Tajna misija: Reporterke 24sata otkrile nam pikanterije HDZ-ovog i SDP-ovog stožera!

U nastavku vam prenosimo nevjerojatno zabavnu tajnu misiju 24sata na koje su poslane Jana Janeš i Ines Madunić. Naime pružile su nam jedinstven uvid u stožere HDZ-a i SDP-a te nam otkrile pikanterije o kojima javnost do sada nije imala pojma.

Za početak pročitajte kako je reporterka 24sata provela mjesec dana u HDZ-u te otkrijte kako se pripremala kampanja, tko je u stranci strah i trepet, tko je popularan, a koga ismijavaju…

Tajna misija (HDZ): Svi se boje Zmije, a Jandroković je Njonjo

Baš mi je drago što ste se sami javili za volontiranje! Trebamo takve mlade, ambiciozne volontere. Dogovorit ćemo se za kavu, rekla mi je, ne skrivajući oduševljenje, predsjednica ogranka Mladeži HDZ-a Podsljeme nakon što sam se telefonski prijavila za volontiranje u kampanji za parlamentarne izbore.

Nismo se našle na kavi nego na pravom pravcatom tulumu u Noći vještica. U kafiću u zagrebačkom Središću shvatila sam da se mladi HDZ-ovci ponašaju gotovo kao sekta.

– O, Bože, gdje sam ja ovo došla – pomislila sam. Primjerice, kad je na tulum došao predsjednik zagrebačkog HDZ-a Gordan Jandroković, svi su ga, kao u kakvoj procesiji, dočekali pred kafićem. On se pozdravio sa svima, popio piće na šanku i nakon pola sata otišao. Činilo se da ga obožavaju. Tek sam poslije doznala da ga stariji kolege u stranci zbog velikih ambicija i osebujne komunikacije zovu Njonjo.

Na spomenutom tulumu bilo je pedesetak ljudi od 18 do 40 godina. Zbog jeftinih pića (primjerice, pola litre piva stajalo je samo pet kuna) mnogi su se napili. DJ, međutim, nije puštao Jacquesovu uspješnicu “HDZ zna” ni stranačku himnu “Bože, čuvaj Hrvatsku” Đanija Maršana.

Kad su se iz zvučnika zaorili taktovi Severinina lakonotnog hita “Brad Pitt”, među HDZ-ovcima je zavladao pravi urnebes. Otišla sam u zahod da se malo odmorim. Dok sam čekala na red pred kabinom, začula sam uznemiren ženski glas.

– Brzo, brzo mi saznaj je li to istina? Zar je Jadranka Kosor rekla da će dati vodstvo HDZ-a nekom drugome u ruke i odstupiti s vlasti – zavapila je cura u kabini, očito uznemirena viješću da je Državno odvjetništvo blokiralo imovinu i stranačke račune.

Ubrzo sam otišla s tuluma, poprilično razočarana životnim stilom i načinom razmišljanja tih ljudi. Tjedan dana poslije pozvali su me u stožer.

– Ako si voljna volontirati, to će ti se na kraju možda i platiti – pisalo je u SMS-u koji mi je poslala šefica ogranka.

Otišla sam u stranački stožer u Gundulićevoj ulici. Gotovo u svakoj sobi na zidu bila je fotografija Jadranke Kosor, i to na mjestima gdje su se prije, kako su mi rekli neki stariji članovi, nalazile fotografije Ive Sanadera. Njegovo ime, međutim, nitko ni u ludilu ne izgovara na glas. Poput zloglasnog lorda Voldemorta u knjigama o Harryju Potteru, na Sanadera članovi mladeži gledaju kao na najveće zlo i elementarnu nepogodu za stranku.

– Onaj koji je izdao HDZ – govore ispod glasa optužujući ga za sve korupcijske afere u kojima se našlo ime stranke. Jadranku Kosor, s druge strane, oslovljavaju s “premijerka” ili još grandioznije “gospođa premijerka”. Smatraju kako je ona iznimno poštena žena, njihov pastir koji ih vodi kroz teška vremena u bolji život.

– Nije mi jasno zašto ljudi misle da je HDZ loš. Da ljudi znaju koliko smo mi krvarili za dobrobit ove države i koliko radimo da ljudima bude bolje, ne bi tako razmišljali. Žalosno je što se stranka gleda samo kroz lik ‘onoga koji je izdao državu’ – rekao mi je jedan dugogodišnji član.

