ENG
Koliko uopće poznajemo hrvatski jezik?
Od samog rođenja svi s velikim nestrpljenjem iščekujemo prve djetetove riječi. Da li će to biti mama ili tata? Upravo te prve djetetove riječi jezikoslovci nazivaju „monoreme”. No, koliko je vas čulo da se to tako zove? Koliko se riječi pojavi svaki dan u hrvatskom jeziku, a da ih ne „registriramo”?
„Hrvatski ima 400 000 riječi” naslov je članka u Jutarnjem listu, autora Željka Ivanjeka. Autor uz sliku o hrvatskim rječnicima – jedinim pravim svjedocima razvoja jezika kroz stoljeća, donosi i zanimljive opaske o nastanku riječi, riječima koje razlikuju stare i mlade generacije, te o samom opstanku hrvatskih riječi kroz povijest, kao i o nekim zabludama vezanim za danas udomaćene riječi, te ga vrijedi svakako pročitati i u cijelosti. U nastavku prenosimo neke najzanimljivije dijelove ovog izvanrednog teksta jer vjerujem da nam svima može koristiti u svakodnevnom radu.
S brzim razvojom industrije i tehnologija razvijaju se i jezici, od kojih neki rastu nevjerojatnom brzinom, dok drugi zastaju ili izumiru. Hrvatski spada u one koji bi mogli i bolje 🙁 Naime, hrvatski danas ima manje riječi od slovenskog, a čak 60% manje od trenutačnog engleskog rječnika. Jezikoslovci kažu da današnji hrvatski rječnici broje oko 400 000 riječi. Ako je za vjerovati tehnologiji, kompjutorski prevoditelji s hrvatskog na ostale jezike, poput engleskog, u svojim memorijama posjeduju oko 420 000 riječi, što potvrđuje navode struke. Radi usporedbe, engleski će jezik ove godine imati više od milijun riječi, a slovenski oko 500 000. Ono što utječe na nastanak ili nestanak novih riječi su ponajviše povijesni događaji, no u ovom stoljeću i nevjerojatno brz razvoj novih tehnologija, te sveprisutna globalizacija. Posljedica raspada zajedničke države bila je i raspad zajedničkog rječnika, što je moglo dovesti, da su se ostvarile inicijative nekih saborskih zastupnika o izbacivanju riječi zajedničkih sa srpskim, da danas hrvatski bude jezik s jedva 30.000 riječi. Srećom se to nije dogodilo i pokazalo se da je, kako navodi Jutarnji list, profesor Radoslav Katičić bio u pravu kada je tvrdio, u jednom intervjuu “Globusu” iz 1995. da je “najlošija definicija hrvatskog jezika u razlici prema srpskome”, te da je “potpuno kriva”. “Pa ne postoji hrvatski jezik po tome što je različit od srpskoga nego po tome što jest to što jest. Ne možemo izbacivati riječi ruka, nos, voda zato što su ujedno srpske. Kad bismo to dosljedno proveli, onda bismo izgubili hrvatski jezik”, kazao je Katičić.
U odnosima s javnošću, svaki dan pišemo i nešto objavljujemo, priopćavamo i zato mi je ovaj tekst privukao pažnju, jer ni u našoj vlastitoj struci nemamo hrvatske riječi koja bi zamijenila npr. adremu ili pak rating – rang nije zaživio, a nije nije baš ni popularnost. A da o nazivlju u struci i ne govorim – vi znate što je to account manager – voditelj klijenta ili pak account executive? Novi globalizirani svijet, dnevno donosi nove izazove i pred jezik kojim govorimo, te možemo popustiti pred izazovom globalizacije i uvesti neki strani pojam ili pokušati naći hrvatsku izvedenicu – poput opće prihvaćene tipkovnice npr. ili neuspjelog čvrsnika (tvrdi disk na računalu).
Mladi svakim danom u svoj govor unose nove riječi, koje su u većini anglizmi, poput fakat, fajt, fensi, hit, folk i druge, dok se stariji ljudi i danas koriste riječi iz svoje mladosti, a današnji mladi ih ne razumiju. Neke od tih riječi su hercig, bajta, bažulj, fajercag, žur, štrample, tezga, štajga… Pogledajte samo izbor riječi po kojima se danas ne razumiju stare i mlade generacije, a koje donosi Jutarnji list:
Niti se vrijednosti, niti se riječi jedne generacije prenose na drugu. To je Jutarnji ustanovio ne tako davno istražujući razliku između jezika kojima govore različite generacije Zagrepčana. Ona od 50-ak godina, i ona mlađa od 15-ak.
