ENG
Živimo li u dobu kada svijetom vladaju “glupi idioti”?
Je li političko vodstvo ušlo u razdoblje u kojem jednostavnost nadmašuje sadržaj i je li ta jednostavnost promišljena strategija ili dublji problem? Pojačavaju li društvene mreže površno razmišljanje ili ga samo razotkrivaju, dok beskonačno skrolamo, reagiramo i zauzimamo strane umjesto da promišljamo? Kakvu ulogu u svemu tome ima obrazovanje – učimo li još uvijek kritičko razmišljanje ili treniramo ljude da ponavljaju društveno prihvatljive odgovore? I na kraju, jesu li “idioti” zaista na vlasti ili su oni odraz društva koje sve više nagrađuje sigurnost, samopouzdanje i iluziju nepogrešivosti? Gdje se u svemu tome nalazi Donald Trump? Odgovore na ova pitanja daju svjetski poznati norveški filozof i pisac Lars Svendsen te politolog i sveučilišni profesor Enes Kulenović.
U suvremenom svijetu, obilježenom brojnim sukobima i sveprisutnim društvenim mrežama na kojima svatko može izraziti svoje mišljenje, sve se češće postavlja pitanje: tko su zapravo glupani i idioti? Nagrađivani norveški filozof i pisac Lars Fr. H. Svendsen u podcastu Špica s Macanom rekao je kako smo upravo svi mi, u određenoj mjeri, glupani i idioti. „Svoju knjigu započinjem riječima: Ja sam glup, glupi ste i vi. Ja sam također idiot, idiot ste i vi. Ukratko, svi smo mi glupani i idioti.“ Tu tezu detaljnije razrađuje u svojoj knjizi “O glupanima, idiotima i glupim idiotima”, gdje nudi i jednostavno objašnjenje.
„Glupan ne razmišlja, idiot razmišlja pogrešno, a glupi idiot bez razmišljanja prihvaća vlastito pogrešno razmišljanje.”
Upravo u tom okviru postaje jasno da problem današnjeg vremena nije samo u tome što ljudi imaju različita mišljenja, nego što ta mišljenja sve češće nastaju u potpuno odvojenim informacijskim i društvenim prostorima. Politolog i redovni profesor na Fakultetu političkih znanosti Enes Kulenović upozorava da je razina različitih interpretacija danas dovela do točke u kojoj više ne postoji stabilan zajednički minimum činjenica. „Vrlo je važno razumjeti kako danas postoje mnoga različita tumačenja raznih pitanja upravo zbog raširenosti društvenih mreža. Dakle, kada, nažalost, netko aktivira nuklearnu bombu, to utječe na sve nas. Interpretacija tada ne znači ništa. Međutim, ranije smo uvijek imali sukobljene interpretacije o svijetu, ali danas imamo neku vrstu takve pluralnosti interpretacija. Na društvenim mrežama uvijek ćeš pronaći nekoga tko će podržati tvoje razumijevanje“, kazao je Kulenović.
Svendsen se prisjetio primjera iz vremena pandemije bolesti COVID-19, u kojoj mu je prijatelj antivakser poslao izvješće tvrdeći kako je 1500 cijepljenih Norvežana umrlo kao posljedica cijepljenja. Nakon što je pažljivo pročitao dokument, Svendsen je zaključio da izvješće zapravo govori kako su ti ljudi umrli od različitih uzroka, ali ne zbog cjepiva. „Poslao sam mu izvješće natrag. Ponovno ga je pročitao i morao priznati da je moja interpretacija bila točna. No tada je to isto izvješće proglasio potpuno nevjerodostojnim. Dakle, budući da nije potvrdilo njegovo uvjerenje, za njega više nije bilo vrijedno povjerenja“, ispričao je Svendsen i rekao kako nekad ni činjenice neće promijeniti mišljenja drugih jer za njih jedino postoji vlastita istina.
