O lažiranju misterija

Misterij najskrivenijeg sefa na Pantovčaku, onog pokojnog predsjednika Tuđmana, nakon mnogobrojnih nagađanja, napokon je otkriven. Oko priče sefa podiglo se mnogo prašine… što se u njemu skriva, tko ga je otvorio, tko nije, tko ima ključ, tko nema ključ… i eto sada imamo i rasplet cijele te (napuhane) priče. Sve je počelo s jednom naslovnicom.
Potom su bombastičnom mistificiranju pridonijeli i drugi mediji prenijevši vijest. I eto vraga, svi očekuju uz “iseljeničke milijune”, tajne dokumenti i tko zna što sve ne. Uzbuđenjima nije bilo kraja do stvarnog otvaranja sefa.
Prema pisanjima jednog tjednika, neposredno nakon smrti prvog predsjednika Franje Tuđmana, njegovi bliski suradnici u glavnom su sefu pronašli izvode bankovnih računa u iznosu od oko dva milijuna tadašnjih njemačkih maraka hrvatskih iseljenika. Igrom slučaja, ta je tajna izašla na vidjelo baš sada kad se trebao otvoriti i taj posljednji sef, koji se nalazi u predsjednikovoj sobi za odmor.
Kako piše na onom grafitu “kad ja tamo, a ono međutim”. Nit love, nit dokumenata, tek nešto odlikovanja, neki nevažni, osobni papiri Stjepana Mesića te prazna, plastična bočica poput onih za lijekove. A i bivši predsjednik je dobio po nosu jer je tvrdio da sef nije otvorio. Sve u svemu, ništa!
Ova je priča očito služila za podizanje prodaje novina i gomilanje klikova, čime se ujedno podcijenilo publiku.
No, to nije jedini primjer kojem smo ovih dana mogli svjedočiti. Prekjučer je tako, na jednom portalu krenula priča o kućnom porno uratku Blanke Vlašić. Spomenuti portal je navodno dobio ponudu da ga otkupi, ali je to odbio uz objašnjenje da “ne objavljuju porniće, pa neće objaviti ni ovaj, ali znate kako to ide na internetu.” I naravno, to je pokrenulo lavinu natpisa o Blankinom porniću. I kako je završila cijela hajka? Mislim da svi znamo, pa i oni moralisti koji nikad takvo što ne bi ni škicnuli, u [...]

Mogu tvitat o ovome, ali Twitter umire. I PR je upitan.

S onu stranu velike bare, u Atlanti precizno, održala se konferencija Ragan’s Social Media for Communicators, na kojoj se najviše tvitalo za vrijeme izlaganja Briana Solisa, prema riječima autorice članka na temu. I onda, ničim izazvan, taj svjetski poznati sociolog, futurist i valjda najveći stručnjak za nove medije ikad, kaže: Facebook je budućnost, Twittera sljedeće godine neće biti.
Solis kaže da će Facebook biti glavni kanal komunikacije s javnostima: „Sad je vrijeme da se počne razmišljati o Facebook Mobile strategiji“. A Twitterov najveći problem je kratkoročnost. Sat vremena je najdulji rok vidljivosti. „Twitter nema sjećanja, uvijek ide na novu stvar.“
I sad, nakon što smo lagano počeli iskopavanje groba za cvrkutanje, kreće dio zanimljiv PR-ovcima i svima koji to žele postati: Hoće li društveni mediji ubiti PR?
„Ne znam“, rekao je Solis, „ali predviđaju smrt PR-a kakvog poznajemo danas. Sad je vrijeme za preporod. Svi smo tu da bismo učinili PR ponovno značajnim.“
Glavna uloga komunikatora je da se igra „političara, diplomate“ i da privoli šefove i uprave da koriste društvene mreže. „Privilegija je imati ovakvu publiku“, rekao je Solis, misleći na sve nas na FB-u, Twitteru i inim mrežama, naizgled beznačajnim naspram ovih divova.
Kako su se promijenili kanali, tako se mora promijeniti i stil komunikacije – ton mora biti mnogo više razgovorni, savjetovao je Solis. Zbijao je i pošalice na tu temu koje nam je vjerno prenijela autorica teksta:
Kad piše objave za medije, on se onesvijesti: „Probudim se i mislim – Tko je to napisao? Nisam znao da mogu izgovoriti riječ sa toliko slogova.“
Ono što je posebno zanimljivo za pročitati jest spomen perspektive. Naime, važno je imati na umu, pri komunikaciji s Tviterašima, da smo svi potrošači. Slažem se s time da gubimo širu sliku iz vida kad prilazimo novim medijima. Uistinu, kao po defaultu, počnemo komunicirati marketinški, što nije prirodno. „Treba naučiti [...]

