ENG
Demanti iliti zahtjev za ispravak objavljene informacije (2025)
Autorica teksta: Laura Vrbanić
Napravili ste si ujutro veliku s toplim, otvorili omiljeni portal, scrollate vijesti i bum – vaše ime je iskočilo na ekranu. I ne piše da ste bog i batina u tome što radite, nego nešto što ne biste htjeli da pročita vaša mama. Sada vam se po glavi vrti samo jedno – kako razglasiti da navedeno nije istina.
Evo jedan hladni tuš realnosti: demanti nije tu da bude vaše sredstvo promocije ni prostor za izljev emocija. Demanti je hladan, proračunat i gladak potez s kojim, ako se pravite da ste žrtva teorije zavjere, ubili ste cijelu priču prije nego je možda i krenula. On je vaš prvi, a ako je dobar, možda i posljednji odgovor na krivu tvrdnju i prilika da javno pokažete da stvari stoje drukčije i obrnete ju sebi u korist.
Bilo da ste pojedinac ili predstavnik tvrtke i naiđete na negativnu ili netočnu objavu o sebi, ili ste agencija za odnose s javnošću koja se suočava s izazovom kako brzo i učinkovito reagirati na takve situacije, ovaj tekst namijenjen je i vama. Pravilno vođenje ove procedure ne samo da može spriječiti daljnju štetu, nego je i prilika za povrat kontrole nad narativom, a najbolji rezultati postižu se kroz sinergiju i zajednički angažman prozvane osobe, savjetnika za odnose s javnošću i odvjetnika.
S pravne strane, stvari su odavno evoluirale i danas demantije ne uređuje samo Zakon o medijima. Ako želite igrati utakmicu demantija, tu su i Zakon o elektroničkim medijima (jer sve završi online, pa vrijede posebna pravila), a posredno i Zakon o lobiranju (koristan kad se oko vas vrte skriveni interesi), ali i cijela paleta etičkih kodeksa – od onog HUOJ-evog do Barcelonskih principa i međunarodnih pravila igre. Ukratko, nema više samo jedno pravilo, nego cijela pravna i etička šuma kroz koju treba znati prolaziti.
I sad dolazimo do onog tehničkog dijela koji je u praksi najbitniji: kako pripremiti dobar demanti?
1. Secirajte tekst
Gledajte svaku rečenica spornog članka. Prvo pažljivo analizirajte svaku rečenicu i sami si zapišite gdje vidite problem. Ako je riječ o vašem klijentu, pustite ga da vam on sam prvo kaže što ga je zasmetalo, pa tek onda vašom analizom nadogradite njegovu priču. Štedjet ćete živce oboma i izbjeći duplu reviziju u zadnji tren .
2. Dokumentirajte svaki detalj
Screenshotovi, PDF-ovi, printovi – sve. Ako mislite da tekst na portalu ostaje isti, sretno. Ponekad urednici promijene isti sadržaj tri puta u istom danu, pa kasnije ispadate „ludi“ jer reagirate na nešto što se, gle čuda, sad više nigdje ne vidi. Zato papir i PDF pamte sve.
3. Jedan demanti za jednu verziju teksta
Ako je priča objavljena i u tiskanom izdanju publikacije i na njihovom webu, to je jedan demanti. Ako se spominje i na televiziji, to je pak drugi. Zašto? Jer zakon i rokovi nisu isti, a procedure uredništva svakako nisu.
4. Odvjetnik vam je saveznik
Iskusni PR-ovac može napisati najbolji nacrt na svijetu, ali zbog potencijalnih pravosudnih posljedica, svakako je preporuka prije slanja konzultirati se s odvjetnikom ili pravnim stručnjakom unutar tvrtke.
I naravno, pazite na formalnosti: način dostave, potpis, točan datum, naslov, ime novinara, točna adresa redakcije i provjera demantija prije slanja od strane agencije. Nije da vas želimo plašiti, ali ima slučajeva kada cijeli demanti padne jer ste zakasnili dan ili pogriješili u adresi. Nadalje, mediji imaju pravo ne objaviti demanti ako isti nije u skladu sa Zakonom o medijima.
Netko misli da je to tek birokratska gnjavaža, ali u praksi svaki demanti itekako ima velik utjecaj na reputaciju. Napišete li ga smireno, uredno, argumentirano, možete čak dobiti na kredibilitetu. Ako ga napišete ljutito, emotivno ili „šlampavo“, često ćete samo podgrijati vatru i povećati štetu.
U konačnici, danas kada se vijesti šire brže nego tračevi po kuloarima, reputacija je ono što najbolje čuvaš ili najbrže gubiš. Zato je demanti vaš alat da jasno i glasno kažete što je istina, jer nije stvar samo u tome hoće li netko objaviti ispravak, nego kako će taj ispravak oblikovati priču te tko će na kraju ostati vjerodostojan.
Sama spoznaja da je nešto netočno i štetno za vas ili vašeg klijenta objavljeno u medijima, često je izvor stresa koji može dovesti do impulzivnih odluka. Zato je uvijek najbolje imati uz sebe iskusnu i mirnu podršku, bilo da je riječ o vašem internom PR savjetniku ili vanjskoj agenciji za odnose s javnošću koji će vas smireno i racionalno voditi kroz cijeli proces, a oni najiskusniji će vas uputiti kako da u budućnosti izbjegnete slične situacije.
Originalni tekst Krešimira Macana napisan je 2011., pročitajte u nastavku:
Javne osobe ili dobro rade svoj posao pa su zato često u medijima, ili pak smišljaju načine kako dospjeti u medije. Kada je tekst neutralan ili pozitivan onda su ponosni na sebe i svoje dosege, no ukoliko je objava negativna počinju problemi.
