ENG
Poslovni dnevnik: Kada će Hrvati twitati Vladu zbog problema?
Britanski i američki političari odavno su prepoznali važnost društvenih mreža kao komunikacijskih kanala. Iako kod nas virtualna politička borba još nije u punom zamahu, svakako je za očekivati da će ponovo oživjeti na predstojećim izborima kada će političari iskoristiti sve moguće kanale kako bi nam prenijeli svoje poruke. O tome danas piše Poslovni dnevnik u velikoj temi pod naslovom “Tweetaj Vladu zbog problema”. Hrvatske prilike komentira i naš Krešimir Macan. Niže su njegovi odgovori na upite Poslovnog dnevnika, a članak u cijelosti možete pročitati ovdje.
1. Kada će makar neformalno početi predizborna kampanja (ili je već počela)
Već smo duboko u kampanji, samo se to tako još ne zove. Svatko ozbiljan kreće s predizbornim aktivnostima jedno godinu dana prije izbora, a prema svim predviđanjima tu smo negdje – izbori su najkasnije od studenog 2011 do proljeća 2012. No, ne osjeća se još ta strast kampanje jer imam dojam da se oporbi ne žuri preuzeti vlast, a vladajućima se naravno vlast ne predaje. Možda se varam, vidjet ćemo na prijedlogu proračuna za 2011,. to će biti veliki test za sve, koji može i provocirati prijevremene izbore. Ali kao što sam već rekao, imam dojam da se nikome ne žuri – gospodarska situacija je uistinu teška i svatko bi radije da netko drugi odradi taj nezahvalni dio posla koji uključuje drastične rezove javne potrošnje.
2. U kojoj mjeri hrvatski političari koriste potencijal Interneta, a posebno društvenih mreža?
U izborno vrijeme se svi sjete društvenih mreža i Interneta kao da očekuju neko čudo od tih razvikanih medija današnjice. Koji su uistinu promijenili puno toga – ne možete ih više ignorirati niti kontrolirati, svi vaši potezi komentiraju se u realnom vremenu, generiraju ideje za naslovnice tiska ili ubojite karikature. Političari itekako moraju voditi brigu da nešto ne ode ukrivo jer su i klasični mediji uključeni u nove društvene tokove i loše se vijesti brzo šire. Danas tako vijest postaje i vrijeme kada je predsjednik Josipović nešto komentirao na svojem FB profilu. No bit je da kampanjci, ne mogu postići tako dobre efekte, kao oni koji se društvenim mrežama i Internetom bave s razumijevanjem i cijeli svoj mandat. Na taj način stvaraju zajednice s kojima mogu učinkovito komunicirati. Prostora za napredak još uvijek ima, tim više to za razliku od razvikane Amerike, nemamo kulturu volontiranja i doniranja, kojima je Internet i društvene mreže samo idealna platforma. Iako ne vidim razloga da upravo putem FB-a neka dobra kampanja ne mobilizira javnost na masovne skupove ili čak zajedničko pisanje programa ili ciljeva.
3. Koje su hrvatske političke stranke ili orijentacije sklonije propagandi putem interneta?
Silom prilika, a i valjda po prirodnoj orijentaciji, to je ljevica i potom manje stranke. Naime prvo ljevica je dugo bila u oporbi i da bi probila medijsku blokadu počela je koristiti tada tzv. alternativne medije, a danas tako važne i neizostavne kanale poput weba, bloga i društvenih mreža. S druge strane ljevica nije tako striktno hijerarhijski ustrojena i sklona je aktivizmu, za što su društvene mreže idealne. Male stranke nemaju drugog izbora jer jednostavno ne raspolažu sa sredstvima kojima bi probili velike masovne medije – jako dobro su ih na predsjedničkim izborima koristili simpatizeri Miroslava Tuđmana i Josipa Jurčevića. Iako su najbolji primjeri izašli izvan stranačkih radionica i obilježili su tu novu eru u hrvatskoj politici – pollitika.com građanski portal na kojem su odavno već objavljene sve ove afere koje danas vrište s naslovnica i bijesprvi, anonimni videoaktivist još od 2006. su postavili standarde koje čak niti nove mreže još nisu nadmašile. Danas pollitiku.com posjeti do 150.000 ljudi mjesečno, a Kirinove ispade i Sanaderove afere u režiji bijesaprvog su vidjeli milijuni gledatelja.
4. Koga izdvajate kao najspretnijeg internetskog korisnika među političarima?
Pa HDZ je dugo zaostajao po pitanju društvenih mreža, ali se i tu mogu očekivati pomaci slušajući poruke koje je predsjednica Kosor nedavno poslala mladeži HDZ-a. Činjenica je da Vlada nije na FB najvećim dijelom govori sama za sebe, no s druge strane niti Zoran Milanović ni drugi čelnici oporbe baš aktivno ne koriste svoje profile na FB-u. Predsjednik Josipović, iako puno rjeđe nego ranije što je razumljivo zbog obaveza, a izgleda i dalje želi osobno komentirati događaje, ostaje tako jedini političar koji je nakon kampanje aktivno nastavio sa svojom prisutnošću na društvenim mrežama. No svi će se vjerujte mi opet probuditi zbog izbora, a to je ono što ekipa na mrežama ne voli – a njih je danas već 50% stanovništva. Uvijek ću istaknuti neke manje poznate političare koji se uistinu trude cijelo vrijeme i prepoznati su – Dragutin Lesar, čelnik Hrvatskih laburista, Vojko Obersnel, gradonačelnik Rijeke, Boris Miletić, gradonačelnik Pule, Marija Lugarić, saborska zastupnica samo su neki. Zanimljivo da gradonačelnici jasno vide prednosti te izravne komunikacije jer ih građani ovim putem upozoravaju na probleme i korigiraju na vrijeme, puno brže nego klasični mediji. A dođe i puno pametnih prijedloga.
5. Koliko uopće može Internet utjecati na popularnost političara i stranaka? Hoće li se izbori dobivati i gubiti na tom planu?
Još je sve to u povojima kad dođemo do velikih brojki – ali danas je on line kampanja standard, ako je nemaš nisi moderan, ne obraćaš se cijelom jednu spektru potencijalnih birača. Može presuditi ako je uistinu potrebna mobilizacija za svaki glas (moram priznati da je bila impresivna mobilizacija za glasanje protiv Bandića u drugom krugu predsjedničkih izbora, naročito zadnjih dana), dakle kada je rezultat tijesan (npr. kod referenduma). No i nadalje, s obzirom da kod nas izostaje volontiranje i donacije, najveći efekt je u iznurivanju protivnika brzinom koju omogućuje ta nova on line platforma i probijanju u velike klasične medije koji rado prenose super priče s društvenih mreža. Dakle, izbori se nužno neće dobivati i gubiti samo na Internetu, još smo daleko od toga, no ne zaboravite ono što sam rekao na početku – nisu samo političari dobili igračku i birači konačno imaju alat kojim se mogu poigrati i s političarima. I ponekad s fatalnim ishodom. A nisam još sreo nekoga tko je uspio “zaustaviti Facebook”. Sjetite se kako je i svemoćni Sanader upravo jednu od najvećih javnih pljuski upravo dobio putem FB-a kada je prije dvije godine ukrao Božić. Postao je svjetska vijest. Vjerujte mi u tom kontekstu ne želi završiti nijedan političar.
Članak u cijelosti možete pročitati ovdje.
Oznake: Krešimir Macan, izborna kampanja, društvene mreže, Facebook, Poslovni dnevnik, politika u Hrvatskoj