Današnje vrijeme dodatno je obilježeno dubokim podjelama, u kojima se političke i društvene razlike sve češće pretvaraju u potpunu nemogućnost dijaloga. U tom kontekstu Svendsen se prisjetio istraživanja Pew Research Center iz razdoblja početka američke predsjedničke kampanje 2016. godine, prema kojem je čak četiri od pet demokratskih birača izjavilo da im ne bi bilo ugodno raspravljati s republikanskim biračima o osnovnim činjenicama, a isti je stav u jednakoj mjeri vrijedio i obrnuto. „Ono što se pritom dogodilo jest da je polarizacija vrijednosti dovela i do polarizacije činjenica, što u konačnici vodi prema slabljenju demokratskog poretka“, ističe Svendsen. U takvom ozračju više gotovo da i nema stvarnog razgovora među ljudima, što dovodi do pada povjerenja u ovom primjeru u Sjedinjenim Američkim Državama. Društvo se iz relativno individualističkog postupno pretvorilo u duboko podijeljeno, gotovo plemensko društvo dvaju velikih tabora, u kojem političke i ideološke razlike sve manje služe raspravi, a sve više određuju identitet i pripadnost.
U tom kontekstu Donald Trump pojavljuje se kao ključna figura koja dodatno produbljuje već postojeće društvene i političke podjele u SAD-u, ali i u svijetu. Kako ističe Svendsen, njegov politički stil ne stvara samo razlike u mišljenjima, nego i razlike u samom shvaćanju stvarnosti. „Trump je osoba koja je čvrsto uvjerena da zna više od bilo koga o gotovo svakoj temi. To je izrazito problematično u demokratskom kontekstu, jer se neslagajući glasovi u najboljem slučaju svode na nebitne, a u najgorem ih se nastoji ukloniti, budući da stoje na putu onome tko smatra da zna najviše i najbolje o svemu“, izjavio je Svendsen.
Zbog takvog odnosa prema vlastitom znanju i istini, njegov bliski krug često ga počinje doživljavati gotovo kao nepogrešiv autoritet, pa ga se nerijetko promatra kao figuru kojoj se ne proturječi, ističe Kulenović. „Njegov unutarnji krug često se može opisati kao svojevrsni kult. Vidimo to i na primjerima političara poput Vancea ili Rubija, koji su ga ranije znali kritizirati i imati drugačija mišljenja. No kada postane jasno da Trump ne mijenja stav, vrlo brzo mu se prilagođavaju i prihvaćaju njegovu poziciju“, navodi Kulenović. Kao dodatni primjer ističe i Trumpov sukob s papom Lavom XIV., naglašavajući da za njega nije važno dolazi li kritika od vjerskog autoriteta, novinara ili političkog protivnika. „Tko god se usudi postaviti pitanje, bit će napadnut. Dakle, to i nije toliko iznenađujuće. Platon također koristi metaforu vukodlaka. Kada on jednom osjeti ljudsko meso, više se ne može zaustaviti. Tako opisuje tiranine, ali danas politika postaje prostor u kojem takvi ‘vukodlaci’ mogu napredovati, jer imaju ljude koji ih obožavaju i slijede bez zadrške, a upravo im ta podrška daje snagu i moć. Svatko može postati meta, pa tako i Papa“, izjavio je Kulenović.
Zbog toga Svendsen navodi kako je Trump u podjeli na „glupe”, „idiote” i „glupe idiote” upravo „glupi idiot”, koji je ujedno i najproblematičniji. „Glupi idiot je potpuno siguran. Došao je do svojih zaključaka i u njih ne sumnja ni najmanje. Nema ni trunke sumnje. Nemoguće je proći kroz to, u bilo kojem smislu. Takav način razmišljanja ne ostavlja prostor za razgovor, jer osoba već smatra da ima konačnu istinu“, kaže Svendsen.