Iako su me dobro primili, osjetila sam nepovjerenje. Nakon što sam s nekima od njih sjela na kavu, na površinu je isplivalo kako se jako boje predsjednice mladeži HDZ-a Martine Banić.

– Da, da, lako se vama zafrkavati s organizacijom kampanje, ali ja ću morati imati posla s Martinom ako nešto pođe po zlu – jadao se jedan član. Poslije sam saznala da za nju imaju još gori nadimak nego za Jandrokovića. Mnogi je zovu Zmija jer je navodno počistila redove mladeži od Sanaderovih pristaša.

Na kraju sam, umjesto terenskih zadataka, dobila zaduženje da zovem članove HDZ-ove mladeži na još jedan veliki tulum prije samog početka kampanje. Nisam bila sigurna daju li mi tako lagane zadatke zato što sam se tek pridružila volonterima ili zato što sumnjaju da sam novinarka na tajnom zadatku. Dok sam pozivala ljude telefonom na tulum, činilo mi se kao da me Jadranka Kosor i Franjo Tuđman s fotografija u sobi motre i nadziru.

Na tulum nisam mogla doći jer sam se razboljela. Ali, kako su mi prepričali, zabavili su se kao i na onom prvom partyju.

Nekoliko dana poslije jedan aktivist me pozvao na kavu i uručio mi stranačku pristupnicu. Trebala sam je ispuniti i službeno se učlaniti u stranku. Zatim me, poput inkvizitora, počeo rešetati pitanjima kako bi procijenio moj politički ukus. Pitao me što mislim o SDP-u, HČSP-u, HSP-u, HNS-u, mislim li da je za sva zla u ovoj državi odgovoran HDZ. Zatim je sam, ničim izazvan, počeo govoriti kako se njemu sviđaju plakati SDP-a jer su populistički i naklonjeni narodu. Nisam bila sigurna je li to nekakva zamka u koju me pokušava uvući, pa sam oprezno rekla da su mi SDP-ovi plakati monotoni.

– A što misliš o prostituciji i legalizaciji droga – upitao me poput kakva policijskog inspektora koji čeka moj krivi potez.

– Užasno sam konzervativna i ne podupirem takve stvari – spremno sam mu uzvratila.

– Jako si inteligentna. Potrebna si nam, razmisli o učlanjenju – rekao mi je pokazavši još jednom na formular koji mi je dao. Rekla sam mu da ću ga ispuniti kod kuće.

Zatim mi je rekao kako će mi se javiti još za detalje oko učlanjenja, međutim, desetak dana me nitko od njih nije nazvao. Sad sam već bila uvjerena da su me otkrili.

Još sam nekoliko puta bila u uredima i slala mailove simpatizerima i članovima stranke, ali ondje više nije bilo ljudi s kojima sam ostvarila prvi kontakt u stranci. Kao da su ih namjerno rotirali na druge zadatke. Komunikacija sa mnom se svela samo na šture opise mailova koje moram poslati. Saznala sam da su u međuvremenu organizirali još jedan tulum, na koji me, međutim, nisu pozvali. Od uzvanika sam saznala da je taj tulum bio najdivljiji od svih dosadašnjih. Navodno su se puštale i cajke.

Od nekih poznanika sam čula da su se, kad je kampanja krenula, našli u velikim problemima u nekoliko izbornih jedinica. Dok su 2007. godine, kad je Ivo Sanader stranačkim autobusom obilazio zemlju, simpatizeri HDZ-a spontano okupljali na njegovim skupovima, Jacine ljude dočekivale su tek šačice malobrojnih i najokorjelijih sljedbenika. Stoga su na stranačke turneje u autobusima počeli voditi HDZ-ove statiste, odnosno članove stranke koji su bili zaduženi da svojom prisutnošću učine te skupove barem prividno grandioznima. Na stranačkim skupovima ti statisti zaduženi su da gromoglasnim pljeskom nagrade ključne riječi govornika. Kad se spomene ime Jadranke Kosor, Franje Tuđmana ili mladež stranke, svi poput jednog počinju lupati dlanom o dlan.