Hoćete li mejlati ovaj tekst? Fantastičan je!

Odmah moram priznati da sam ‘maznula’ naslov članka objavljenog na New York Timesu „Will You Be E-Mailing This Column? It’s Awesome“, a bogme i vrijedno ga prevevši prenijela. Tema je naime, istraživanje koje je provelo University of Pennsylvania o člancima koji se najčešće šalju putem e-maila. Šaljemo li radije dobre ili loše vijesti? Želimo li skandalizirati ili prosvijetliti? Koje su to priče koje želimo poslati prijateljima i poznanicima i zašto?
Nakon šest mjeseci proučavanja i provjeravanja svakih 15 minuta koji su najčešće poslani članci, analiziranja sadržaja i kontroliranja čimbenika poput pozicije na stranici ili home page-u, istraživači su došli do prilično zanimljivih rezultata.
Uvijek tvrdimo, a i neke ‘tabloidne’ novine praktički žive na toj teoriji i to prilično dobro, da najviše volimo čitati o seksu, patnji i glupostima. Možda o tomu i čitamo, usputno i nerijetko potajno, ali ispada da svojim prijateljima šaljemo odnosno širimo posve drugačije sorte članaka.
Prije svega, čitatelji NY Timesa radije šalju pozitivne nego negativne teme. To mi je jasno, dovoljno samu sebe deprimiram pri čitanju o mračnim sudbinama i ljudima, a kamo li da još ‘bediram’ druge.
Sljedeće obilježje je dužina teksta. Obično se šalju duži tekstovi koji zahtijevaju intelektualni angažman. Ali što se dužine tiče, da bi to bilo potpuno provjerljivo trebala bi postojati duga i kratka verzija svakog članka, pa da se vidi koja se više šalje.
Uz intelektualni angažman, svakako su popularni članci koji ispunjavaju strahopoštovanjem. Generalno gledano, 20 posto članaka s naslovnice NY Timesa (odnosno home page-a) je dalje poslano, a 30 posto mejlanih je posvećeno znanstvenim temama, među kojima su i oni relativno rečeno nezanimljivi laicima poput „The Promise and the Power of RNA“.
„Znanost je nadmašila naša očekivanja“, komentirao je dr. Berger psiholog i profesor marketinga u školi Penn’s Wharton. „Očekivali smo da će se dijeliti praktične informacije o zdravlju ili novim gadgetima, kao [...]

Kako se koristiti društvenim medijima – 2.dio

U prvom smo djelu obradili vodič kroz YouTube portala Mashable, a sada nastavljamo s Twitterom i Facebookom.
2. Vodič kroz Twitter
Pomoću Twittera novinari se nastoje približiti svojoj publici, kontaktiraju svoje izvore te grade svoj osobni brend. Format od 140 znakova, koliko iznosi dopuštena dužina teksta, prisiljava ih na sažeto pisanje, na usredotočenost na samu bit teme.
Jason DeRusha, reporter jedne televizijske kuće iz Minneapolisa, kaže kako Twitter poboljšava izvještavanje te ga on svakodnevno koristi u svome poslu. Na početku radnog dana, DeRusha često zna postaviti neko pitanje na Twitteru, a njegovi mu «sljedbenici», kojih je više od 2200, pomažu svojim mišljenjima, pružajući mu neke nove poglede na postavljeno pitanje.
Prvo takvo, pozitivno iskustvo, imao je 2007. godine kada je radio prilog o božićnoj hunjavici koju uzrokuje alergija na božićna drvca. Zahvaljujući Twitteru pronašao je osobe koje imaju takvih problema i oni su mu uvelike pomogli. Kako sam kaže, da nije bilo Twittera, teško bi došao do takvih izvora.
Twitterovi alati
Muck Rack je web stranica koja prati novinare na Twitteru, a postoji od 2009. godine. Zahvaljujući njoj možemo saznati što pojedini novinari rade, što čitaju i čime se općenito bave. Muck Rack nam zapravo otkriva što se upravo sada zbiva u svijetu novinarstva.
MediaOnTwitter je svojevrsna baza novinara, a u njoj možemo naći popis novinara, njihova  korisnička imena na Twitteru, teme kojima se bave, ime medija za koji rade i mjesto prebivališta.
3. Vodič kroz Facebook
Osim Twittera novinari koriste i Facebook koji također pomaže u pronalasku izvora i tema te omogućuje približavanje publici. Jedan od korisnih novinarskih alata na ovoj društvenoj mreži je, primjerice, grupa «Help A Reporter», koju je 2007. godine osnovao Peter Shankman. Grupa je ubrzo postala veoma popularna jer je na praktičan način spajala novinare s potencijalnim izvorima. Ne bi li proširio svoju uslugu, Shankman je pokrenuo i web stranicu HelpAReporter.com koja trenutno broji [...]