Zakon o medijima jamči svakome da može od glavnog urednika zatražiti ispravak objavljene informacije. I Kodeks časti hrvatskih novinara propisuje to isto. No pisanjem zahtjeva za ispravak najčešće započinju igre bez granica kojima ću se baviti u narednim člancima.
Jučer me je nazvala klijentica i upitala ima li smisla demantirati uradak Nika Titanika. Upit me je malo zbunio. Doista ne znam kako bih to napravio. Što bih trebao napisati u zahtjevu za ispravak? Da nema takvu frizuru ili da ne nosi Hello Kitty ukosnicu? Zaključak, premda očit, možda treba ponovno napisati: humor i satira se ne demantiraju…
Pogledajmo primjer: Aleksandar Stanković je u svojoj kolumni na Portalu Oko napisao između ostalog napisao i tekst pod naslovom „Josip Đakić je žena!“. Razlog ovakvom tekstu Stanković navodi već u prvoj rečenici „Uvrijeđen traži 100 hiljada kuna jer sam u siječnju rekao da je premijerka Jadranka Kosor stvorila 500 tisuća branitelja.“
Ne treba provoditi anketu tko je nakon što je pročitao sporni tekst uopće pomislio da je Josip Đakić žena. Ipak, Josip Đakić šalje glavnom uredniku Portala Oko zahtjev za ispravkom objavljene informacije kojim traži da se svekolikom puku da do znanja kako Stanković griješi. Očite ironične Stankovićeve hiperbole Đakić je odlučio po odvjetniku Tonćiju Ravliću taksativno pobrojati i ispraviti:
“Zašto Đakić misli da je Kosor?”,”…nećemo se pretvarati da smo ona.”…Pahor voli žene, korpulentnije i poštene, a ti to nisi.”,”Nećemo doći na sud i predstaviti se kao Jadranka Kosor jer to je lažna legitimacija, nepoštivanje suda, a sudac ima oči i to nema smisla Josipe! Jadranka Kosor je žena, a ti si muško! Zašto ti želiš biti žena?”, podnaslov u tekstu: “Đakić je majka”, “A onda odjednom, želiš biti Jadranka??? Nikome od nas koji te poznajemo nije bila jasna tvoja želja za promjenom spola.”, Ti si jednostavno moj Josipe postao obijestan. Prohtjelo ti se iz hira biti žensko jer ti u životu predobro ide.”, “Htio si dobit pare-dobio si i htio si biti nejednak-nejednak si. E sad…ni to više nije dovoljno da htio biti Jadranka.”, “Shvati da si neponovljiv i odjebi s tom željom da budeš Jadranka.”.
U odnosu na gore citirane, netočne informacije čiji ispravak zahtijevamo:
Netočne su informacije da g. Josip Đakić misli da je Jadranka Kosor i da se pretvara da je Jadranka Kosor jer se g. Josip Đakić nikad, ni u privatnom ni u poslovnom životu, nije pretvarao da je Jadranka Kosor. G. Josip Đakić ima svoj identitet i ne pretvara se da je netko drugi.
Nadalje u članku autor navodi da je g. Josip Đakić nije pošten rečenicom: “…Pahor voli žene, korpulentnije i poštene, a ti to nisi,”, te na taj način bez ikakvih dokaza iznosi tvrdnje o poštenju g. Josipa Đakića, koje tvrdnje nisu ni točne ni istinite.
G. Josip Đakić nikad nije došao na sud i predstavio se kao Jadranka Kosor te se na taj način lažno legitimirao odnosno nepoštivao sud jer je to g. Josip Đakić uvijek postupao isključivo u svoje osobno ime ili kao predstavnik HVIDRA-e, čiji je predsjednik, što je lako moguće provjeriti te su i ove objavljene informacije netočne.
Osim toga, u tekstu su objavljene informacije da je g. Josip Đakić žena (na više mjesta) odnosno da je majka, što, kao što je općepoznato, nije istina.
Rečenice u kojima autor navodi da je g. Josip Đakić želi biti žena te da želi promjenu spola su netočne i neisitinite jer g. Josip Đakić nikad nije želio niti bi ikad pristao na promjenu spola, odnosno nikad nije želio biti žena.
Rečenicama “Ti si jednostavno moj Josipe postao obijestan. Prohtjelo ti se iz hira biti žensko jer ti u životu predobro ide.”,” “Htio si dobit pare-dobio si I htio si biti nejednak-nejednak si. E sad… ni to više nije dovoljno da bi htio biti Jadranka.”, “Shvati da si neponovljiv i odjebi s tom željom da budeš Jadranka.”
Autor navodi da je navodna želja naše stranke za promjenom spola rezultat njegovog hira i obijesti, što kao što smo naveli, nije istina. Nadalje, autor članka navodi da je g. Josip Đakić dobio pare I da je htio biti nejednak. G. Josip Đakić je svoj novac zaradio vlastitim radom i nikako pare nije “dobio”, a nije ni nejednak u odnosu na druge, jer je u RH svakome zajamčena jednakost pred zakonom, a koja temeljna sloboda je propisana Ustavom RH.
Sve taksativno navedene rečenice impliciraju da g. Josip Đakić želi biti Jadranka Kosor, te da se predstavlja kao Jadranka Kosor u postupcima pred tijelima sudbene vlasti, zatim da želi biti žena i zbog toga promijeniti spol, odnosno da je “pare” koje ima “dobio”, čime se g. Josipa Đakića prikazuje u negativnom svjetlu, što je g. Josip Đakić doživljava kao povredu svojih prava i interesa.
Pretpostavljam da je glavni urednik s radošću objavio ovaj zahtjev za ispravkom.
Oznake: demanti - primjerPročitajte i…
