ZIG ZAG MEDVEŠČAK!!!
Niotkuda pojavili su se momci s palicama i u par mjeseci postali prva tema u već učmalom Zagrebu. Ovo je gotovo sigurno najljepša zagrebačka sportska (ali i PR) priča još od osamdesetih koje su obilježili Dražen Petrović i Cibona, a s druge strane Cico Kranjčar i Dinamo:
Nakon igranja u ne toliko atraktivnoj slovenskoj ligi, prije toga u još manje zamijećenoj hrvatskoj ligi, hokejašima Medveščaka otvorila se prigoda da zaigraju u austrijskoj EBEL ligi. Nije najjača liga hokeja na ledu, ali za Medvjede bio je to velik kvalitativan skok, u odnosu na lige u kojima su dotada igrali. Pred početak sezone 2009./2010. vidjelo se da se nešto interesantno događa, kada su počele stizati vijesti o Amerikancima i Kanađanima hrvatskih korijena koji su objeručke dočekali ideju da zaigraju hokej u domovini svojih predaka. U to vrijeme još nije bilo očito, ali PR služba Medveščaka, na čelu s Rankom Vučinićem stvarala je temelje za prihvaćanje ovog hokejaškog kluba od strane Zagrepčana. Pošto je sportska situacija u Zagrebu bila u vrlo nezavidnoj situaciji (nije gledan nogomet, vaterpolo, odbojka, dok su košarka i rukomet imali svojih bljeskova), teško je bilo očekivati da će javnosti još manje zanimljiv sport biti dobro prihvaćen od strane publike. Tako je to izgledalo prije početka sezone.
Nakon završetka sezone 2009./2010. EBEL lige:
Medveščak je izgubio u polufinalu od Red Bull Salzburga, koji je nakon toga postao prvak EBEL lige. Cilj na početku sezone je bio doigravanje (u koje ulazi 8 od 10 klubova u ligi).
Utakmice Medveščaka u Ledenoj dvorani pogledalo je više od 200 000 ljudi. Samo za usporedbu – Dinamo na Maksimiru do posljednjeg kola HNL-a pogledalo je 37 800 gledatelja. Prosječna gledanost Medvjeda bila je 5843 (od 6000 mjesta), a Dinama je 3436 (s više od 30 000 mjesta). U Medveščaku procjenjuju kako skoro 50% gledatelja dolazi s djecom, a znamo da je to onaj ideal koji se pokušava postići na nogometnim utakmicama i nikako im ne uspijeva. Medveščak je već prodao više od 1700 godišnjih ulaznica za narednu sezonu!
Medvjedi su odlično prihvaćeni od strane publike. Već duže vrijeme postoji i navijačka skupina Sektor B, koja ih je redovito pratila na gostovanjima. Kako ne bi došlo do zabune, nije bilo nikakvih izgreda na tribinama. Zaista, kako su iz kluba najavili, Ledena dvorana bila je mjesto nulte tolerancije na nasilje i diskriminaciju. Fanatično navijanje često je trajalo i dvadesetak minuta nakon utakmica, pogotovo poraza. Nakon odigrane sezone klub se jumbo plakatima i zahvalio navijačima. Vrlo pozitivno su prihvaćeni i klupski artikli, tako da je prodano nekoliko tisuća artikala, od čega najviše klupskih dresova.
Takva popularnost kluba nije ostala nezamijećena, pa se događaju neobične stvari, poput stranih igrača koji odlaze iz bogatijih klubova i na svoje oduševljenje dolaze igrati u najbolji hrvatski hokej klub.
Nemojte misliti da bi takav uspjeh bio ostvaren bez kvalitetnog PR-a. Naravno, PR tim Medveščaka u upravi kluba našao je stručnog i učinkovitog partnera. To je zasigurno jedan od preduvjeta uspjeha svakog projekta. Vučinić i njegov tim zaslužni su za stvaranje pozitivne atmosfere oko kluba i na tribinama. Ostvarili su uspješan kontakt s navijačima preko društvenih mreža (sami kažu da su im Facebook i Twitter služili kao odlični komunikacijski kanali) i čestim klupskim događanjima. Sami igrači i uprava kluba svakodnevno su bili na raspolaganju novinarima i navijačima. Na utakmicama u Ledenoj dvorani nisu se mogle čuti pjesme koje bi huškale na nacionalizam, već se stvarala atmosfera ugode, kojoj su doprinijeli rock hitovi što su se puštali na razglasu u pauzama. Iako se moglo kupiti pivo na tribinama, što inače nije slučaj u Hrvatskoj, nisu zabilježeni pijani ispadi uz teren. Novinari koji su pratili Medveščak imaju samo riječi hvale za klupski ured odnosa s javnošću. Kažu da su dobivali uvijek točne i informacije na vrijeme. Kroz tako pozitivnu suradnju prvi puta u povijesti dogodilo se da Jutarnji i Večernji list na naslovnici i kao glave sportske vijesti imaju hokej.
Možda se čini da sam previše entuzijastičan u ovoj priči o Medveščaku, ali zaista mislim da ovakve pozitivne primjere treba češće znati vrednovati i isticati, pogotovo u Hrvatskoj.
Oznake: Odnosi s javnošću, Medveščak, sportski PRPročitajte i…