Najbolji govori predsjednika Obame odabrani od ljudi koji su ih pisali

Posljednja izmjena 5 ožujka, 2022 u 14:51

Riječi koje predsjednik bira mogu oblikovati kako vidimo sami sebe, kako razumijevamo svoju prošlost i kako gledamo na budućnost.

Posljednjih osam godina, predsjednik Obama vodio je Amerikance kroz važne trenutke za američku povijest. Bilo da se radi o ekonomskoj krizi, odluci Vrhovnog suda o podupiranju istospolnih brakova, prihvaćanju Affordable Care Acta, nezamislivog horora koji se dogodio u Newtownu, predsjednik je pronašao prave riječi kako bi opisao sve te trenutke.

Iza tih riječi stoji skupina ljudi koja je blisko surađivala s predsjednikom kako bi oblikovala važne poruke za američki narod. To podrazumijeva nebrojene draftove i preinake, rad u kasnim satima i ispravke u zadnji tren iz automobila. Kako se Obamino vrijeme u Bijeloj kući bliži kraju, ljudi koji su radili na njegovim govorima osvrću se na osam godina stvaranja kako bi podijelili riječi, govore i uspomene koje se posebno ističu.

Portal medium.com donosi nekoliko posebnih govora koje su izabrali.

9. rujna 2009. – zajednička sjednica Kongresa o zdravstvenoj zaštiti

Jon Favreau, bivši direktor pisanja govora (2005-2013)

„Ovo s čim se suočavamo… jest prije svega moralno pitanje; na kocki nisu samo detalji politike, već temeljna načela socijalne pravde i karakter naše zemlje“.

Ovo nije bila moja rečenica, niti rečenica Baracka Obame. Rečenicu je napisao Ted Kennedy.

Ideja o zajedničkoj sjednici o zdravstvenoj zaštiti nastala je tjedan dana prije nego što je predsjednik održao govor, no nisam bio oduševljen time jer je tim koji radi na govorima trebao tog vikenda biti u Los Angelesu. Nekoliko dana kasnije, mučio sam se sa završetkom govora kada mi je uručena kuverta od Vicki Kennedy. Unutra je bilo pismo koje je Ted napisao za Obamu, a fraza u njemu – „karakter naše zemlje“ – posebno mi je upala u oči. Predsjednik Obama je kasnije još napisao prekrasan završetak o tome kako karakter Amerike uvijek uključuje srdačnost koja podrazumijeva „našu sposobnost da stojimo u tuđim cipelama; priznanje da smo svi u ovome zajedno, a kad sreća okrene protiv jednog od nas, drugi su tu da nam pruže ruku pomoći“.

Ovdje možete pogledati cijeli govor.

18. travnja 2013. godine – Govor za žrtve bombardiranja maratona u Bostonu

Terence Szuplat, stariji voditelj pisanja govora za National Security Council (2009-)

„U ponedjeljak ujutro, sunce je zasjalo nad Bostonom“.

Kao i mnoge ljude diljem zemlje, bombardiranje maratona u Bostonu posebno me pogodilo. Nakon bombardiranja, mi u timu za pisanje govora smo znali da predsjednikov govor na komemoraciji treba biti trenutak za odavanje počasti poginulim nevinim ljudima, kao i onima koji su prvi bili na mjestu događaja kako bi pomogli. „U ponedjeljak ujutro, sunce je zasjalo nad Bostonom“ bila je jedna od prvih rečenica govora. Od tog trenutka nadalje, predsjednik je oslikao sliku prekrasnog jutra koje je uništeno bombom. Svojim preinakama, Obama je govor učinio još boljim i izrekao sve ono što su ljudi u tom trenutku trebali čuti.

Cijeli govor pogledajte ovdje.

7. ožujka 2015. – 50. obljetnica marševa od Selme do Montgomeryja

Cody Keenan, direktor tima za govore (2009-)

„To nije bio sudar vojski, već sudar volja; natjecanje koje je odredilo pravi smisao Amerike“.