Ono što im se mora priznati jest samouvjerenost. Mladi HDZ-a sigurni su da će pobijediti na izborima. Za sve njih postoji samo jedna zvijezda vodilja – Jadranka Kosor

Jana Janeš

 

Dok je jedna novinarka bila u HDZu, druga se ”ubacila” u redove SDP-a da provjeri kako ”dišu” mladi SDP-ovci, koliko su uvjereni u pobjedu te što misle o svom šefu i koalicijskim partnerima…

Prijaviti se za volontiranje u SDP-u!? Pa to ne bi trebao biti problem. Oni su tako “cool” i modernih nazora. Sigurno će objeručke prihvatiti pomoć jedne studentice. Da baš…

Ispunila sam prijavnicu na službenoj internetskoj stranici stranke i čekala da me nazovu s povratnom informacijom. Očekivala sam da će mi se javiti i dati mi neke smjernice s planom i programom. Prošlo je tjedan dana. Ništa. Pa još tjedan. I dalje ništa. Ni poziva ni e-maila…

Sljedeći korak bio je odlazak u zagrebačku organizaciju SDP-a.

Gospođi sam objasnila da sam se prijavila za volontiranje, ali me nitko nije zvao, pa sam došla osobno.

– A kad ste se prijavili?

– Prije dva tjedna.

– Ajoj, pa to vam je kasno, njih ima već puno i organizirani su… Mislim, možete ostaviti podatke, ali sumnjam da će vam se javiti. Pričekajte.

Otišla je u drugu prostoriju i pitala kolegicu što da radi sa mnom.

A ništa, neka ostavi podatke, načula sam razgovor.

Od kolege sam poslije saznala da im volonteri u ovom smislu zapravo ni ne trebaju, jer sav posao naprave članovi Foruma mladih koji su pouzdani i provjereni. No nisam odustajala. Rekla sam nepovjerljivoj gospođi neka mi da komad papira na koji sam potom napisala svoje podatke.

– Eto, da imate za svaki slučaj.

– O. K., a jeste li članica stranke – pitala me službeno.

– Ne, ali se uskoro mislim učlaniti.

Pogledala me sumnjičavo, ali nije ništa rekla. Nije bila oduševljena odgovorom. Zapravo, cijelo vrijeme mi se nije ni nasmiješila…

Za nekoliko dana ipak su me nazvali, i to kako bi potvrdili adresu na koju će mi poslati volontersku iskaznicu, a na mail će mi javiti program aktivnosti i već će mi se netko javiti, rekao je mladi gospodin na telefonu.

Volontersku iskaznicu nikad nisam dobila, ali su mi na e-mail i SMS poslali raspored aktivnosti gradskih ogranaka SDP-a te aktivnosti Foruma mladih i Foruma žena. Kako sam poslije saznala, šalju svim članovima i simpatizerima stranke.

I napokon! Otišla sam na prvo događanje koje je bilo na rasporedu. Sadnja drveća u zagrebačkom Sopotu u organizaciji SDP-a Novi Zagreb istok.

Došla sam sama. Čekala sam da se ljudi okupe te sam saznala da dolazi i Davor Bernardić, predsjednik zagrebačkog SDP-a. Raspitivala sam se o volonterima i počela pričati sa ženom koja, kako mi je rekla, nije članica stranke već samo simpatizerka koja je došla podržati akciju. Kratko smo pričale. Rekla mi je da ne zna kako bih mogla počela volontirati, ali da se raspitam među ljudima koji su došli.

– Studentica si? Radiš?

– Da, studiram. Radila sam donedavno u 24sata, pa sad imam previše slobodnog vremena i htjela bih se aktivirati u kampanji – rekla sam

– Znači, novinarstvo? Pa onda ti je ovo super prilika da se uvališ negdje poslije izbora – nasmiješila se.

– Ne znam, vjerojatno, ali nisam se zbog toga prijavila.

– Dobro, ali ipak, odlična je prilika, sad će se vjerojatno to moći – govori ona i cijelo vrijeme se smiješi.

Razmišljam je li ovo test, možda želi da priznam da sam došla “žicati” posao pa da kaže svima. Možda je i ona na tajnom zadatku, kao i ja.

– Da, valjda, vidjet ćemo, ja bih prvo samo volontirala pa onda što bude – na kraju prihvaćam igru…

Bernardić je predizborno posadio pet stabala, a ja sam se priključila grupi koja je sa strane raspravljala o nadolazećoj kampanji.

