ENG
Inauguracijski govor Baracka Obame – hrvatski prijevod
Original inauguracijskog govora Baracka Obame na engleskom smo donijeli u dnevniku Obama – tako mu Bog pomogao! – Inauguracijski govor Baracka Obame gdje smo prenijeli i kratak sažetak s HINE. Danas Vam darujemo prijevod govora na hrvatski u cijelosti:
Dragi moji sunarodnjaci:
Stojim danas pred Vama ponizan zbog zadatka koji je pred nama, zahvalan na povjerenju kojeg ste mi ukazali te svjestan žrtava koje su podnijeli naši preci. Zahvaljujem predsjedniku Bushu što je služio našem narodu te na velikodušnosti i suradnji koju je iskazao tijekom razdoblja smjene vlasti.
Do sada su četrdeset i četiri Amerikanca položila predsjedničku prisegu. Riječi su izgovarane tijekom rastućih plima blagostanja i tihih voda mira. No ponekad se prisega izgovarala usred nakupljenih oblaka i oluja. U takvim je trenucima Amerika kročila dalje, ne zbog stručnosti i vizija vladajućih, već zbog toga što smo Mi, Narod, ostajali vjerni idealima naših predaka i odani našim temeljnim načelima.
Tako je to bilo nekada. Tako mora postupiti i ova generacija Amerikanaca.
Sasvim je jasno da se trenutno nalazimo usred krize. Naša je zemlja u ratu s dalekosežnom mrežom mržnje i nasilja. Naša je ekonomija izuzetno oslabljena, kako zbog pohlepe i neodgovornosti nekih pojedinca, tako i zbog našeg kolektivnog propusta da donesemo teške odluke i pripremimo zemlju za novo doba. Domovi su izgubljeni, poslovi također; tvrtke propadaju. Naše zdravstvo je preskupo, naše školstvo je razočaralo mnoge; a svaki novi dan nosi nove dokaze kako način na koji koristimo energiju ojačava naše protivnike i prijeti našem planetu.
To su pokazatelji krize prema statističkim podacima. Nešto manje mjerljiv no nimalo manje ozbiljan je i pad povjerenja diljem naše zemlje – rastući strah da je pad Amerike neizbježan i da slijedeća generacija mora smanjiti svoja očekivanja.
Danas vam tvrdim da su svi izazovi s kojima se suočavamo stvarni. Ozbiljni su i brojni su. Neće ih biti lako prevladati niti ćemo to moći napraviti u kratkom vremenu. No Ameriko znaj, prevladat ćemo ih.
Danas smo ovdje jer smo izabrali nadu, a ne strah, jedinstvo smisla umjesto sukoba i nesloge.
Danas smo ovdje kako bismo stali na kraj sitnim prepucavanjima i lažnim obećanjima, uzajamnim optužbama i ispraznim dogmama koje su predugo gušile našu politiku.
Ostajemo mlada zemlja, no kako stoji u Svetom pismu, došlo je vrijeme da odbacimo djetinjarije. Došlo je vrijeme ponovne potvrde našeg izdržljivog duha, odabira bolje povijesti, prenošenja tog vrijednog dara, te plemenite ideje koja se prenosi s koljena na koljeno: Božjeg obećanja da su svi jednaki, svi slobodni i da svi imaju pravo tragati za svojom srećom.
U ponovnom potvrđivanju dostojanstva naše zemlje prihvaćamo da ono nije predodređeno. Ono se mora zaraditi. Naše putovanje nikad nije bilo ispunjeno prečacima i nikada se nismo zadovoljavali malim stvarima. Nije to bilo putovanje za one slabog srca, one koji biraju odmor nad radom ili traže užitak bogatstva i slave. Naprotiv, bilo je to putovanje onih koji su spremni na rizik, onih koji rade, stvaraju – neke su slavili, no većina muškaraca i žena koji su nas nosili na ovom teškom i dugom putu prema boljitku i slobodi ostala je anonimna.
Zbog nas su spakirali sve što su posjedovali i otputovali preko oceana u potrazi za novim životom.
Zbog nas su radili u neljudskim uvjetima i naselili zapad, otrpjeli udarce bičeva i orali tvrdu zemlju.