U ožujku 1965. godine skupina uglavnom crnih Amerikanaca, na čelu s Johnom Lewisom, krenula u marš od Selme, država Alabama, u Montgomery tražiti pravo glasa. Jedva su prošli most Edmund Pettus kada je njihov nenasilni prosvjed naišao na nasilan otpor. Prizori tog sukoba šokirali su savjest ne samo američke nacije, već i cijelog svijeta.

Nakon što smo napisali govor, predsjednik Obama je unio neke preinake, uključujući i rečenicu s početka. I zaista, upravo se to dogodilo na mostu u Selmi – muškarci i žene koji su prosvjedovali tog dana bili su spremni dati svoje živote kako bi ostvarili najvažniji ideal od svih – da su svi ljudi stvoreni jednaki. To je pravi patriotizam – želja za sudjelovanjem u važnoj, frustrirajućoj i ponekad skupoj borbi kako bi ova zemlja postala bolja, ne samo za nas, već i za druge, osobito onda kada je teško.

Čitav govor pogledajte ovdje.

15. prosinca 2015. – ceremonija dodjeljivanja statusa građanina Amerike u National Archives

Sarada Peri, starija predsjednička autorica govora (2014-)

„Biti Amerikanac je teško. Biti dio demokratske vlade je teško. Biti građanin je teško. To je izazov. Treba biti izazov. Nema predaha od naših ideala“.

Sa zaoštravanjem političke sezone u jesen 2015. godine, retorika protiv manjina i imigranata postajala je sve gora. Mnogi su bili zabrinuti, pa čak i u strahu, tako i mnogi od nas u Bijeloj kući. Kada je predsjednik Obama zamoljen da održi govor tijekom ceremonije u National Archives, naš tim za govore uočio je priliku da predsjednik podsjeti Ameriku što imigranti zaista znače za našu naciju i zašto su danas toliko važni.

Htio je da se novi građani u prostoriji osjećaju dobrodošlo u svojoj novoj zemlji. Želio je da mlada djevojka s hidžabom, neregistrirani student, izbjeglica iz Sirije koja je pobjegla iz ratom uništene zemlje, znaju da je Amerika i njihova zemlja. Nakon govora, kolegica Muslimanka mi je poslala poruku: „Ovo mi je značilo sve na svijetu“.

He wanted the new citizens in the room to feel welcome in their new home. He wanted the young girl wearing a hijab, the undocumented student, the Syrian refugee who fled the horrors of war, to know that this is their country, too. He wanted to tell the story of the big-hearted, generous, brave, United States of America he believes in, the one so many of us know, the one that made my own immigrant family’s story possible.

Ovdje možete pogledati cijeli govor.

4. veljače 2016. – odavanje počasti NBA Champion Golden State Warriorsima

Zev Karlin-Neumann, autor govora za National Security Council (2015-)

Što se tiče predsjedničkih govora, govori kojima se predsjednik obraća sportskim timovima teško da su oni koji će biti posebno pamćeni u povijesti, no za mene je ovo bila prilika da radim nešto drugačije od adresiranja pitanja vanjske politike. Cijeli je govor bio vrlo duhovit i dobra zezancija na račun sportskih timova.

Govor pogledajte ovdje.

22. ožujka 2016. – obraćanje Kubancima

Ben Rhodes, zamjenik savjetnika za nacionalnu sigurnost (2009-)

„Došao sam ovamo kako bi pokopao zadnje znakove Hladnog rata u Amerikama. Došao sam ovdje kako bi pružio ruku prijateljstva Kubancima“.

Ove jednostavne riječi pokazuju pristup koji je predsjednik Obama preuzeo u odnosu na Kubu i širu vanjsku politiku. Uz poštovanje prema Kubi, ove rečenice sumiraju naš pristup: okretanje stranice na politici koja nije uspjela i početak novog poglavlja u kojem smo spremni pomoći Kubi da postane bolje mjesto za život.

Govor pogledajte ovdje.

12. travnja 2016. – imenovanje Belmont-Paul Women’s Equality National Museuma

Susannah Jacob, asistentica za pisanje govora (2014-)

„U ovim su prostorijama slijedile ideale koji ne bi trebali biti spremljeni u arhivu povijesti, ne bi smjeli biti iza staklenih kutija jer priča o njihovoj borbi je naša priča“.

