Što mi znači Božić?

Svi smo u Božiću: jurimo obaviti zadnje kupovine poklona, neki se još sjete poslati klasičnu čestitku, brižljivo biramo dekoracije, poslovnim suradnicima čestitamo pod obavezno Božić: čestit, sretan.

Što to sve znači? Tko je to maleno Dijete rođeno prije 2009. godina? Zašto je bilo toliko važno da po njemu čovječanstvo dijeli svoje vrijeme na razdoblje prije i poslije njegova rođenja?
Moja je malenkost rođena poslije Krista po tom brojanju , no često se osjećam, ponašam i razmišljam kao da sam iz vremena prije Krista. Kao da mi ništa ne znači to što je rekao,ostavio tom istom čovjeku zbog kojega se rodio. Samoživ, okrenut sebi, svojim potrebama i planovima, zaboravljam na zlatno pravilo- ne činiti drugima što ne želiš da tebi drugi čine ili –što god ste učinili jednome od moje najmanje braće, meni ste učinili.

Ove godine postoji neka pritajena tjeskoba koja se vuče po našim ulicama,vijestima, ekonomskim prognozama. Ionako već stisnuta srca, stisnula je još više.

Zastadoh u rano badnje poslije podne pred tajnom svetišta jedne posebno mi drage crkve u starom dijelu Zagreba. Ispred ispovjedaonica nizale su se kolone, poglavito mlađih ljudi željnih oprosta, lakoće u srcu i nove radosti za nov početak. Sve shvatih tada- mali Bog prignuo se do čovjeka. Dok mu ja dajem tek mrvice svojeg vremena, minute, On se odvojio od Vječnosti i pristao na naš ljudski vijek i sve što on nosi.

U tišini, pred tim jaslama i treperavim svjetlom, spušta se neka tajnovita radost u moju nutrinu i spoznajem kako je važno doći onome tko te očekuje, kako je važno biti pristupačan i jednostavan. Shvaćam zašto treba sići s trona naših veličina, titula, krivih vrijednosti.

U ponoć je započela predizborna šutnja. Sve što je rečeno, trebalo bi proizvesti samo jasnu odluku za jedno ime. Bog je tu noć rođenja posebno šutio. Tek je zvijezda označila mjesto njegova rođenja.Shvatili su to tek priprosti pastiri. Mudraci s Istoka obogaćeni obilnim znanjem i ujedno zbunjeni tim istim, silnim, podacima stigli su kasnije. No ipak su stigli.

Kaže mi srce da ne bi htjelo ostati po strani, posramljeno, daleko od svetih, prostih jaslica. Voljelo bi biti ako ne pastir koji je povjerovao i vidio malog Kralja, ako ne Mudrac koji je slijedio put i stigao do maloga Kralja, onda barem biti onaj vol ili magarac koji nisu ništa niti shvatili niti spoznali niti povjerovali. Oni su jednostavno tamo bili jer im je mjesto u jaslama, u štali. Ako je to temeljna ljudska odrednica – biti kraj Boga jer je to moje najprirodnije stanište, onda se želim vratiti kući. Onda želim taj Božić: nasloniti glavu na srce čije otkucaje poznajem oduvijek premda ne razumijem kako. Nije važno.

Božić je noć u kojoj možeš povjerovat i vidjeti svemoćnu novorođenačku nemoć ili ostati i dalje u svom dvoru poput Heroda opsjednut strahom: odškrinem li vrata tom Isusu, sve ću izgubiti.

Isus Krist nije ništa lažno obećao, nije jedno živio a drugo govorio. Dosljedno je životom pokazao vrijednosti koje nikada ne mogu nestati uz svu modernizaciju civilizacije.

Nemojmo izgubiti tračak tog svijetla zapaljenog prije 2009. godina na tlu naše planete ili bliže – u najdubljem zakutku mojeg i tvojeg srca.

S r e t a n B o ž i ć s v i m a, m a l i m a i v e l i k i m a !!!

bene dicta