ENG
Dragi pokojnici, javite nam adresu i podatke!
Prvi naslov mi je bio “Znamo li priznati pogrešku?”, ali nakon Aninog dnevnika, mi ovaj gornji izgleda puno prikladniji.
Živimo pod nevjerojatnim pritiskom. Bez mobitela ne znamo otići ni na kavu. Ukoliko nas nitko nije nazvao u zadnjih par minuta pogledamo s nevjericom da li se baterija možda ispraznila. Pritišću nas klijenti, obitelji, društvo. Sve teže je biti odgovoran i informiran – sve teže je biti, jednom riječju, profesionalac u poslu.
Nije ništa čudno da sve češće griješimo. Ali, znamo li se za pogrešku ispričati?
Evo jednog vrhunaravnog primjera kako profesionalno upravljamo informacijama. Večernji list od 04. rujna 2008. godine donosi članak pod naslovom „Dragi pokojnici, javite nam adresu i podatke!” autora Bernarda Karakaša. Da ne bi ostalo samo na naslovu, vjerojatno urednik oprema članak tako da u nadnaslovu piše „Obavijesti na groblju izazvale strah od poskupljenja češnjaka“. Potom ide velika fotografija obavijesti na gradskom groblju u Slavonskom Brodu na kojoj piše: „Molimo korisnike grobnih mjesta da se jave u referadu groblja radi evidentiranja promjene adrese i ostalih podataka“. Nije ni sami članak ništa ozbiljniji od naslova – nastavlja se u revijalnom tonu: „Možda bi se korisnici grobova i mogli javiti u referadu, ali za to bi im trebalo izaći u susret. Neka promijene radno vrijeme od ponoći do 2 ujutro, u svakom slučaju prije izlaska sunca. A onima koji dođu za punog mjeseca treba dati popust na sve usluge od barem deset posto…“. Ostatak teksta nije vrijedan prenošenja.
U okviru sa strane je komentar upravitelja groblja u Slavonskom Brodu: „Natpis je možda malo nevješto sročen, ali pojam korisnika groblja definiran je zakonom, vlasnici groblja su jedinice lokalne samouprave, dakle grad Slavonski Brod, a korisnici grobnih mjesta su žive osobe, vlasnici nadgrobnog okvira i spomenika.“
Tu ćemo stati. Upravitelj groblja je objasnio da ništa nije pogrešno u obavijesti koja je bila povod članku. No i pored ovakvog objašnjenja, novinar ništa nije promijenio u članku. Nigdje ne spominje zakonodavca i možda nezgrapnu pravnu konstrukciju, na portalu Večernjeg lista ovaj je tekst prenesen bez ovog objašnjenja upravitelja (a potom je i uklonjen, link gore je na sliku stranice pohranjenu na Googleu).
Nekoliko dana kasnije, na ovako neozbiljan članak reagirao je Petar Lovrić, voditelj Grupacije održavanja groblja Udruženja stambenog i komunalnog gospodarstva Hrvatske gospodarske komore. Prenosim reagiranje i redakcijsku opremu u cjelosti:
„Da podsjetimo, objavili smo priču o obavijestima koje stoje na napuštenim i neodržavanim grobnicama u Slavonskom Brodu, a na njima piše: ‘Molimo korisnike grobnih mjesta da se jave u referadu groblja radi evidentiranja promjene adrese i ostalih podataka.” Takav natpis uglavnom sve upućuje na zaključak da se obraća pokojnicima. Međutim, P. Lovrić nas upućuje na Zakon o grobljima u kojem je naziv “korisnik grobnog mjesta’ stručni pravni naziv i dužni su ga koristiti svi koji provode taj zakon, pa tako i sudovi, tijela državne uprave, komunalna društva koja održavaju groblja i drugi. Baš taj naziv piše Lovrić, odgovara nazivima zakonodavstva zemalja Europske unije. Stoga Lovrić upozorava da ne bi trebalo ismijavati hrvatske i europske zakone, ni provođenje zakonske obveze, a ponajmanje osjećaje ljudi koji se brinu o posmrtnim ostacima svojih rođaka na slavonskobrodskom groblju.
Razumijemo nastojanje g. Petra Lovrića da se poštuju zakoni i dostojanstvo ljudi, pokojnih i živih. Ni Večernjak ne misli drukčije, ali mora se priznati da se sintagma “korisnik grobnog mjesta” zaista može tumačiti i kao da je riječ o pokojniku i kao da je riječ o nekome tko se brine o grobu, iako je riječ o zakonu, ne znači da u njemu ne može biti pogrešaka. Možda bi u ovom slučaju bilo bolje da se obraćamo “vlasnicima grobnih mjesta”, jer živi to doista jesu (grob je čak predmet ostavinske rasprave), plaćaju godišnje naknade i uređuju ih, a, logički zaključeno, pravi su korisnici ipak pokojnici.“
Što je sporno u reakciji redakcije? Vlasnici groblja i grobova su jedinice lokalne uprave, ne nasljeđuje se grob (kao vlasništvo) nego se nasljeđuje pravo njegovog korištenja! Piše to jasno u Zakonu o grobljima u članku 2. odnosno u članku 15., a sve je to jasno rekao i upravitelj groblja u Slavnonskom brodu (pogledajte ponovno što je on to rekao u tekstu gore podebljano). Sve to se pogotovo moglo „logički“ zaključiti iz reakcije g. Lovrića.
Međutim, umjesto da u Večernjaku jednostavno priznaju pogrešku, umjesto da kažu da su se malo „zaigrali“ oni se dodatno „ukopavaju“ ovakvom isprikom. Ako im je bilo neugodno, nije li bilo jednostavnije samo objaviti reakciju g.Lovrića?
U Opatiji, na 9. Konferenciji HUOJ-a imali smo zanimljiv okrugli stol na temu Novinarstvo i odnosi s javnošću: dvije profesije – dvije etike. Teško su dvije strane postizale suglasnost o bilo čemu, osim da je najvažnije biti profesionalac u poslu. Ovo je primjer kako se to ne radi…
Za više tekstova o odnosima s javnošću kliknite na neku od ključnih riječi ispod dnevnika ili odaberite kategoriju Odnosi s javnošću.
Oznake: Mediji, Odnosi s javnošću, Novinarstvo
