Ima li i Vaša duša cijenu? Jeste li kurva ili svodnik?
12 prosinac, 2008 autor Krešimir Macan
Kategorije Blog, Mediji, Vijesti
Postoji cijena za svaku dušu kaže legendarni vrag Al Pacino u filmu “Vražji odvjetnik”
Jeste li možda i Vi istaknuli cijenu?
Kad sam pisao Ne, nismo svi isti – ovo nije PR! nadao sam se da ćemo svi skupa u elitnom društvu koje se voli nazivati odnosima s javnošću shvatiti da su neke stvari prešle granicu i reći odlučno ne. Ne – neprofesionalizmu, ne svodnicima, ne kurvama barem u našoj struci – možda ima i boljih naziva za njih, ali su ovi sasvim prikladni. Danas je krajnji čas. Da prestanete šutjeti o tome tko ima cjenike emisija, tko jamči klijentima objavljivanje u informativnim emisijama i na kojim televizijama, koji su klijenti došli i rekli “Sorry, one mi to jamče, vi ne – radit ću s njima”, koji su to urednici kod kojih mogu proći takvi prilozi, koji su to ugledni ljudi koji vam prijete na telefone – prijavite ih policiji… Nemojte biti hrabri samo u četiri oka i čekati da netko drugi izbori vaše bitke. Napravite taj mali korak za svakog od vas, a tako velik za struku za koju živimo s toliko strasti.
Jer vas ja poznajem kao drugačije iako znam da vas sve ovo istodobno užasno straši i nervira. Poznajem vas kao ljude koji putuju po svijetu, idu na seminare, u škole da bi naučili raditi onako kako to rade najbolji. Čitate knjige, pišete seminare, obrazujete se, učite mlade da ne smiju lagati i da bilo kakvo plaćanje prostora nema veze s odnosima s javnošću. Prva stvar koja me je jako razveselila na CIPR-u bio je nedvosmislen stav predavača oko advertoriala – to nije PR. Njihovi standardi su visoki i s godinama su se za njih izborili. Hoćemo li i mi?
Za kraj ću posuditi od mraka jednu misao dana:
When you reach an obstacle, turn it into an opportunity. You have the choice. You can overcome and be a winner, or you can allow it to overcome you and be a loser. The choice is yours and yours alone. Refuse to throw in the towel. Go that extra mile that failures refuse to travel. It is far better to be exhausted from success than to be rested from failure.
Nisam, niti ću ikada pristati biti gubitnik – jer se pošten obraz nikad ne može izgubiti!
Sve ostale dnevnike i vijesti vezane uz ovaj slučaj potražite ovdje.
Povezani članci:
- Gerila marketing i pr – jeste li vi skontali JAAAAVI SEEE?
- Jeste li i vi superkomunikator?
- Izjava predsjednice HUOJ-a povodom odluke glavne urednice informativnog programa HTV-a o zabrani kontakata novinara i urednika s PR strukom
- Reagiranje Upravnog odbora HUOJ-a – Zagreb, 12.12.2008.
- TJ Walker: Nije posao političara govoriti novinaru što da radi… NADOPUNJENO
Iako sam s jedne strane duboko zgrožena ovom pričom, nekako mi je drago što se sve to događa, jer se taj balon jednom morao rasprsnuti. Predugo je trajalo vrijeme “ne-PR-a” i “ne-novinarstva” u ovoj zemlji koja je, osobito po pitanju funkcija i funkcioniranja medijskog prostora, doista mračna balkanska krčma. Ta čudna sprega PR-a i novinarstva samo je odraz općeg neprofesionalizma i nerazumijevanja. I međusobnog i unutar svake od tih struka. Novinar će PR-ovcu s kojim je dobar pogurati neku temu…drugoga, s možda boljom pričom, neće ni pogledati jer “si nisu dobri”, a i ovaj je “dosadna piarovska stjenica”. Tu su i piarovci koji “imaju sreće” pa im klijenti barataju atraktivnim proizvodima i uslugama te je za uspješno “plasiranje teme” i ostvarenje grandioznog PR prostora dovoljno tek poslati objavu…u vrećici, s poklonom, odabranom sitnicom iz klijentova portfolia i s naljepnicom koja nosi ime cijenjenog “partnera”, novinara.
Poanta je u tome što se ovdje pre-predugo ne prodaju priče, nego poznanstva i guzice. Kriterij više nije kvaliteta i zanimljivost priče, već razina osobnih odnosa dotičnog piarovca s ciljanim novinarem/urednikom ili veličina oglasnog prostora koji plaća glavni akter priče, naš cijenjeni klijent. Ili tek ljuta potreba novinara/urednika da ovaj mjesec ženi kupi novu vešmašinu.
Krivci su i jedna i druga strana: Novinari zbog shizofrenog, gotovo autističnog nerazumijevanja onoga što rade piarovci te paušalne i nepravedne karakterizacije njihove uloge kao- uvaljivačke i lažljive.
Piarovci, jer su shvativši kako stvari stoje i kakve su tržišne cijene časti (osbito u vremenima krize, iako je pohlepnu čovjeku cijeli život kriza) nemalo puta zaobišli vlastiti posao, propustili ispričati dobru priču i odabrali shortcut. Sve za klijenta, naravno.
Iako se ovo klupko odmotava na neugodan način i mnogi su, poput tebe, Krešo izvrgnuti nepravednom linču, možda je vrijeme (a svakako je prava prilika) da se postave kvalitetne definicije, da se konačno i neprikosnovene medijske zvijezde, kao i novinarske prašinare poduči da je i ovako i onako gotovo sve što oni piskaraju i govore, oko čega lome koplja i sanjaju Pulitzera produkt nekog i nečijeg PR-a. Pa da im priča o partnerskim i dvosmjernim odnosima ne zvuči samo kao dobro osmišljena kampanja kojoj je jedini cilj olakšati piarovcima “uvaljivanje” tema.
Pozdrav i podrška!