Kako se koristiti društvenim medijima – 1.dio

Solidan diktafon, blokić i olovka, te dobra baza podataka/izvora? U današnje vrijeme to više nije dovoljno. Novinaru je potrebno mnogo više, novinar se mora služiti cijelom paletom web alata koje nude društveni mediji poput Facebooka i Twittera ili pak YouTube-a. Portal Mashable je stoga odlučio olakšati mnogima posao napraveći koristan vodič kroz društvene medije.
1. Vodič kroz YouTube
Svakih sat vremena na YouTube-u se pojavi novih 20 sati videa, a oni su razvrstani u 3 kategorije: reemitiranje aktualnih materijala, originalni video i distribucija vijesti te arhiva starijih snimaka. Medijske kuće, novinske agencije pa čak i građani-novinari koriste se svima trima kategorijama ne bi li «uploadali» svoje snimke.
Reemitiranje aktualnih vijesti
Korisnici YouTube-a «gladni» su vijesti, stoga ne čudi podatak da je u protekle 2 godine promet kategorije News and Politics narastao za čak više od 650 posto. Stranica ima više od 200 medijskih partnera, uključujući televizijske kuće, novine, lokalne medije i neprofitne novinske udruge.
Posjetitelji mogu dobiti pregled događaja iz News and Politics tako što će posjetiti CitizenTube blog ili video channel.
Dostava lokalnih vijesti
Od travnja prošle godine na YouTube-u se pojavila i kategorija News Near You koja pokriva vijesti medijskih partnera i građana-novinara u radijusu od 100 milja.
Arhiva starijih snimaka
Medijske kuće koriste YouTube i da bi ojačale svoj brand te privukle još veći broj gledatelja prikazivajući starije snimka nekih povijesnih događaja, retrospektiva i sl. Na taj je način moguće vidjeti neke zaboravljene snimke koje se inače ne mogu pronaći na Internetu.
Kako novinari mogu koristiti YouTube?
Za novinare je YouTube korisniji kao izvor videa, snimljenih od strane pojedinaca, «običnih» građana, nego kao sredstvo prijenosa vlastitih snimaka jer televizijske kuće svoje priloge prevenstveno emitiraju na matičnim programima ili web stranicama.
Međutim, YouTube nije koristan isključivo preofesionalcima, već i građanima-novinarima koji su u potrazi za trikovima i savjetima, a  to im omogućuje YouTube Reporter`s Center.
Kanal je počeo s emitiranjem u [...]

Ljubavna priča a’la Google

Premda je njegov globalni tržišni udio već dosadno neprikosnoven, marketingaši najpopularnije tražilice novom serijom video uradaka Search Stories opet nas podsjećaju na ulogu guglanja u našim malim životima prepunih upitnika koje Google tako djelotvorno otklanja.
Inače, nekima u našem uredu je suza na tipkovnicu kanula nakon gledanja ovog spota. Malo romantike nikad naodmet.