Za nas su se borili i umirali u Concordu i Gettysburgu, Normandiji i Khe Sanhu.
Nebrojeno puta su se ti muškarci i žene borili i žrtvovali, radeći dok im se ruke nisu sasvim prekrile žuljevima kako bismo mi živjeli bolje. Oni su Ameriku stavljali ispred svojih pojedinačnih težnji, ispred svih klasnih razlika, različitog podrijetla i frakcija.
Mi danas nastavljamo to isto putovanje. I dalje smo najrazvijenija i najmoćnija zemlja na svijetu. Naši radnici nisu ništa manje produktivni nego što su bili na početku krize. Naši umovi nisu ništa manje inventivni, naši usluge i proizvodi nisu ništa manje potrebni nego što su bili prošlog tjedna, prošlog mjeseca ili prošle godine. Naše mogućnosti ostaju neumanjene. No vrijeme cupkanja u mjestu, zaštite uskih interesa i odgađanja donošenja teških odluka zasigurno je prošlo. Počevši od danas, moramo ustati, otresti sa sebe prašinu i započeti s obnovom Amerike.
Kamo god da pogledamo vidimo da nas čeka jako puno posla. Stanje našeg gospodarstva traži hitno i čvrsto djelovanje, i mi ćemo djelovati – ne samo kako bi stvorili nova radna mjesta već kako bi postavili nove temelje za rast. Izgradit ćemo mostove i ceste, električne mreže i digitalne vodove koji nam napajaju ekonomiju i koji nas povezuju. Vratit ćemo znanost na mjesto koje zaslužuje i gospodariti tehnologijom kako bi podigli razinu kvalitete i smanjili troškove našeg zdravstvenog sustava. Iskorištavat ćemo sunčevu energiju, vjetar i tlo kao gorivo za pokretanje naših automobila i za rad naših tvornica. Reformirat ćemo naše škole, fakultete i sveučilišta kako bi se mogli nositi sa izazovima novog doba.
Sve to možemo napraviti. Sve to ćemo i napraviti.
Ima nekih koji dovode u pitanje opseg naših ambicija, koji smatraju da naš sustav ne može podnijeti prevelik broj velikih planova. Svi oni imaju vrlo kratko pamćenje jer zaboravljaju što je ova zemlja već napravila i što sve slobodni muškarci i žene mogu postići kada svoje stvaralačke sposobnosti udruže za zajednički cilj uz neophodnu dozu odvažnosti.
Ono što cinici ne razumiju jest da im tlo izmiče pod nogama – da njihovi ustajali politički argumenti koji su nas toliku dugo iscrpljivali više ne vrijede. Danas se ne pitamo je li naša vlada prevelika ili premala već je li učinkovita – pomaže li obiteljima u pronalaženju pristojno plaćenih poslova, zdravstvom koje si mogu priuštiti, dostojanstvenom mirovinom? Ondje gdje je odgovor „da” namjeravamo krenuti naprijed. Tamo gdje je odgovor „ne”, obustavit ćemo postojeći program. Svi mi koji raspolažemo javnim novcem bit ćemo odgovorni – morat ćemo ga pametno trošiti, promijeniti loše navike i transparentno obavljati sve poslove jer je to jedini način za uspostavu neophodnog povjerenja između građana i njihove vlade.
Ne pitamo se danas ni je li tržište sila u službi dobra ili zla. Njegova moć stvaranja bogatstva i širenja slobode nema premca, no ova nas je kriza podsjetila na to da se tržište bez nadzora vrlo brzo može oteti kontroli te da niti jedna zemlja ne može napredovati ako pogoduje isključivo bogatima. Uspjeh naše ekonomije nikad nije ovisio isključivo o veličini našeg BDP-a već i o dalekosežnosti našeg blagostanja, mogućnosti pružanja prilike svakom tko je tu priliku voljan iskoristiti – ne iz milostinje već zbog toga jer je to najsigurniji put do našeg općeg dobra.
Kad je u pitanju naša obrana, odbijamo birati između naše sigurnosti i naših ideala jer je to pogrešno.
