Krizno komuniciranje a la John Edwards ili PR katastrofa

piše Manjgura, 9. veljače 2010.

Posljednja izmjena 1 kolovoza, 2016 u 15:12

John Edwards, bivši senator iz Sjeverne Karoline i nekadašnji potpredsjednički kandidat Demokratske stranke na izborima 2005., priznao je 21. siječnja očinstvo nad djevojčicom koju je dobio iz veze s Rielle Hunter.

„Ja sam Quinnin otac. Učinit ću sve što je u mojoj moći da joj omogućim ljubav i podršku koju zaslužuje. Krivo sam postupio negirajući da sam njezin otac i nadam se da će jednog dana razumjeti i oprostiti mi“, rekao je Edwards u svom, najblaže rečeno zakašnjelom priopćenju.

Američka glumica i producentica Rielle Hunter široj je američkoj javnosti postala poznata nakon napisa o ljubavnoj vezi između nje i Johna Edwardsa. Upoznali su se kada ju je Edwards angažirao za snimanje kratkih filmova o zbivanjima iz svoje kampanje za Bijelu kuću. U veljači 2008. rodila je kćer, ali na rodnom listu nije navela ime oca. Edwards je priznao aferu s Hunter u kolovozu 2008. ali je tada demantirao očinstvo nad djevojčicom.

Još je onda John Edwards dobio jedinicu iz kriznog komuniciranja. Podsjetimo, priznao je aferu sa producenticom dok mu je supruga vodila bitku sa rakom dojke. „Ovdje se radi o jednom od smrtnih grijeha u kriznom komuniciranju – a to je priznati nešto kada već svi znaju što je istina“ komentirao je Krešimir Macan, navodeći dalje: “Ako su bili u pravu oko ljubavnice, koju je jednakim žarom negirao, zašto bi bili u krivu oko djeteta, to je ono što javnost misli”. I eto čuda, ponovno je uslijedila PR katastrofa.

Zanimljivo je to da je Edwards priznao očinstvo nad djevojčicom samo nekoliko dana prije izlaska ‘skandalozno iskrene’ knjige „Političar“. Autor knjige je Andrew Young bivši savjetnik Johna Edwardsa. Young je u prosincu 2007. javno utvrdio očinstvo nad kćerkicom Rielle Hunter. Kasnije je tu tvrdnju demantirao, stoga onaj dio o ‘skandaloznoj iskrenosti’ isto sad zvuči pomalo smiješno, objašnjavajući uglavnom kako je ga je Edwards preklinjao da to učini, te da je cijela priča bila djelom prikrivanja afere koja je prijetila Edwardsovoj karijeri. Ovaj i mnoge druge detalje iznio je Young u svojoj knjizi u kojoj iz prve ruke opisuje sve okolnosti Edwardsovog političkog pada, sad više ne mareći za bivšeg šefa. U knjizi je naveo i da je u posjedu videozapisa seksualnog sadržaja na kojemu su Edwards i Hunter, zbog čega ga je političareva ljubavnica tužila sudu.

Dakle, kad se radi o senatoru Edwardsu, priča se o svemu samo ne o njegovoj političkoj karijeri koja je nepovratno ukaljana, i to ne aferom s ljubavnicom i vanbračnim djetetom, jer ruku na srce ima ih takvih koliko hoćeš, nego priznanjima koje su mediji u koaliciji s nezgodnom knjigom morali izbatinati iz njega. Kako je moguće da prvi put nije ništa naučio? Svi smo ljudi, i političari su ljudi, ali baš zato senatoru treba dati konačnu jedinicu i iz kriznog komuniciranja i iz zalaganja jer čini se da nikad nije čuo onu staru narodnu: Poslije je… nema kajanja.

Više članaka na temu Johna Edwardsa potražite ovdje.

Antonia Tomić