Sve što trebate znati o Baracku Obami…

Barack Obama Winner… ne može stati u jedan dnevnik, ali sam shvatio da Jutarnji list ovih dana obavlja prilično dobar posao po tom pitanju, pa sam ih odlučio malo referencirati, jer već za tjedan dva ako budete htjeli nešto od ovoga naći u arhivi Jutarnjeg bit će teško (ne vjerujem da će gorila.hr u tome puno pomoći – u EPH je previše onih koji misle da znaju sve o novinarstvu i Internetu, pa je rezultat po onoj narodnoj “previše babica, kilavo dijete”).
Tako danas imamo odličan članak o Bijeloj kući s izvanrednom grafikom Clintonovi tulumarili, Bushevi u 21 išli spavati. A Obamini? koja nas uvodi u sve tajne Bijele kuće i Zapadnog krila, ali ima i vrlo korisne linkove o prvim potezima novig američkog predsjednika ili pak stavovima o ključnim pitanjima poput teksta Kakav je Obamin šalabahter odličnog Ahmeda Salihbegovića.

Kliknite za uvećanje

Obama svojim riječima pak danas donosi dijelove iz njegove knjige “Odvažnost nade“. Prenijet ću samo završetak teksta jer jako dobro opisuje što je to novo što Barack donosi u Bijelu kuću:

Vjera u američke vrijednosti, prilagođene stvarnim političkim okolnostima, jedan je ključeva uspjeha Baracka Obame; radi se o glavnoj šifri njegove američke sinteze i njegove masovne privlačnosti među gotovo svim slojevima birača. Utoliko je svršetak “Odvažnosti nade”, knjige koja je, podsjetimo, napisana tri godine prije nego što je Barack Obama postao 44. predsjednik Sjedinjenih Američkih Država, kako posveta toj modernoj sveameričkoj viziji, tako i svojevrsno proročanstvo onoga što se upravo dogodilo.

“Razmišljam o onome što je Benjamin Franklin napisao svojoj majci objašnjavajući zašto je toliko svoga vremena posvetio javnoj službi: ‘Radije bih da se govori Živio je korisno, nego Umro je bogat.’”

“Mislim da je to ono što mi sada pruža zadovoljstvo – činjenica da sam koristan svojoj obitelji i ljudima koji su me izabrali, da ostavljam za sobom baštinu koja će životima naše djece podariti više nade no što smo je mi imali. Radeći u Washingtonu, katkad osjetim da ispunjavam taj cilj. No, kad mi se čini da mi izmiče i da su stvari kojima se bavim – saslušanja, govori, novinske konferencije, formuliranje stavova o pojedinim pitanjima – tek podilaženje taštini te da nikome ne koriste…

Kad se nađem u takvom raspoloženju, volim otići trčati. Obično odem rano navečer, kad je zrak u Washingtonu topao i nepomičan, a lišće na drveću jedva da zašušti. Kada padne mrak, vani nema mnogo ljudi. Možda pokoji par u šetnji, ili beskućnici na klupama. Obično zastanem kod Washingtonova spomenika, ali katkad odem dalje, preko ceste, do Nacionalnog spomenika Drugome svjetskom ratu, onda duž jezera do Spomenika vijetnamskim veteranima, pa uza stube Lincolnova spomenika.

Noću je taj veliki hram osvijetljen, ali često prazan. Stojeći između mramornih stupova, čitam Gettysburško obraćanje i Drugi inauguracijski govor. Pogledam van, preko jezera, zamišljajući gomilu koju je utišala moćna kadenca dr. Kinga, a onda dalje, prema obasjanom obelisku i blještavaoj kupoli Capitola.

Na tome mjestu razmišljam o Americi i ljudima koji su je gradili. O očevima ove nacije, koji su nekako nadišli sitne ambicije i usku proračunatost, pa su zamislili naciju koja se rasprostire preko kontinenta. I o onima, poput Lincolna i Kinga, koji su položili svoje živote u službi usavršavanja nesavršene unije. I o svim bezimenim muškarcima i ženama, robovima i vojnicima, krojačima i mesarima, koji su gradili živote sebi, svojoj djeci i unucima, opeku po opeku, tračnicu po tračnicu, žuljevitu ruku po žuljevitu ruku, kako bi popunili krajolik naših kolektivnih snova.

To je proces čiji dio želim biti.

Moje je srce ispunjeno ljubavlju prema ovoj zemlji.

Ako vas zanima više tekstova na ovu tematiku pogledajte Zašto je plakao velečasni Jesse Jackson? (mislim da su neki odgovori i nekoliko redaka iznad) ili kliknite na neku od ključnih riječi ispod dnevnika.

Oznake: ,
Pročitajte i…
Pretraži blog po ključnim riječima
A B C D E F G H I J K L M N O P Q R S T U V W X Y Z 1 2 3