Prema konverzacijskoj demokraciji – Internet, političari i građani

Posljednja izmjena 22 srpnja, 2016 u 14:18

Evo par dana poslije Sarajeva da malo sredimo dojmove. Sarajevo je jednostavno fascinantan grad, kako inače, tako i zbog svoje nedavne teške ratne prošlosti. A Sarajlije – to je posebna priča – uvijek nasmijani i odlični domaćini. Stavio sam jedan mali album na Facebook, pa tko voli neka izvoli.
Ukratko, British Council je organizirao dva predavanja jedno u Rektoratu Sveučilišta i drugo u Parlamentu BiH na kojim je profesor Stephen Coleman, iznio neke o svojih ideja o tome zašto bi Internet u budućnosti mogao postati neizbježni alat za trajan dijalog glasača i političara u svakoj razvijenoj demokraciji. Dobro ste čuli, nije ideja u tome da o svemu svi glasamo on line jedan dan, već da oni koji imaju što za reći i to žele u tome aktivno sudjeluju.
Pokušat ću ukratko navesti neke od glavnih teza koje je iznio profesor Stephen Coleman u svojem izlaganju TOWARDS A CONVERSATIONAL DEMOCRACY – The Internet, Politicians and Citizens (Prema konverzacijskoj demokraciji – Internet, političari i građani).
Prije 50-tak godina raspravljao se hoće li televizija promijeniti politiku, a dana se isto pitanje postavlja za nove digitalne informacijske i komunikacijske tehnologije – kako će one (i trebaju li) promijeniti politiku? Prava tema u za jedan parlament zar ne. I ne zaboravite, kaže Coleman, nije stvar u tome što tehnologije mogu, već kako ćemo ih koristiti.
Danas smo suočeni s nekoliko glavnih problema koji opterećuju modernu političku komunikaciju. Prvo je pitanje pristupa – možemo li uopće doći do mjesta gdje se politika definira i gdje se o njoj odlučuje. Drugo vjerujemo li ljudima koji o politici odlučuju. Treće kako koordinirati aktivnosti i interese grupa koje se možda istodobno, ali na različitim mjestima, bore za iste ili slične ciljeve. Četvrto – kako u konačnici odlučujemo, jer se neke odluke moraju donijeti – imamo li pristupa tom procesu uopće. I u konačnici peto – koliko smo u svemu tome efikasni i kako se to može učinkovito organizirati.
Profesor je citirao nekoliko dokumenata na tu temu, mislim da sljedeća dva dosta dobro opisuju ovaj trenutak sada (naročito ovaj od pokojnog Robina Cooka jer jako plastično opisuje trenutačnu frustraciju šire javnosti ako ih se pita o politici).

“Democratic governments are under pressure to adopt a new approach to policy-making – one which places greater emphasis on citizen involvement both upstream and downstream to decision-making. It requires governments to provide ample opportunity for information, consultation and participation by citizens in developing policy options prior to decision-making and to give reasons for their policy choices once a decision has been taken.” (OECD, Citizens As Partners, 2001)

“There is a connection waiting to be made between the decline in democratic participation and the explosion in new ways of communicating. We need not accept the paradox that gives us more ways than ever to speak, and leaves the public with a wider feeling than ever before that their voices are not being heard. The new technologies can strengthen our democracy, by giving us greater opportunities than ever before for better transparency and a more responsive relationship between government and electors.” (Robin Cook, Leader of the UK House of Commons, 2002)

