ENG
Twitter na barikadama
Danas je svako političko djelovanje usko vezano uz medije i sve raspoložive komunikacijske kanale, pa tako ni slučaj prosvjeda u Iranu nije iznimka. Komunikacijska sredstva i kanali oruđa su suprotstavljenih strana u Iranu , svaka ih koristi na svoj način u svrhu kontrole informacija. Primjerice, vlada je poradila na tome da iz zemlje izbaci strane dopisnike i novinare te svojim građanima onemogući pristup Internetu, u svrhu ograničavanja količine i tipa raspoloživih informacija. S druge strane, prosvjednici su na sve načine pokušali zaobići sve prepreke i odaslati „svoju istinu“ ostatku svijeta. Paralelno s tim, svijet doista želi znati što se događa i u prvi mah nadobudno se okrenuo CNN-u i ostalim tradicionalnim medijima.
Međutim, kako smo već pisali, ovaj put došlo je do specifičnog razvoja događaja, odnosno dominacije novih medija. Twitter je bio brži od uobičajenih izvora informiranja. Isprva pomalo zatečena javnost, ubrzo je prihvatila igru, priviknula se, ali kako to obično biva – vrlo brzo se i zasitila.
Kako vrijeme prolazi, tradicionalni mediji hvataju korak i sve je više revizionističkih pogleda na „Twitter revoluciju „, koja po mišljenju mnogih prati onu političku u Iranu. Sve je više osvrta koji, s pravom, upozoravaju na manjkavosti Twittera kao pouzdanog izvora informiranja i kritiziraju slijepo vjerovanje istome.
Tako je, na primjer, čest prigovor na račun pouzdanosti informacija objavljenih na Twitteru. Malošto objavljeno ondje je provjereno i potvrđeno. Nije poznato jesu li postove napisali ljudi koji su doista u Iranu ili netko drugi. Također, stoji i pitanje pristranosti korisnika, čiji postovi odražavaju isključivo sadržaje koji idu u prilog opciji koju podržavaju, već i zagušenost irelevantnim sadržajima.
Nadalje, uočeno je kako su, s vremenom, neke od stranica zatrpane postovima iz Britanije i SAD-a, koji narušavaju autentičnost vijesti sa samog mjesta događaja. Paradoksalno, na taj način tim, nazovimo ih, vanjskim korisnicima, pošlo je za rukom ono što Iranska vlada nije uspjela učiniti – diskreditirati Twitter kao izvor.
Uzevši sve to u obzir, jasno je da su granice svakako pomaknute, no još je prerano proglasiti pobjedu novih medija. Nije u pitanju da je Twitter moćno sredstvo, ali čini se da su udružene snage novih i starih medija još uvijek dobitna kombinacija kad je riječ o kvalitetnom izvještavanju.
Oznake: internet