Škegro i boca, ponovo – upravljanje on line reputacijom

1996., Zagrebački velesajam: dok predsjednik Tuđman potpisuje neke protokolarne papire, iza njegovih leđa ministar gospodarstva Borislav Škegro sprema bocu žestokog pića ispod sakoa.
2001. izlazi film Rajka Grlića i Borisa Mirkovića „Novo, novo vrijeme.“ U njemu je prvi puta javnosti prikazana scena Škegre kako otuđuje bocu. Bila je to samo zgoda kojoj su se svi nasmijali, a glavni akter se sve do 11.11.2009. nije imao potrebu izjasniti što se iza Tuđmanovih leđa tada doista odvijalo.
2009., web portal časopisa Lider objavljuje članak o Škegrinom mogućem ulasku u Vladu na mjesto ministra gospodarstva.
Kao i mnogo puta prije, dežurni intelektualci i forum komentatori uhvatili su se u koštac s vrijeđanjem junaka članka. Napali su ga prvenstveno za njegovu nesposobnost (stalni komentar za bilo kojeg političkog aktera), što nije dotičnog jako pogodilo. Ono što je Škegru izgleda razljutilo bio je navod da je ukrao bocu whiskey-a prilikom otvaranja Zagrebačkog velesajma davne 1996. Ulogirao se kao „Škegro osobno“ i obračunao s nepoznatim napasnicima.
Do predzadnjeg mjeseca 2009. nije imao potrebu komentirati taj događaj iz 1996! Što je Škegru potaklo na čitanje teksta o nečemu s čim je dobro upoznat, možda pozitivni komentari o njegovom povratku u visoku politiku? Za inače staloženog čovjeka, ovaj neracionalni čin davanja važnosti raspravici nekoliko kritičara u kutku bespuća Interneta, u najmanju ruku je iznenađujuć. Moguće da je to bio samo nepromišljen postupak, kojim Škegro dokazuje da je, kao i mi, samo čovjek. Škegro se morao do sada naučiti nositi s medijima, koji mu nikada do sada nisu bili previše skloni. Taj potez pomicanja pažnje na bocu možda je čin političkog spina. Moguće da je istraživačkim novinarima promakla neka bitna činjenica o dogovoru premijerke i Borislava Škegre, dok su morali retke puniti za nas nebitnim informacijama.
Internet kao medij kojeg su, u puno većoj mjeri prihvatili mladi, Škegrin postupak može se protumačiti [...]

Šesta Web::Strategija – društveni mediji i što s njima

Šesta Web::Strategija o društvenim medijima održala se 19. i 20. studenoga u Zagrebu, a sudeći prema odazivu i ocjenama sudionika bila je i više nego uspješna. Kako smo i najavili, tema konferencije bile su društvene mreže i što s njima. Prema anketi koju su ispunili sudionici, zvijezda dana, odnosno najbolji predavač bio je Miroslav Varga.
Iskustvo vezano uz Internet, a poglavito u područjima integriranja online i offline odziva internetskih marketinških kampanji, pretočio je u izvrsnu prezentaciju nazvanu „Imate samo 1 kunu za ulaganje u marketing? Nije važno – ako je dobro uložite!“
Prije svega, važno je bilo odgovoriti na pitanje zašto uopće ulagati u Internet marketing? Ne tako davne 1997. Internet je usisao 907 milijuna dolara, 2008. ta svota dosegnula je 23,448 milijuna dolara. U Hrvatskoj se ove godine, vjerovali ili ne, od ožujka do rujna najviše ulagalo upravo u internetske reklame, čak 45%, dok je na televiziju otpalo svega 2%.
Tu naravno nastupaju na scenu društvene mreže, od kojih najpopularnije ne treba više ni isticati: Facebook, MySpace, YouTube, Twitter. Inače, Google je jedini website uopće popularniji od Fejsa. Kako je princip drugačiji, drugačiji treba biti i pristup korisnicima, nema više dakle napravi reklamu i baci ju van, pa ‘kome paše, paše’. Zna se tko su korisnici, zna se čemu su skloni i zna se da smo interaktivni, odnosno korisnici oponašaju komunikaciju osoba izvan Interneta. Varga dalje navodi da promet socijalnih mreža raste kvadratno s brojem korisnika socijalne mreže (n2).
Sve je to super, ali najbolja su ipak, subjektivno rečeno, mišljenja čemu što služi: na Twitteru se tvrtke ne oglašavaju, samo skreću pozornost. Od mnogo savjeta, izdvajam još onaj: budite osoba, ako prodajete proizvod, pretvorite ga u osobu. Na Facebooku, tvrtke mogu oglašavati sebe, ali mogu i samo skretati pozornost. Od ‘nemojte’ savjeta izdvajam: nemojte zapustiti svoj profil i ne cenzurirajte nepoželjne komentare. Da, [...]

Izborna internet gerila – beznačajan ili mali rat?

