ENG
Kriza u krizi: kada svjetske vlade angažiraju PR agencije i zašto?
Ponukani nedavnom odlukom Vlade o zabrani sklapanja ugovora između državnih tijela i vanjskih PR agencija, odlučili smo istražiti kako praksa angažiranja vanjskih stručnjaka izgleda u svijetu. Rezultati su bili zanimljivi – pravilo je da se u razvijenim zemljama uzimaju agencije za odnose s javnošću za tvrtke i državna tijela, ali to je općepoznata stvar. Zanimljivije je što se ustanovilo da u dvama situacijama vlade uvijek traže pomoć privatnog sektora: ratnom razdoblju i razdoblju financijske krize. Donosimo vam kratki pregled najzanimljivijih slučajeva iz razdoblja recesije (rat možda za neki drugi blog):
PR News piše kako su se brojne vlade za poboljšanje imidža u svijetu okrenule agencijama za odnose s javnošću na razini koja prelazi puko reprezentativnu razinu obavještavanja i prelazi u kreaciju cjelokupnog javnog imidža. Tako su primjerice Argentinci angažirali agenciju Bell Pottinger da radi na svjetskom brendiranju Argentine, a Rusi su za potrebu privlačenja investitora u Europi angažirali Ketchum, koji je trebao pokazati da Rusija nije zatvoreno tržište.
Kada se Dubai našao u financijskoj krizi, angažirao je ne jednu nego više velikih svjetskih PR agencija, uključujući i agencije Burson – Marsteller i Ogilvy, koje su promicale ideju da je u Dubaiju investiranje isplativo, a klima povoljna. Kina je za Olimpijadu pokušavala naći agenciju koja bi popravila njen imidž zatvorene i autokratske države, a Južnoafrička repulika zaposlila je MS&L i Dow Jones Insight da poboljša imidž zemlje prije svjetskog prvenstva u nogometu. A tko se ne sjeća kontroverzne suradnje između Nursultana Nazarbajeva i Tonya Blaira koja je trebala Kazahstan učiniti ekonomski uspješnijom i zemljom privlačnijom Zapadu?
Bilo iz moralnih ili nemoralnih pobuda, ostaje činjenica da su ove vlade angažirale vanjske agencije jer su prepoznale nužnost pravilne prezentacije u medijima i onog tko im tu prezentaciju može isporučiti. U kriznim situacijama obraćale su se vanjskim agencijama. A recesija je jedna dugotrajna – kriza.
Velika Britanija je otišla toliko daleko u outsourcingu odnosa s javnošću da je nakon 65 godina ukinula Centralni ured za informiranje (COI), Vladinu organizaciju za promidžbu i marketing, i većinu posla prepustila agencijama koje koordinira mali broj državnih službenika. Zanimljivo je kako je upravo želja za smanjenjem troškova birokracije nagnala Britaniju na ovakav postupak. Većinu posla su ionako radile agencije, a ogromna državna služba koja je zapošljavala preko 400 ljudi po tvrdnjama je Vlade previše koštala i bila premalo djelotvorna.
Zbog čega ove države i druge od početka recesije biraju vanjske suradnike umjesto vlastitih već postojećih resursa? Odgovor daje članak iz Economista u kojem autor tvrdi da kriza donosi nove oblike komuniciranja za koje je potrebna posebna vrsta stručnjaka. Autor dijeli odnose s javnošću, kako i sam priznaje poprilično grubo, na komunikaciju dobrih i loših vijesti. Dobre vijesti imaju marketinški, promotivni karakter, služe tomu da se podupre već dobra slika javnosti. Za to je dovoljan PR odjel unutar tvrtke. Loše vijesti ostvaruju se kroz krizno komuniciranje i s njima treba oprezno jer se treba poslati prava poruka javnosti, dioničarima i radnicima tvrtke. U doba recesije krizno komuniciranje je osobito bitno jer loše upravljanje komunikacijom u periodu kad druge morate uvjeriti da vam dobro ide ili da će vam dobro ići može naštetiti dionicama tvrtke i dovesti do pada poslovanja, pa čak i gašenja posla. No to se ne može napraviti klasičnim PR metodama iz dobrog vremena – krizno komuniciranje je specifičan podskup odnosa s javnošću, primjenjuje drugačije taktike i djeluje u drugačijim okolnostima. Kao što imate liječnika opće prakse i kirurga, tako se i odnosi s javnošću i krizna komunikacija razlikuju kao opća praksa i specijalizacija, a agencije su se pokazale kao područja u kojima se nalazi te specijaliste. Tu su pouku usvojile strane države i uspješno je implementiraju, vodeći se motom da u recesiji moraju ulagati, a ne rezati.
Oznake: Krizno komuniciranje, Odnosi s javnošću, agencije za odnose s javnošću, politička komunikacijaPročitajte i…