Belmont-Paul House na Capitol Hillu je jedna od najstarijih kuća u Washingtonu, a kada ju je predsjednik Obama odlučio prenamjeniti u nacionalni spomenik, odmah sam se ponudila pomoći u pisanju govora za tu priliku.

Belmont-Paul House postala je dom za National Woman’s Party, iz kojeg su deseci žena, predvođenih Alice Paul, „izumile“ prosvjedovanje kakvo danas poznajemo, sve u ime temeljne jednakosti. Upravo je to poruka koju je predsjednik Obama jasno iznio: „njihova priča je naša priča“. Ovakve nam priče pokazuju da prošlost nije odcijepljena od sadašnjosti i daju nam snagu i hrabrost u sadašnjim poduhvatima.

Govor pogledajte ovdje.

30. svibnja 2016. – Dan sjećanja na groblju Arlington

Steve Krupin, stariji autor govora (2016-)

„Oni od kojih smo tražili sve, danas od nas traže samo jednu stvar: da ih pamtimo“.

Predsjednik svake godine drži govor na Dan sjećanja, obično na nacionalnom groblju Arlington. Za autora govora, pripremanje osmog takvog govora po redu je izazov: kako ga učiniti drugačijim? Predsjednik Obama je znao da je odgovor u odavanju počasti ne samo životima koji su izgubljeni, već i onima koji su ostali iza njih. Posebnost ovog govora bila je u odavanju počati ženi poginulog veterana i njegovom 10-mjesečnom sinu, što je izazvalo ovacije među prisutnima.

Govor pogledajte ovdje.

24. rujna 2016. – posveta National Museum of African American History and Culture

Tyler Lechtenberg, stariji predsjednički autor govora (2010-)

„Na kamenu na kojemu su dan za danom, godinama, žene i muškarci bili otimani od svojih supružnika ili djece, okovani i vezani, kupovani i prodavani; na kamenu koji je izblijedio od tragedije tisuća bosnih nogu na njemu – dugo vremena jedina stvar koju smo odlučili pamtiti kao ‘povijest’ bili nevažni govori dvojice vrlo moćnih muškaraca“.

Kada smo razgovarali s predsjednikom nekoliko tjedana prije govora, htio je da govor bude refleksija povijesti – kako nam priče koje koje si pričamo pomažu razumjeti tko smo. Svojim savjetima nam je pomogao shvatiti što želi reći – zahvaliti svima koji su učinili ovaj muzej mogućim, zašto je povijest važna, naglasiti da je afroamerička priča ključna za priču naše nacije. I planirao je sve to reći u manje od 10 minuta.

Ipak, u muzeju koji krije prošlost mjerenu u stoljećima, bilo mi je teško pronaći prave riječi za govor. Onda sam razgovarao s Joem Paulsenom, predsjednikovim savjetnikom za putovanja, koji mi je rekao kako je predsjednik proveo najviše vremena u dijelu muzeja u kojem je obilježeno prodavanje robova. Tamo sam naišao na kamen na kojem je pisalo: „Generali Andrew Jackson i Henry Clay govorili su s ovog robovskog mjesta godine 1830“. I to je bilo to – predmet koji neće nositi samo emocionalnu težinu govora, već dati i širi uvid u ono o čemu predsjednik govori.

Nakon što sam dobio predsjednikove preinake govora, ono što se posebno istaknulo jesu promjene koje je unio u gore spomenutu rečenicu. I to je ono što napravi svaki put – bez obzira koliko se mi damo u slaganje govora, uvijek postoji neka viša razina, dublja poruka ili poetičniji način da je se izrazi. I on uvijek u tome uspije. Samo mu ponekad treba 31 minuta kako bi je izrekao.

Govor pogledajte ovdje.

Oznake: politička komunikacija, javni nastup, politički govor, javni govor, inauguracijski govor

• 
  Pisac Jan Bolić novi je voditelj društvenih mreža Manjgure
• 
  Manjgura i Prodajni Mindset osvojili zlatni Grand PRix
• 
  Najbolji mediji u Hrvatskoj za plasiranje poslovne priče: Usporedba ChatGPT-a i PR agencije