Slučaj Sallusti – pravo na informiranje ili pravo na obmanjivanje javnosti

Talijansku javnost ovih dana podijelio je slučaj sada već bivšeg glavnog urednika Berlusconijevog Il Giornalea Alessandra Sallustija, koji je nakon priziva i konačno postupka pri Vrhovnom kasacijskom sudu osuđen na zatvorsku kaznu od 14 mjeseci zbog klevete.

Naime, u vrijeme dok je Sallusti bio njihov glavni urednik (2007.-2008), u talijanskim novinama Libero objavljen je članak u kojem novinar pod pseudonimom Dreyfuss na poprilično uvredljiv način napada suca Giuseppea Cocilovu zbog odluke da se sudskim putem jednoj 13-godišnjakinji omogući pravo na pobačaj. Autor članka je, između ostalog imputirao da je Cocilova svojom odlukom praktički naredio djevojčici odlazak na pobačaj te predložio da se suca, roditelje i ginekologa osudi na smrtnu kaznu.

Prozvani sudac podnio je tužbu za klevetu, a nadležni sud je odlučio da je odgovornost za sadržaj članka na uredniku s obzirom da je autor nepoznat. Slučaj, kao i njegov sudski epilog, dignuli su veliku buku u talijanskim novinarskim i političkim krugovima. Pojedinci, s jedne strane, izražavaju zgražanje nad činjenicom da jedan novinar za klevetu može biti poslan u zatvor s obzirom da se u većini Europe za takav prijestup plaća samo novčana kazna. Ipak, kako je to primijetio Inoslav Bešker u svom komentaru na ovaj slučaj, navedeni argument je dvojben s obzirom da u većini slučajeva ovakve kazne plaćaju nakladnici što dovodi u pitanje smisao same kazne.

Stručnjak za ustavno pravo, Alessandro Pace ne vidi tu nikakav problem i kaznu naziva srednjovjekovnom, neustavnom i u supotnosti sa slobodom medija, dodajući kako je besmisleno da novinaru u 21. stoljeću prijeti odlazak u zatvor zbog izražavanja vlastitog mišljenja. Dignuo se i jedan od talijanskih novinarskih sindikata FNSI čiji je tajnik Franco Siddi presudu nazvao uznemirujućom. Javnosti se obratio i sam optuženik, i to na prvoj stranici Il Giornalea na kojoj je, uz to što je najavio svoju ostavku ukazao na ispolitiziranost talijanskog pravosuđa i kritizirao „sve one koji su sudjelovali u ovom sr…“

Ipak, nedavno se u ovom slučaju dogodio, malo je reći, preokret u režiji zastupnika Berlusconijeve Puke slobode u talijanskom Zastupničkom domu Renata Farine koji je priznao da je on autor spornog teksta te da je čitava optužba bila lažna. Samom Farini ne nedostaje kontroverzi ako se prisjetimo da je riječ o novinaru koji je lažno optužio Romana Prodija da je kao predsjednik Europskog povjerenstva podržavao SAD u lovu i otmici muslimana po europskim zemljama. Konačno, taj je gospodin izbačen iz Novinarske komore jer je od milanskih tužilaca, pod izlikom intervjua, nastojao saznati koliko su se približili istini o jednoj takvoj otmici milanskog imama Abu Omara. Po svemu sudeći, Sallusti je svjesno objavio članak dokazanom i sudski kažnjavanom klevetniku, ali ovaj put pod pseudonimom što izgleda, po nekim ocjenama, stvar čini u redu.

Upravo zbog toga držim da ovdje stoji sljedeći Beškerov komentar: „U ovom konkretnom slučaju nije posrijedi pravo na informiranje i na slobodu mišljenja, nego na dezinformiranje i slobodu obmanjivanja, što je upravo obrnuto svrsi i smislu novinarstva te, zapravo, napad na slobodu informiranja.“

U međuvremenu smo provjerili što hrvatsko pravosuđe kaže po ovom pitanju i saznali da članak 200. Kaznenog zakona Republike Hrvatske predviđa u slučaju dokazane klevete novčanu kaznu ili odlazak u zatvor na vrijeme do jedne godine. Ipak, treba napomenuti da od 1. siječnja 2013. godine novi Kazneni zakon više neće uključivati kaznu zakona za navedeni prijestup već samo novčanu kaznu do 500 dnevnih iznosa.

Zatvor možda i jest prerigorozna kazna, ali nije li pomalo licemjerno pozivati se na slobodu mišljenja i pravo na informiranje ako oni nisu utemeljeni u stvarnom životu? Uostalom, prosudite sami.

Oznake: , , ,
Kategorije
Pretraži blog po ključnim riječima
A B C D E F G H I J K L M N O P Q R S T U V W X Y Z 1 2 3