Internet gerila pred predsjedničke izbore u Hrvatskoj? Tjednik “Globus” sugerira da je riječ o volonterima koji rade iz entuzijazma, iako naknadu primaju u novcu. Tim mladim stranačkim ljudima koji čitaju internet forume i komentare, smišljaju Google oglase, otvaraju profile na društvenim mrežama Facebooku i Twitteru, web stranice ili blogove, nije čini se strano za novac i/ili bolji položaj u stranci ni lažirati ankete ne bi li svog kandidata prikazali kao jedinog koji vrijedi vašeg glasa u današnjoj Hrvatskoj.
Eksperti PR industrije tvrde da ja internet kampanja vrlo važna, osobito nakon što je američki predsjednik Barack Obama izbore dobio zahvaljući među ostalim i izgradnji internet zajednice koja ga je potencirala kao idealnog predsjedničkog kandidata. “Internet kampanja je jeftinija, a cilj joj je o svom kandidatu stvoriti što bolju sliku,” kaže vlasnik Manjgure, PR ekspert Krešimir Macan koji smatra da je važnost gerilske kampanje najprije, još od izbora 2007., uvidjela glavna opozicijska stranka SDP.
Jednako kao i na važnost humora kako bi se ukazalo na eventualne mane protivničkih kandidata. Još nekoliko dobrih kolekcija koje vas mogu nasmijati potražite na portalu Predsjednički izbori i na stranicama Nika Titanika.
Ili na ironiju činjenice da se se ovdje lako smatrati proizvodom za vođenje zemlje.
Ali humora i duhovitosti baš i nema u prevelikim količinama. I teško ga je očekivati kada su internet gerilci ispada, nerijetko tek ‘činovnici’!
“Internet je nakon televizije najvažniji medij, zamijenio je rasprave po kafićima, ali kod nas se to radi tako da je preočito tko za koga agitira. Gerilci nastupaju nerazrađenih stavova, ne otvaraju se pitanja koja ne idu u korist protukandidatu, pa da se čeka reakcija, jednostavno se sve svelo na običnu propagandu. Nastupaju zapravo kao buldožderi , netko im je rekao “idite i pričajte po forumima” i oni idu i ko borgovske radilice ponavljaju “glasajte za ovoga, glasajte za onoga,” [...]

19 blogova koje morate posjetiti! – 2. dio

Nedavno sam pisala o meni najdražih sedam blogera s liste 19 blogova koje morate posjetiti, koje je magazin Inc izdvojio kao one koje obavezno moramo pročitati, pa da nastavimo s ostalima…
Guy Kawasaky je svestran poduzetnik, koji vodi web portal Alltop, piše knjige ( do sada je objavio 9 naslova ) i blog. Područja koja pokriva ovaj bloger su raznolika pa je stoga moguće pročitati o njegovim putovanjima, o automobilima, inovacijama, menadžmentu i marketingu, evangelizmu itd. Svi su postovi popraćeni mnogobrojnim fotografijama te videima.
Charlene Li je nekadašnja analitičarka Forrester Reaserch-a, a sada vodi vlastitu konzultantsku firmu, stoga su joj statističke analize, papirologija i korporativna strategija dobre poznate. Ta je svoja znanja upotrijebila i u pisanju bloga. Li smatra da u društvenim mrežama nije dovoljno samo otvoriti profil na Facebooku ili pisati blog, već je potrebna i redovita angažiranost oko toga, odnosno potrebno je pratiti tuđe reakcije i komentare te na njih i odgovarati, «update-tati» statuse i postove i tomu sl.
Još jedna blogerica s liste je Rashmi Sinha, osnivačica kompanije SlideShare koja ljudima omogućava virtualno izmjenjivanje svojih Power Point prezentacija. O tome, kao i o mnogim drugim temama, Rashim piše na svome blogu nudeći jedan drukčiji pristup jer kako sama u uvodu kaže, voli osmišljavati nove stvari.
Na blogu esejista i programera Paula Grahama meni najzanimljivija je rubrika s «Rijetko postavljenim pitanjima», a tu su i razni citati, eseji itd., a impresivan je i podatak da je u 2008. godini blog imao 10.6 milijuna posjetitelja!
Seth Godin je jedan od najpoznatijih svjetskih blogera te autor 13 bestselelra, prevedenih na čak 33 jezika. Poznat zbog svog provokativnog stila pisanja, Seth je prvenstveno usmjeren na online marketing, ali nerijetko piše i o svima dobro poznatim temama, poput ljubavi, sreće i povjerenja.
Fred Wilson, počeo je s pisanjem bloga 2003. godine i to prvenstveno o tehnologijama, Internetu i [...]

Slijedeca stranica »