Među njima je bio i organizator volonterskih akcija za Novi Zagreb. Razmijenili smo brojeve i dogovorili se da ćemo se čuti uskoro. Nakon tjedan dana dobila sam prvu poruku s rasporedom dijeljenja predizbornih materijala, odnosno letaka s Planom 21.

Dolazim na dogovoreno mjesto. Tamo su već članovi stranke, a najviše ima mladih SDP-ovaca iz Foruma mladih. Nikoga ne poznajem i, usput, nemam nikakvu iskaznicu. Svi su naoko srdačni, ali nepovjerljivi. Djeluju entuzijastično. Samo pričaju o sigurnoj pobjedi na izborima i apsolutnom trijumfu nad HDZ-om. Sumnjiva sam im, imaju milijun pitanja, pa i mene prolazi nelagoda od osjećaja da sam zašla u neku zatvorenu sektu.

Pitaju me kad sam se i kako prijavila, što radim u životu, kako to da želim volontirati. Počinjemo dijeliti letke i razgovarati s prolaznicima. Atmosfera je vesela, ali opsesiju HDZ-om i njihovim koalicijskim partnerima nitko od njih ne može prikriti.

Zastrašujuća im je ideja da će Kerum i njegova sestra biti zastupnici u Saboru, ostrašćeno se okomljuju na svaku izjavu Jadranke Kosor koja priziva pobjedu HDZ-a, ali se vrlo bahato odnose i prema nizu manjih stranaka i političara koji izlaze na izbore. Doznajem da se sastaju jedanput na tjedan, a sastanke, posve ozbiljno, nazivaju “partijska druženja”. U pojedinim ograncima decentno su postavljene slike s crnim okvirom pokojnog Ivice Račana.

Posebno jaka organizacija unutar SDP-a je Forum mladih, iz čijih je redova, primjerice, potekao i Davor Bernardić. I on je počeo na ulici – dijelio je letke i promidžbene materijale prije izbora. Zbog toga vodstvo SDP-a u Forum mladih ima najviše povjerenja. Uostalom, to im je odlična baza iz koje crpi nove kadrove, a forumaše ionako nazivaju stranačkom gerilom. Taj gerilski i revolucionarni mentalitet najbolje se vidi na sastanicma mladih SDP-ovaca. Nakon “partijskih druženja” nastavljaju s tulumima. Svira uglavnom rock. Turbofolk je navodno zabranjen. U međusobnoj komunikaciji, međutim, nazivaju se “drugovi i drugarice”, u staroj tradiciji komunističkih partija i običaja.

Rijetki mi kažu da su u Forum mladih ušli zbog društva i zabave, kod mnogih su jasno vidljive političke ambicije. Mnogo je hvalisavaca, onih koji poznaju sve važne ljude u stranci. A nije mali broj ni onih koji preozbiljno shvaćaju sudjelovanje u akcijama stranke. Takve i osobno pogađa kada ne uspiju podijeliti sve predizborne letke koje su dobili.

Iako ne žele glasno govoriti o tome, između redaka može se pročitati kako im koalicijski partneri iz HNS-a baš ne sjedaju. Zapravo, Vesna Pusić je “jedina koju priznaju”.

Za razliku od mladih SDP-ovaca, iskusniji i stariji članovi stranke nisu sigurni u Milanovićeve liderske sposobnosti. Vjeruju kako će kao premijer imati puno problema i da je za njega to prevelik zalogaj. “Starci” su baš poput mladih SDP-ovaca uvjereni da bi Zokiju veliki problem u vlasti mogao predstavljati Radimir Čačić jer nosi teret prometne nesreće iz Mađarske u kojoj je poginulo dvoje ljudi, a nastavak suđenja trebao bi uslijediti u siječnju, ubrzo nakon što koalicija preuzme vlast.

– Ta kombinacija s Čačićem nam nije trebala – čuju se komentari, doduše ne preglasni.

Osim Čačića, kod Zokija im smeta olako odbacivanja starih kadrova. Ne mogu mu oprostiti Željku Antunović. Smatraju da je bivša ministrica obrane olako žrtvovana i nepravedno izbačena s izbornih lista. Milanović je to, kako kažu, učinio zbog taštine i osobnih razloga. Nije joj mogao oprostiti jer mu je bila konkurent na stranačkim izborima. Uvjereni su da je time stranci nanesena šteta.

