Lokalni izbori last minute – Izborni šalabahter
Dolazeći lokalni izbori su po mnogočemu specifični i zanimljivi. Kao što je već svima poznato, ove godine se po prvi put u Hrvatskoj održavaju izravni izbori za gradonačelnike, župane i načelnike. Već sada je sama nova zakonska regulativa o lokalnim izborima pokrenula lavinu pitanja: Što uopće donosi novi zakon? Hoće li izabrani načelnici, gradonačelnici i župani uvođenjem novog sustava, imati veće ili manje ovlasti nego ranije? Prelazi li raspuštanjem poglavarstva dio ovlasti na predstavnička tijela, odnosno skupštine i vijeća? Kako, dakle, s obzirom na novi zakonski okvir graditi strategiju i operativno voditi kampanju za župane, gradonačelnike i načelnike, a kako za predstavnička tijela?
Ipak, mnogo zanimljivija stvar od zakona će biti sami kandidati za gradonačelnike koji će sada po prvi put stati pred građane kao osobe pojedinci i tražiti glas za sebe. Budući da je u Hrvatskoj razina povjerenja građana u političke institucije, vladu i stranke, dramatično niska ili točnije tek desetak posto hrvatskih građana vjeruje Vladi i Saboru, a povjerenje u političke stranke je zanemarivo, bit će zanimljivo promatrati hoće li možda personalizirani lideri, izravno izabrani od građana, vratiti barem dio povjerenja građana u politiku i potaknuti građane da se uključe u politiku. Bit će također interesantno vidjeti i kako će se brojni fenomeni koji se vežu uz izravne izbore odraziti kod nas.
Možda jedan od najzanimljivijih fenomena koji dolazi uz izravne izbore, a koji će biti interesantno promatrati kod nas, jest pojava političkih poduzetnika. Ekstremni primjer iz europske prakse je Silvio Berlusconi u Italiji. Berlusconijev planetarni uspjeh na talijanskoj političkoj sceni mnogi pripisuju načinu na koji građani razmišljaju o njemu, a to je možda najbolje sažeto BBC-ijevom izvještaju iz 2007. gdje građani Italije kao argument zašto bi baš on trebao voditi zemlju rekli kako je njegov uspjeh kao poduzetnika i jednog od najbogatijih ljudi na svijetu, dokaz njegovih sposobnosti, te da bi zbog toga on trebao voditi zemlju. Kakve su kod nas šanse političkih poduzetnika u srazu sa stranačkim kandidatima?
Kako će mediji pratiti ove izbore, hoće li zadirati u privatnost, što do sada nismo imali prilike vidjeti kod nas ili će i dalje biti zadovoljni s onim što im kandidat samovoljno otkrije? Kako, kada i zašto koristiti anketu? U čemu nam mogu pomoći fokus grupe? Koje su kritike ovog modela, osim one da model izravnog izbora predstavlja američki model koji ne odgovara hrvatskom političkom sustavu? Neki kritičari ovog modela su se također zapitali oživljavamo li ovim sustavom autoritarnu političku kulturu?
Budući da je previše pitanja, a premalo odgovora, a rijetko tko će sam tražiti odgovore na sva ova pitanja, Fakultet političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu i Institut za nove medije i e-demokraciju organiziraju dva seminara pod nazivom “Izborni šalabahter” na kojima će na jednom mjestu sažeto u jedan dan, biti govora o svim ovim pitanjima. Prvi seminar se održava u Zagrebu 6. ožujka, drugi u Splitu, 13. ožujka 2009. Na seminaru će govoriti vodeći hrvatski stručnjaci za izborni sustav, politički marketing, medijske nastupe, istraživanja javnog mnijenja te nove tehnologije. Seminar je namijenjen svim dužnosnicima lokalne samouprave, potencijalnim stranačkim i nezavisnim kandidatima, političkim savjetnicima, stratezima, medijskim i PR stručnjacima.
Za seminar se možete prijaviti ovdje, a za više dnevnika na temu lokalnih izbora kliknite ovdje.