Ideja profesora Colemana je da Internet na određeni način može poslužiti kao idealni alat da se te razlike premoste. Prvo uvodi se transparentnost u cjelokupnost djelovanja (je li to političarima stvarno u interesu?). Drugo moguć je paralelan život više sličnih inicijativa, bez da se formalno ulazi u prava jednih ili drugih. Treće stvaranje različitih mreža je brzo i efikasno i nikad jednostavnije, mrežno znanje postaje jaki adut. Četvrto otvara se dijalog koji ranije nije bio moguć. I u konačnici takav način funkcioniranja otvara prostor da u svakome od nas pronađemo interes za nešto u čemu želimo sudjelovati i zajednički pomoći.
I tu dolazimo do njegova modela kako je on naziva konverzacijske demokracije – CONVERSATIONAL DEMOCRACY.
Jasno je da danas Vlade nemaju nužno rješenja i odgovore na svaki problem, dok s druge strane građani posjeduju brojna znanja, koja nisu uvijek dostupna vladinoj administraciji. Ideja je kreirati i upravljati jednim on line prostorom u kojem bi javnost mogla aktivno sudjelovati u odlučivanju bok uz bok s vladinom administracijom. Istodobno bi se vlada mogla bez većih poteškoća povezati s mrežama u kojima građani raspravljaju različita društvena pitanja i tu se političari mogu javljati kao posrednici. U konačnici se ne bi radilo o izravnoj demokraciji, već izravnom predstavljanju, što je u stvari odlična nadogradnja na postojeći sustav.
Kud bolje mjesta za predstavljanje jedne takve ideje nego u parlamentu. Zastupnici su pokazali zavidan interes za temu, iako im su se pitanja uglavnom odnosila na možda klasične boljke Internet početaka – kako izbjeći uvredljive komentare na blogovima, da li web ili blog stranica (mislim da od 649 ako se ne varam zastupnika u britanskom parlamentu njih 600 ima web stranice, a samo manji dio blogove), treba li parlament osigurati podršku za on line prisutnost zastupnika itd.
Profesorica Jelenka Voćkić – Avdagić, s odjela novinarstva Fakulteta političkih znanosti u Sarajevu i njihov prodekan za međunarodnu suradnju, prikazala je kako to izgleda u stvarnom on line životu u BiH. Uz časne iznimke poput bloga Predsjednika Predsjedništva BiH Željka Komšića, stranica visokog predstavnika u BiH ili bloga britanskog veleposlanika u BiH, Internet život u BiH je još prilično na verziji 1.0, što i ne čudi jer je i penetracija ispod 30%, pa se u stvari Internet još smatra jako sporednom stvari u životu.
Tu sam ih dobio priliku upozoriti da su možda u krivu jer istraživanja GFK o navikama i korištenju Interneta u zemljama Srednje i istočne Europe (alternativa stranice Gfk namijenjene medijima pa potražite pod 8.1.2008) govore npr. da polovica onih koji Internet imaju isti i koriste da bi svakodnevno čitali vijesti (sličan je trend i kod nas – pogledajte cijelu prezentaciju). Uz već kod nas poznate Internet primjere od Severina do Kira Prosviro, te nekih primjera iz Makedonije, mogao sam pokazati da ideja profesora Colemana ne mora nužno čekati dugo vremena da bi se ostvarila. Jednom kada kreirate mjesto na kojem je moguća nekakva strukturirana komunikacija, ono se korištenjem Interneta dalje samo razvija i raste – a za to je odličan primjer upravo pollitika.com. Nije mainstream, ali svatko tko poželi nešto reći iznijeti može i zna da će se to popratiti, ponekad prekopirati i prepisati, ali ono što je najbitnije netko će to i zabilježiti jer se pollitiku prati kao relevantno mjesto na kojem se piše o politici. Da ste to napravili samo na vlastitom blogu, pitanje je bili bilo, ovako vjerujte mi sigurno jest.
Ako nekoga zanima detaljnije kako to sve izgleda iz lokalne perspektive, kliknite i pročitajte razgovor koji sam imao za Oslobođenje. Mislim da dosta dobro ilustrira trenutak u kojem je Internet u BiH i kako ga se percipira, no vjerujem da će i ovaj skup malo pomoći da se to počne mijenjati, ako samo u obzir uzmemo interes parlamentaraca i novinara.
Više informacija o samom skupu pronađite u prethodnom dnevniku na tu temu.

Oznake: Krešimir Macan, Politika, spin, on line mediji, politička komunikacija, Mediji, konverzacijska demokracija

• 
  Pisac Jan Bolić novi je voditelj društvenih mreža Manjgure
• 
  Manjgura i Prodajni Mindset osvojili zlatni Grand PRix
• 
  Najbolji mediji u Hrvatskoj za plasiranje poslovne priče: Usporedba ChatGPT-a i PR agencije