Očevi naše domovine…Očevi naše domovine, suočeni s opasnostima koje mi ne možemo ni zamisliti, sastavili su povelju kojom se jamči vladavina prava i koja je postavila temelje ljudskih prava, povelju koja se nadograđivala krvlju generacija. Njeni ideali i dalje osvjetljavaju svijet i nećemo ih se odreći iz koristoljublja. Stoga, svim ljudima i vladama koje nas danas gledaju, od najvećih gradova do malih sela u kakvom je rođen i moj otac: znajte da je Amerika prijatelj svih naroda, svakog čovjeka i svake žene i djeteta koji žele budućnost mira i dostojanstva i spremni smo još jednom preuzeti ulogu vođe.
Sjetite se da su se prijašnje generacije suočile s fašizmom i komunizmom ne samo projektilima i tenkovima već čvrstim savezima i trajnim uvjerenjima. Bili su svjesni toga da nas naša snaga sama po sebi ne može zaštititi kao i toga da nam ona ne daje za pravo da se ponašamo kako nam se prohtije. Znali su da naša snaga raste njenom mudrom upotrebom; da nam sigurnost proizlazi iz opravdanosti našeg cilja, snage primjera te čvrstih kvaliteta poniznosti i suzdržavanja.
Mi smo čuvari ove baštine. Još jednom vođeni ovim principima možemo se suočiti s novim opasnostima koje zahtijevaju još veće napore i još bolju međudržavnu suradnju i razumijevanje. Irak ćemo odgovorno prepustiti njegovim stanovnicima i iskovati teško stečeni mir u Afganistanu. U zajedništvu sa starim prijateljima i bivšim neprijateljima, neumorno ćemo raditi na smanjenju nuklearne opasnosti i rješavanju pitanja globalnog zatopljenja. Nećemo se ispričavati zbog svog načina života niti ćemo popuštati u obrani istog, a onima koji žele postići svoje ciljeve sijući teror i ubijajući nedužne poručujemo da je naš duh nesalomljiv i jači no ikad; ne možete ga nadživjeti i mi ćemo vas poraziti.
Mi znamo da je naše mješovito naslijeđe snaga, a ne slabost. Mi smo zemlja kršćana i muslimana, Židova i hindusa i ateista. Oblikovali su nas jezici i kulture sa svih krajeva našeg planeta; i upravo zato što smo okusili gorak okus građanskog rata i segregacije te smo iz tog mračnog doba izašli jači i složniji, vjerujemo da će stare mržnje jednog dana nestati, plemenske granice izbrisati i da će, kako svijet bude postajao sve manji, naša zajednička humanost izaći na vidjelo, a Amerika će morati preuzeti svoju ulogu u novoj eri mira.
Muslimanskom svijetu poručujemo da tražimo novi put prema naprijed koji će se zasnivati na zajedničkim interesima i uzajamnom poštivanju. Svjetskim vođama koji siju sjeme sukoba ili krivnju za svoje probleme svaljuju na Zapad poručujem: znajte da će Vas vaši narodi suditi po tome što možete izgraditi, a ne po tome što ste uništili. Svi vi koji se služite korupcijom, silom i ušutkavanjem neistomišljenika kako bi se održali na vlasti, znajte da ste na krivoj strani povijesti; no mi smo Vam spremni pružiti ruku ukoliko ste voljni popustiti stisak svoje pesnice .
Stanovnicima siromašnih zemalja obećavamo da ćemo raditi zajedno s vama kako bi vaše farme urodile plodom i kako bi njima potekla čista voda, kako bi se okrijepili iscrpljeni i nahranili gladni umovi. A onim zemljama koje, poput naše, uživaju u relativnom blagostanju poručujemo da si više ne možemo priuštiti ravnodušnost prema patnjama van naših granica, niti možemo koristiti svjetske resurse bez razmišljanja o posljedicama. Jer svijet se promijenio, a mi se moramo mijenjati zajedno s njim.
Dok razmišljamo o putu pred nama, sa skrušenom zahvalnošću se prisjetite onih hrabrih Amerikanaca koji, u ovim trenucima, ophode daleke pustinje i planine. Oni nam žele nešto poručiti baš kao i pali junaci pokopani u Arlingtonu koji nam šapuću već stoljećima. Odajemo im počast ne samo zato što su čuvari naše slobode, već zato što predstavljaju duh služenja naciji, volju za pronalaskom smisla u nečem što je veće i od njih samih. I stoga nas, u ovom trenutku koji će obilježiti cijelu jednu generaciju, upravo takav duh mora sve obuzeti .