Upravo zbog toga kritičko razmišljanje postaje jedna od ključnih vještina suvremenog čovjeka. I Svendsen i Kulenović, kao profesori, ističu kako je studentima danas sve teže zadržati se na duljim i složenijim tekstovima te sve češće traže brza rješenja i sažetke, umjesto da se upuste u dublje čitanje i razmišljanje. „Učenje je poput odlaska u teretanu, ako netko drugi odradi vježbu umjesto vas, nećete razviti vlastite mentalne ‘mišiće’“, naglašava Svendsen, dodajući kako je upravo intelektualni napor ključan za razvijanje sposobnosti mišljenja, pri čemu su i neuspjeh i ponovno pokušavanje sastavni dio procesa učenja. „Svojim studentima uvijek govorim: vi razmišljate brže od mene, ali ponekad upravo zato trebamo usporiti. Kada čitate klasične tekstove, morate zastati i uzeti si vremena. To je kao kod lijepog obroka; ponekad morate sjesti i stvarno ga ‘pojesti’”, zaključio je Kulenović.
***
Lars Fr. H. Svendsen je norveški filozof i pisac poznat po pristupačnim djelima iz suvremene filozofije. Profesor je filozofije na Sveučilištu u Bergenu, gdje predaje i istražuje etiku, filozofiju zla i filozofiju svakodnevice. Doktorirao je filozofiju na Sveučilištu u Oslu, a veći dio akademske karijere proveo je u Bergenu. Široj javnosti postao je poznat knjigom Filozofija dosade (originalno A Philosophy of Boredom), u kojoj analizira fenomen dosade u modernom društvu. Autor je i zapaženih djela poput Moda: filozofija (Fashion: A Philosophy) i Filozofija straha (A Philosophy of Fear). U svojim radovima često povezuje akademsku filozofiju s temama svakodnevnog života, čineći je pristupačnom široj publici. Smatra se jednim od istaknutih suvremenih norveških filozofa, čija su djela prevedena na mnoge jezike, pa tako i na hrvatski u izdanju Tim Pressa.
Enes Kulenović hrvatski je politolog i sveučilišni profesor. Studirao je politologiju na Fakultet političkih znanosti u Zagrebu te filozofiju i politologiju na Duke University u Sjedinjenim Američkim Državama. Magisterij iz političkih znanosti stekao je na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu, a magisterij iz političke filozofije na York University. Danas je redoviti profesor na Fakultetu političkih znanosti Sveučilište u Zagrebu, gdje predaje kolegije iz suvremene političke teorije. Autor je više znanstvenih knjiga iz političke teorije, od kojih su dvije – Sloboda, pluralizam i nacionalizam (2006) i Ljudska prava nakona Babela (2019) – nagrađene s Državnom nagradom za znanost.
Kliknite na poveznicu kako biste se pretplatili na YouTube kanal Špice s Macanom kako biste gledali sljedeću ili neku od ranijih epizoda podcasta Špica s Macanom.
Sve epizode dostupne su i za audio slušanje na Spotifyju http://bit.ly/spicaspotify i Apple podcastima https://apple.co/47hlYqB.
U trećoj sezoni podcasta Krešimir Macan sa stručnjacima iz različitih sektora donosi novu perspektivu i razmatra potencijalna rješenja za izazove i aktualnosti iz Hrvatske i svijeta. Špica s Macanom premijerno se emitira na YouTube kanalu http://bit.ly/spicamacan svake subote od 10 sati, te reemitira na deset lokalnih televizija – Z1, TV Nova Pula, TV Dalmacija, Jadran TV, Kanal Ri, VTV, Diadora TV ,Osječka TV, Blue TV i Libertas TV.
Podcast Špica s Macanom realiziran je u suradnji s portalom Pogled.hr, dijelom grupacije Media Solutions u sklopu koje djeluju vodeći hrvatski regionalni mediji – Novi list, Glas Istre, Glas Slavonije i Zadarski list u kojima možete svake subote i čitati novu epizodu podcasta.
Oznake: Špica s Macanom, Trump, Špica s Macanom podcast, Lars Svendsen, Enes Kulenović, glupi idioti, Krešimir Macan
