ENG
Trebaju li nam posrednici? – PressCentar i Briefing
U posljednjih mjesec dana imali smo prilike pobliže ispitati dvije usluge koje su u principu posredništvo između novinara, odnosno medija, te tvrtki, što uključuje i agencije za odnose s javnošću. Riječ je o Briefingu i PressCentru.
Ideja PressCentra je na prvi pogled prilično zanimljiva, posebno uzmu li se u obzir za tvrtku bolne točke slanja objava za medije poput npr. redovito ažurirane adreme. U slučaju PressCentra taj dio pošiljatelj (tvrtka) potpuno zaobilazi time što samo treba odabrati novinare kojima želi da se mail pošalje, a na PressCentru je da kontrolira fluktuaciju novinara po raznim medijima. Nije na odmet spomenuti da postoji i mogućnost provjere da li je dotični novinar otvorio mail koji ste mu poslali ili nije (naravno ako novinar uopće ima uključeno slanje potvrda o primanju maila, što nije tako često slučaj). Dodatan plus je svakako i kalendar sa svim događanjima koja organiziraju tvrtke, poput pressica i sličnih, tako da se lako može izbjeći neplanirano preklapanje što se tiče organizacije istih.
Do sada se na stranice PressCentra registriralo 1225 novinara. Ipak, kako je primijetila kolegica, cijeli koncept ovog proizvoda imat će smisla samo ako sasvim zaživi, odnosno okupi kritičnu masu novinara i tvrtki. Za sada se o cijeni PressCentrovog proizvoda još ne može govoriti jer ona još nije definirana, tako da je cijela usluga za agencije za odnose s javnošću besplatna do lipnja 2009. godine. Bilo kako bilo, to je zgodno pomoćno sredstvo koje bi trebalo još malo pustiti da se razvije, ali ga pritom svakako i pratiti u razvoju.
Što se Briefinga tiče, oni nude PR wire, otvoreni servis objava za medije, izvješća i dokumenata. Besplatno je dostupan novinarima, agencijama i svim zainteresiranima. Za razliku od PressCentra, koji također objavljuje priopćenja tvrtki, Briefing za sada još ipak ne nudi automatiziranu uslugu posredovanja, odnosno slanja mailova da budemo precizniji, nego može služiti isključivo kao izvor podataka na kojem lakše pronalazimo broje objave za medije u svojim integralnim verzijama. A i kao novi medij – on line portal – na kojem se pojavljuje vaša objava. Ono što nas naravno sve zanima jest odgovor koliko su sve ovo referentni mediji ako ih gledamo primarno s tog gledišta?
Ostaje pitanje koliko je ovakvo što tvrtkama potrebno i koliko agencije za odnose s javnošću mogu iskoristiti usluge ovakvih posrednika jer se ipak donekle gubi osoban kontakt s novinarima koji je često vrlo bitan i presudan faktor za uspješnu suradnju. Kome će se kolege novinari obratiti za dodatna pitanja? Neće posrednicima to je sigurno. Trebamo li mi kao profesionalci u današnje doba izravne komunikacije pomoć posrednika ili trebaju li posrednici novinarima (pa oni većinom već i nas iz odnosa s javnošću smatraju nepotrebnim posrednicima). Prerano je išta zaključivati, željela sam upozoriti na zanimljivi trend kojeg treba pratiti…
Za dosadašnje dnevnike o odnosima s medijima kliknite ovdje, a nešto više o adremi kao glavnom alatu PR-a potražite u dnevniku Adrema ili lista medija – prvo što morate imati spremno za eventualnu krizu. Uvijek naravno možete i kliknuti na neku od ključnih riječi ispod ovog dnevnika ili sa strane među istaknutim ključnim riječima s bloga.
Oznake: Odnosi s javnošću, on line mediji, Odnosi s medijima, Mediji