Iako im je danas protivnik, među SDP-ovcima još lebdi duh Milana Bandića! Premda se sam pokopao nakon što je objavio kandidaturu za predsjednika države, neki SDP-ovci smatraju kako je Miki bio odličan igrač, odnosno da je u njegovo vrijeme gradska organizacija SDP-a bila bolja i organiziranija.

A za današnjeg predsjednika zagrebačkog SDP-a Bernardića misle da je zelen i samo još jedan Zokijev pulen… Što se tiče predizborne kampanje, svi su zadovoljni. Misle da je odrađena vrhunski i profesionalno.

Ines Madunić

 

 

Nakon uvida u dvije najjače političke stranke, u nastavku vam prenosimo i njihove reakcije iz jučerašnjeg izdanja 24sata…

HDZ uglas: Njonjo, mi te volimo!

Pa zar je moguće da nismo pazili? Kako je nismo provjerili? Tko je kriv? Nakon prvotnog šoka uslijedila je panika: “Što će pisati u članku?”. Predsjednica je bila u pravu kad je rekla da nas mediji ne vole i da ne izvještavaju s naših skupova, da nas blate i crne…, bile su to prve reakcije HDZ-ovaca nakon što su saznali da smo im u stranku “ubacili” novinarku.

– Prvo su svi studiozno čitali, a potom je uslijedilo oduševljenje. Sve je palo u drugi plan, ostao je samo nadimak – potvrdio nam je izvor iz vrha HDZ-a.

– Koji, spomenuli smo ih više?

– A što mislite koji – rekao nam je naš izvor nasmijavši se pritom…

Da, Gordan Jandroković, za stranačke kolege Njonjo, aktualni ministar vanjskih poslova, postao je apsolutni hit u HDZ-u, ali i šire. Ono što je godinama bila stranačka javna tajna, sad više nije. On je Njonjo i gotovo. Hoće li ga početi tako zvati i u svakidašnjoj komunikaciji, nisu nam potvrdili. No kako god, u HDZ-u je jučer glavna poštapalica bila “Njonjo, Njonjo, Njonjo…”.

Pokušali smo i od glavnog aktera dobiti komentar, no nažalost nije bio dostupan. Otkazao je i predviđeno predizborno druženje s građanima Zagreba. Doduše, njegov glasnogovornik nam je rekao da, kao, nije ni bilo sigurno da će razgovarati s građanima i da ne zna gdje mu je šef.

Kako je to moguće? Kampanja je na vrhuncu, u samoj završnici. Nije se valjda naljutio – Njonjo, a ne glasnogovornik – ipak bi on, kao mladi lav HDZ-a, trebao biti najjači kad je najteže ili će ipak opravdati nadimak… Ne daj se, Njonjo!

A nije se samo Njonjo sakrio, ni Zmija, poznatija kao Martina Banić, najodanija premijerkina suradnica, nije se jučer oglašavala. Skrivala se baš kao što zmija skriva noge. Cijeli je dan, navodno, bila na sastanku. No s njom se, kako smo saznali u stranci, nitko nije ismijavao. Nadimak nisu ni komentirali. Barem ne naglas Čini se kako Zmija opravdava nadimak. E, to se zove strah.

I dok je HDZ-ovcima bilo zabavno, u SDP-u su poslovično nezainteresirani, tek su nam spomenuli kako su znali da je djevojka koja se prijavila za volontiranje novinarka. Kao, provjerili su je. Možda, no s obzirom na njihovu bahatost i ležernost, i to je upitno. Uostalom, nije pričala s duhovima, rekli su ljudi kako stoje stvari. A i Milanović se zainteresirao. Navodno se raspituje i pokušava saznati tko to misli da on nije za premijera te koji to elementi unutar stranke žele da se Milan Bandić vrati u SDP.

Ili su tek uvrijeđeni što nisu ni upola zabavni kao HDZ-ovci. No ne trebaju se brinuti. Ako osvoje vlast, imat će dovoljno prilika. Samo da nam na kraju svima ne prisjedne njihova zabava.

Igor Fejzagić

 

Originalne članke koji su izašli u tiskanom izdanju 24sata u srijedu 30.studenog možete pročitati ovdje, a članak od četvrtka 01.prosinca ovdje.

Oznake: , ,

Pročitajte i…

Kategorije
Pretraži blog po ključnim riječima
A B C D E F G H I J K L M N O P Q R S T U V W X Y Z 1 2 3