Dobar glasnogovornik – majstor retorike, a ne tek elokventan prezenter

U neformalnom istraživanju Barbara Gibson je otkrila fenomen od četiri «honesty - related» izjave koje glasnogovornici koriste u komuniciranju s medijima i tako nesvjesno sami sebi narušavaju vjerodostojnost. Otkrila je to prilikom SWOT procjene korporativnih glasnogovornika.

2217562952_d359640e1d_b

Ispitivalo se smatraju li novinari glasnogovornike otvorenima i iskrenima. Gibson kaže da su otkrili «veliku razliku između BITI otvoren i iskren i IZGLEDATI tako.» Zašto novinari ne vjeruju glasnogovornicima ni onda kada doista govore istinu? Dio odgovora se može pronaći u one četiri «honesty – related» izjave koje glase:

1. «Budimo jasni oko toga»

2. «Da budem potpuno iskren»

3. «Iskreno»

4. «Samo između tebe i mene»

Iako je sama Gibson rekla kako «bez više službenog istraživanja, kontrolirajući varijable (…) ne bi bilo sigurno tvrditi kako je ijedna od ovih teorija dokazana», ne može se zanemariti komentar psihologinje Susan Fletcher koja pojašnjava te četiri rečenice i kaže da nije stvar u samim rečenicama nego u tome kakav dojam ostavljaju na slušatelja. Točnije, samo naglašavanje iskrenosti i otvorenosti «potiče na sumnju.» Moguće je da glasnogovornici koriste te fraze kako bi «pročistili grlo». Pravi glasnogovornik bi trebao biti uvježban i siguran u ono što govori pa ne bi ni dolazilo do takvih pogrešaka. Možda je to onaj drugi dio razloga zašto novinari ne vjeruju glasnogovornicima.

Stvaranje dugotrajnih pozitivnih odnosa s medijima, koliko je to moguće, jedna je od glavnih zadaća glasnogovornika. Mirela Španjol Marković u «Moći uvjeravanja» kaže da se «vjerodostojnost postiže pokazivanjem da su uvjerenja koja prenosite drugima vaša vlastita» i odmah daje praktičan savjet da osoba treba izgledati i biti samopouzdana, govoriti polako, disati duboko i održavati kontakt očima s publikom. No, to nije dovoljno. Neverbalna komunikacija je, kao što već znamo, jako bitna, no za vjerodostojnost glasnogovornika bitno je još nekoliko stvari. Kongruencija. Dosljednost! Osobine govornika, njegov pogled na svijet, obrazovanost i kompetencije. Vlastiti imidž koji stvara.

Glasnogovornik bi trebao informirati interne i eksterne javnosti, nastojati biti pun pozitivne energije, olakšavati komunikaciju i motivirati zaposlenike da sami žele biti dijelom dobrog komunikacijskog sustava. Glasnogovornik mora znati i pisano i verbalno oblikovati i prenijeti željene poruke te savjetovati upravu. U ovom poslu publika kojoj se obraćate je centar. Njoj se prilagođava način komuniciranja. Kada malo bolje pogledamo, to je puno komuniciranja. Najvećim dijelom – izravnog. U skladu s tim, ta iznimno važna osoba (nadamo se da će prepoznavanje važnosti uloge glasnogovornika rasti!) mora imati sposobnost lijepog govorenja, retorike  za koju Ciceron kaže da je «umijeće govorenja prilagođeno za uvjeravanje.»

Pitate se, nakon samo malog dijela o glasnogovorništvu koje smo ovdje naveli (a gdje su vježbe dikcije, pisanja govora, debate…), može li se govorništvo naučiti? Odgovor možete pronaći u latinskoj izreci «Poeta nascitur, orator fit», u prijevodu «Pjesnikom se rađa, govornikom postaje.»

Želimo svima puno uspjeha u ovom poslu koji nije lagan! A posebno u upoznavanju samoga sebe, jer je to – temelj.

Romana Čomić

Originalni članak je objavljen 28. 7. 2011.

Oznake: , , ,

Pročitajte i…

Pretraži blog po ključnim riječima
A B C D E F G H I J K L M N O P Q R S T U V W X Y Z 1 2 3