Jer koliko god vlada može i mora učiniti, u konačnici se ova zemlja ipak najviše oslanja na vjeru i odlučnost američkog naroda. Spremnost da udomite stranca kad mu je najteže, velikodušnost radnika koji će radije pristati na manji broj radnih sati nego dopustiti da kolege izgube posao je ono što će nas progurati kroz najteža razdoblja. Hrabrost vatrogasca koji će se probiti kroz stepeništa ispunjena dimom kao i spremnost roditelja da podigne dijete, sve to u konačnici kroji našu sudbinu.
Naši su izazovi možda novi. Sredstva koja ćemo koristiti kako bi se s njima suočili također mogu biti nova. No temeljne vrijednosti o kojima naš uspjeh ovisi – čestitost i težak rad, hrabrost i poštenje, tolerancija i znatiželja, odanost i domoljublje – stare su. I istinite. One su bile tiha sila napretka kroz povijest. Ono što nam je sada potrebno jest povratak ovim istinitostima. Ono što se od nas sada traži je novo razdoblje odgovornosti – priznanje svakog stanovnika Amerike da imamo obveze prema sebi, svojoj domovini i svijetu, obveze koje ne preuzimamo nevoljko već s radošću, s čvrstim uvjerenjem da ništa u tolikoj mjeri ne ispunjava naš duh, i definira naš karakter, kao saznanje da smo dali sve od sebe kako bismo se suočili s teškim zadatkom.
Ovo je cijena i obećanje državljanstva.
Ovo je izvor našeg samopouzdanja – svijest da nas Bog poziva da sami oblikujemo nesigurnu sudbinu.
Ovo je značenje naše slobode i naše vjere, razlog zbog kojeg se muškarci, žene i djeca svih rasa i vjeroispovijesti mogu pridružiti ovoj proslavi i razlog zbog kojeg pred vama danas najsvetiju prisegu polaže čovjek čiji otac prije 60 godina nije mogao biti poslužen u mjesnom restoranu.
Stoga obilježimo ovaj dan sjećanjem na to odakle potječemo i koliko daleko smo stigli. U godini rođenja Amerike, tijekom najhladnijeg mjeseca, mala skupina patriota se natiskala nad gotovo ugaslim logorskim vatrama na obali ledene rijeke. Naš glavni grad je bio napušten. Neprijatelj je napredovao. Snijeg je bio umrljan krvlju. U trenucima kada je konačan ishod naše revolucije bio najupitniji, otac naše domovine je naredio da se narodu pročitaju ove riječi:
“Neka je na znanje budućem svijetu…da su, u dubini zime, kad ništa osim nade i kreposti nije moglo preživjeti…grad i zemlja, suočeni sa zajedničkom prijetnjom, krenuli naprijed i suprotstavili joj se.
Ameriko, suočeni sa našim zajedničkim opasnostima, u ovoj zimi naše oskudice, sjetimo se ovih vječnih riječi. Nadom i krepošću još jednom prevladajmo ledene struje i otrpimo sve oluje koje nas možda još očekuju. Poručimo djeci naše djece da u trenutku iskušenja nismo dozvolili da naše putovanje završi, da se nismo pokolebali i odustali; te smo, očiju prikovanih na daleki obzor i uz Božju milost pronosili vrijedan dar slobode kako bi ga predali budućim naraštajima.
Hvala Vam. Bog Vas blagoslovio i Bog blagoslovio Sjedinjene Američke Države.
www.wordle.net je ovako prikazao ključne riječi iz govora, iako još nije optimiziran za hrvatski (ali za slovenski jest:-))
Više o prvom pobjedničkom govoru Baracka Obame pronađite u dnevniku Zašto je plakao velečasni Jesse Jackson?
Sve što smo dosad pisali o Baracku Obami potražite ovdje.
Originalni članak je objavljen 28. 1 . 2009.
Oznake: javni govor, inauguracijski govor, javni nastup, politički govorPročitajte i…
