Kako je terorizam na velika zvona ušao u naše domove…

piše Krešimir Macan, 24. listopada 2008.

Posljednja izmjena 26 srpnja, 2016 u 14:55

“Večerašnjim atentatom u kojem su poginuli novinar i izdavač Ivo Pukanić i stručnjak za marketing tjednika Nacional Niko Franić, terorizam je ušao na ulice glavnog grada Republike Hrvatske. Kriminalno podzemlje suočilo je pravnu državu i cijeli sustav s izazovom s kakvim se do sada nismo susreli. Svaki građanin Republike Hrvatske s pravom se večeras pita: tko je sljedeći? Na teror i terorizam država i sustav moraju odgovoriti trenutno, energično i sa svim raspoloživim mjerama. Ovo je trenutak kada naše društvo mora biti jedinstveno. Pitanje s kojim se suočavamo jest: ili mi, ili oni”, oglasio se predsjednik države Stjepan Mesić. I tako prvi usmjerio priču o atentatu na Ivu Pukanića prema nekom novom, nepoznatom terenu – terorizmu – čime se izbjeglo da se opravdani bijes građana usmjeri prema njemu i Ivi Sanaderu, jer su upravo njih dvojica, svojim ovlastima, dužni spriječiti da se terorizam na ulicama Zagreba uopće dogodi. I u tome su itekako bili uspješni – pogledajte naslovnicu Jutarnjeg lista, a vjerojatno su i sve druge slične – terorizam tako zastrašujuće zvuči, da sad svi stavljaju glave na kup i čekaju što će oni isti, koji nisu spriječili da do ovih mafijaških obračuna dođe, napraviti da bi nas građane izvukli iz ove teške situacije. To je spin, to je uokviravanje priče (eng. framing), kada priču usmjeravate u željenom smjeru, odmičući, bar za neko vrijeme, opasnost od kritika od sebe. Akcija je bila vrlo koordinirana. Sanader je puhao u isti rog…
Ivo Sanader i Tomislav Karamarko “Nećemo dopustiti da Hrvatska postane Bejrut, na ovome slučaju rade najbolji stručnjaci policajci”, grmio je Sanader. Upitan nije li ovo ubojstvo znak da se mafija ne boji vlade, premijer je emotivno odgovorio da “ovo nije mafija, nego terorizam”. O pitanju sigurnosti građana, Sanader je poručio da sve institucije čine sve kako bi hrvatski građani bili sigurni. Ovo je dobar primjer naučene rečenice, u kojoj kažeš kao da se brineš, a u stvari priznaješ da si totalno nemoćan. Što znači činiti sve u svojoj moći, kad im je plastično prikazano da su nemoćni. Ali zar je to bitno, idemo za svaki slučaj pospremiti Milanovića još jednom u mali džep…

U dogovoru s predsjednikom Stjepanom Mesićem, premijer je za danas sazvao sjednicu Vijeća za nacionalnu sigurnost na koju će biti pozvani predsjednici svih parlamentarnih stranaka. Sanader je rekao da se s predsjednicima nekih stranaka čuo još jučer, a izdvojio je predsjednika SDP-a, Zorana Milanovića koji ga je nazvao i, kako je rekao Sanader, stavio mu se na raspolaganje.

A što je to rekao Milanović – “Sigurnost nema cijenu i nedjeljiva je. Kao i svi pripadnici moje generacije, odrastao sam na ulicama sigurnih gradova, sigurna grada, i tu sigurnost treba vratiti. To nema cijene. Ovo što se danas dogodilo posljedica je nereda koji, nažalost, obuzima Hrvatsku već godinama. U rješavanju ovog stanja moramo biti jedinstveni, moramo djelovati zajedno. Ovo je trenutak da politiku i političke stranke stavimo postrani i da se suočimo s onim što imamo, a to je nesigurnost. Sigurnost nema cijenu, sigurnost moramo vratiti na ulice naših gradova – izjavio je predsjednik SDP-a Zoran Milanović obraćajući se novinarima u središnjici SDP-a. Ovo je vrijeme za akciju, a ne za ocjenjivanje i razgovore – odgovorio je na upit o učinkovitosti mjera koje je Vlada poduzela nakon ubojstva Ivane Hodak. – Vremena za ocjenjivanje i za razgovore će biti. Taj razgovor i raspravu smo tražili, ali ovo nije vrijeme za tu vrstu razgovora. Ovo je vrijeme za akciju. Vrijeme je da vratimo sigurnost na ulice naših gradova – ponovio je Milanović, nazivajući sporednim pitanje o mogućnosti ponovnog zahtjeva za odlučivanje o povjerenju premijeru.
Dok su Mesić i Sanader reagirali očekivano i naučeno, Milanović je ako ništa ovaj put bio na vrijeme. Sama izjava nije sporna, ali je opet duga, objašnjavajuća, nema efekta kao gornji nastupi dvojice lidera koji jednostavno pune medijski prostor. Jer medijima isporučuju ono što od njih i očekuju. Ne znam koliko će mu ovaj nastup dugoročno donijeti pluseva ili minusa, jer je de facto podržao Sanadera – ja bi ipak iskoristio priliku i zaljepio mu svu odgovornost i jasno rekao da se ovdje ne radi o terorizmu, nego o organiziranom kriminalu koji Vladi javnno pokazuje da mu ne može ništa. No to je moje mišljenje kao promatrača sa strane, možda ne raspolažem svim relevantnim informacijama. Ali dojam je ono što ostaje kod ljudi – a njega su jučer odradili Mesić i Sanader. Činjenica je da se i na ovom primjeru jasno vidi komunikacijska nadmoć kako Sanadera, tako i Mesića. Prva stvar, na kojoj Milanović, ako hoće jedan dan voditi Hrvatsku, mora hitno početi raditi. Tu, kako vidite i priloženog, nema improvizacije – ili znaš ili ne znaš!

Za slične tekstove kliknite na neku od ključnih riječi ispod dnevnika ili pogledajte
Idemo dalje – krizno komuniciranje po Sanaderu
Zašto je Sanader toliko nadmoćan komunikator – Speed Kills Part 1

PS Izgleda da nas samo Batman može spasiti:-)
Zagreb calling Batman urgency!