Vodič kroz izborne gubitnike III. dio
Sagu o izbornim gubitnicima zaključit ćemo, pogađate, Milanom Bandićem. Pobjednikom i predsjednikom proglašen je Ivo Josipović, pa je i Bandić našao svoje mjesto među loserima.
Od samog početka Milan Bandić se predstavio kao netipičan kandidat. Kao zadnji uključio se u predizbornu kampanju (iako iza sebe ima već par mjeseci svojevrsne kampanje po Hrvatskoj, na račun zagrebačkih poreznih obveznika). Već pri objavi kandidature pokazao je svojim suradnicima da neće imati ni najmanje lagan posao. Nakon što je njegov tim pripremio cijelu kampanju uz slogan „raditi za Hrvatsku kao pčela“, Milan je ipak odlučio da će on raditi kao konj. Tako su sve morali početi planirati iznova.
Kroz prvi izborni krug njegova taktika bila je obići što više gradova i općina, a kroz medije se obraćati što manje. Na sučeljavanjima, ako se pojavio, prikazivao se kao radnik koji ne priča već djeluje. Nije participirao u svađama i podmetanjima drugih kandidata. Njegov javi nastup nikako mu nije donio mnogo glasova: njegov pogled zadržava se na podu, uz neartikuliran govor s previše lokalizama i fraza, a o sebi je najčešće govorio u trećem licu (njegovu umješnost korištenja engleskog neću ni spominjati). Nakon ne toliko upadljivih terenskih spotova, izdao je svoj najbolji spot Svi govore o Bandiću.
Kroz drugi krug, taktika se potpuno mijenja, od radnika postaje svađalica i podmeće protukandidatu sve prljavo rublje do kojeg je uspio doći. Iskorištava Josipovićevu kardinalnu grešku s Crvenom Hrvatskom, ali ju prekomjerno eksploatira, što se manifestiralo u njegovom, kasnije zabranjenom spotu Stop crvenoj Hrvatskoj. Možda bi bolje bilo da su forsirali Bandića kao radnika, kroz puzanje s vijencem. Zadnji dan kampanje bio je poražavajući za Bandića. Prvo je sazvao konferenciju za novinare na kojoj je zamolio USKOK da se izjasni ukoliko postoji bilo koji proces protiv njega, nakon čega je glasnogovornik potvrdio da takvu istragu vode. Kasnije su ublažili izjavu, ali šteta je počinjena. Istu večer na sučeljavanju Bandić je Josipoviću dao jedinstvenu prigodu da se svidi i desnici: uporno napada SDP-ova kandidata da u tužbi protiv Srbije koju je Josipović pisao nema govora o logorima na srpskom teritoriju. Unatoč tome što Josipović jasno dokazuje svoje navode, Bandić to tvrdoglavo negira, nudeći mogućnost protukandidatu da u večernjim vijestima HTV-a prikaže dijelove iz te tužbe, što je Josipovićev stožer jednostavno iskoristio.
Još uvijek ostaje pitanje odakle Bandiću gotovo 20 milijuna kn, koliko procjenjuju GONG i TIH da je potrošio u svojoj kampanji. Naime, prikazao je donacije u vrijednosti manjoj od 7 milijuna kn.
Možda bi se njegova kampanja najbolje opisala kao nedosljedna. Nakon što nije postao kandidat SDP-a, potpuno okreće ploču te se prezentira kao individualac koji nije na daljinski upravljač šefa stranke. Nakon karijere u Savezu komunista i SDP-u, plaši birače da bi s njegovim protukandidatom mogli dobiti Crvenu Hrvatsku. Kao uvjereni socijaldemokrat, kroz tijek kampanje sve se više obraća desnim biračima (primjerice slikanje s Tomislavom Merčepom), zbog čega gubi dio umjerenih birača ljevice i centra. Od radnika postaje svadljivac…
Premda trenutno Bandić nije u javnosti prepoznat kao pozitivna figura, sjetimo se tko je zadnja osoba koja je bila poražena i ponižena na zadnjim Predsjedničkim izborima 2005. Bila je to Jadranka Kosor, danas najpopularniji/a političar/ka u Hrvatskoj.
Oznake: izborna kampanja, javni nastup, SDP, predsjednički izbori, izborni gubitnici