Ustanovili smo da mladi ne prepoznaju sljedeće “umrle” riječi starih:
papak
škvadra
salon-papak
hercig
ajnpren
(onaj koji koristi ovu riječ nije znao što je “zafrig”)
bajta
štrample
tezga
švaler
žur
štajga
kanta
perje
bažulj
fajerceg
mljekarstvo.Istovremeno, stari nisu razumjeli sljedeće riječi današnjih tinejdžera:
bajs
bariša
briješ
brijati
bruka
der-pe
fajt
fakat
fensi
frajer
frik
ful
sponzoruša
stiltati se.Vidljiv je snažan upliv germanizama u starih odnosno, anglizama u mladih. Također, neke svima poznate riječi dobile su nova ograničenja u “mladome” žargonu.
A što se tek dobije kada se analiziraju ‘pridošlice’ s kojima smo se opredjeljivali za nezavisnost RH. Premda se čini da su ovo novoizmišljene riječi, konzultiranje samo nekoliko rječnika pokazuje drugi rezultat. U godinama Domovinskog rata trebalo je i izborom riječi pokazivati svoje opredjeljenje za hrvatsku nezavisnost. Time su se koristili mutikaše koji su na vatru dolijevali ulje svoje gluposti. Evo samo nekoliko primjera koji su više oživljenice ili arhaizmi negoli kovanice ili nove riječi:
bojnik
(u smislu ratnik, ali i u smislu vojnog čina),
dalekovidnica
doigravanje
domovnica domjenak
glasovanje
gledatelj
glede (čega)
perilica
putovnica
pismohrana
(državni) poglavar
poglavarstvo
poslanica pučanstvo
putovnica
ravnatelj
skladatelj
slikopis
stališ
šport
tijek
tjelovježba
uradak
veleposlanik
zrakoplovRiječ mađarskog podrijetla – lopta – nitko nije pokušao promijeniti. Neki su žalili što je balkanski turcizam “krevet” pojeo domaću riječ “postelja”. Usput, “ustaška” riječ “slikopis” nastala je u 19. stoljeću, ali nije značila “film” već “ikonografija”. Popis ide unedogled.
Često se misli da su najduže hrvatske riječi brojevi, koji se mogu pisati zajedno, kao jedna riječ, no ipak u hrvatskom jeziku postoji i najduža imenica koja se sastoji od 25 znakova- prijestolonasljednikovica. Umanjenica te iste riječi bi imala 27 znakova- prijestolonasljednikovičica, posvojni pridjevski oblik za ženski rod 29 znakova- prijestolonasljednikovičičina, dok bi padež te riječi u množini imao 31 znak- prijestolonasljednikovičičinima.
Danas postoje i natječaji za nove hrvatske riječi, što nije hrvatska specifičnost, Francuzi se tako velikom žestinom bore protiv priliva anglizama i drugih riječi u moderni francuski. Časopis Jezik je ovogodišnji organizator jednog od takvih natječaja. Natječaj se raspisuje za najbolju novu riječ koja će zamijeniti tuđicu. Cilj je dokazati da hrvatski jezik može postojati sam, bez tuđica. Neke od novih, do sada nagrađivanih riječi su: uspornik – ležeći policajac, smećnjak – kontejner za smeće, raskružje – kružni tok prometa, naplatnica – naplatna kućica, opuštaonica – wellness, borkinja – žena borac…
Za sve nas kojima je jezik dnevni alat, ovaj dnevnik bit će nadam se dobra razbibriga, ali i poticaj da kad sljedeći put zapnu na nekoj stranoj riječi ipak pokušaju pronaći ili čak eventualno izmisliti neku novu hrvatsku inačicu:-) i tamo omogućiti da se hrvatski i dalje razvija uz bok svjetskim jezicima. Znam da Knjiga lica ne zvuči tako seksi kao Facebook, ali vrijedi pokušati:-)
Originalni članak je objavljen 8. 2. 2009.
Oznake: Odnosi s medijimaPročitajte i…
