrebački Baltazar, omiljeno okupljalište crnih, crvenih, žutih, plavih, a možda će biti i zelenih – ako uspiju odgristi dio proračunskog kolača. Taj riblji restoran s Nove Vesi već dugi niz godina ugošćuje gotovo sva poznata, posebice politička lica. Ondje su se sastali i Sanader i Kosor, tik nakon uspješne predaje premijerske štafete. Omiljeno okupljalište političara, poslovnjaka, sudaca i diplomata – kao takvo je i omiljeno okupljalište lobista. Ovotjedni Globus nanjušio je Baltazar kao važan politički toponim pa je napravio veliku reportažu o tom restoranu.

Pitanje je i dalje što domaći političari mogu učiniti za kvalitetne restorane, ali već odavno nije pitanje što kvalitetni restorani mogu učiniti za njih…

Oznake: , , , , , ,
Pročitajte i…
Kategorije
Pretraži blog po ključnim riječima
A B C D E F G H I J K L M N O P Q R S T U V W X Y Z 1 2 3