Zašto hrvatski političari tako loše govore?

Neke od odgovora dobit ćete i na 2. konferenciji Moć uvjeravanja koja se 14.4 održava u Hypo centru u Zagrebu, a kao pravo zagrijavanje za temu poslužit će nam razgovor s prof. dr. Gordanom Varošanec-Škarić koja u tekstu Na važna pitanja premijerka Kosor odgovara nizanjem nebitnih stvari za Slobodnu Dalmaciju iznosi dosta kritički osvrt na retoričke sposobnosti naših političara. Sličan tekst smo prenijeli kada je istu temu svojevremeno komentirao TJ Walker za Jutarnj list početkom 2009. – TJ Walker: Nije posao političara govoriti novinaru što da radi…

Najbolju lekciju svim političarima danas je ponovno održao čovjek s govornom manom guverner NBH Željko Rohatinski – Uvjerenje da pojedinac može izvući zemlju upozorenje je svim institucijama – pogledajte kako uvjerljivo prenosi poruku, svojem hendikepu usprkos.

Za arhivu prenosimo tekst iz Slobodne Dalmacije u cijelosti i kod nas:

Zagušeni smo govorima hrvatskih političara – prof. dr. Gordana Varošanec-Škarić ocjenjuje njihove govorničke vještine

Na važna pitanja premijerka Kosor odgovara nizanjem nebitnih stvari

Kakvi su govornici naši političari, osobno možemo procjenjivati svakodnevno – češće smo iritirani nego zadivljeni. Medijski prostor zagušen je nastupima političkih govornika, a koje greške oni rade i koje bi bile poželjne govorničke osobine – upitali smo prof. dr. Gordanu Varošanec-Škarić s Odsjeka za fonetiku Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.

Svi odgovori Zorana Milanovića, kratki i dugački, djeluju nezavršeno

– Prije svega javni govornici trebali bi biti jezično kompetentni, točno se izražati te imati kultiviran glas. Te predispozicije dijelom ovise o darovitosti, ali mogu se poboljšati vježbanjem i njegom. Već su ti početni zahtjevi nedostižni našim brojnim političarima jer im taština profesionalne pozicije prikriva nedostatke, pa ih nisu svjesni, a mane doživljavaju kao vrline.

Zapravo, svi bi kao preduvjet da se uopće bave politikom trebali zadovoljiti te preduvjete i poboljšavati ih. Kad pak govorimo o vrhunskim govornicima, tisućljećima su slični kriteriji. Već je Ciceron u 1. stoljeću prije naše ere zapisao da oni trebaju imati sve: oštroumnost, pravilan izbor riječi, dobro pamćenje i ugodan glas te dobru gestikulaciju. Sve to podrazumijeva i sposobnost nastupa i stanovitu duhovitost.

Rekla bih da je takvih malo, ali kad ih prepoznamo, ostaju zapamćeni u svijesti naroda i u teoriji govorništva. Na kraju, ali ne kao zadnja osobina, već kao nadređena, jest etika govornika. Dobar govornik treba biti i dobar čovjek, njegove namjere moraju biti dobre, za dobrobit društva. Taj se kriterij sve više ističe i nezaobilazan je u suvremenom govorništvu.

Govor na vrhu

Možete li komentirati govorničke vještine premijerke Kosor i predsjednika Josipovića?

– Pozitivne su osobine Jadranke Kosor da zna nadzirati negativne osjećaje. Ona nastoji odgovarati na napade, a da pritom zadrži vjerodostojnost. Ono što se pak u javnosti ne doživljava pozitivnim uglavnom su njezini odgovori na mogućnost rješavanja trenutačno najvećih problema u državi, kao što su nezaposlenost, recesija, odgovori o štednji Vlade.

Kod Josipovića je dobra odmjerenost, a negativan povremeni “obrambeni stav”

Ona odgovara nekim nabrajanjem sitnih stvari, što je ljudima smiješno, jer pokazuje profesionalni automatizam kojim forma prekriva sadržaj. U pozitivnim osobinama sličan je i Ivo Josipović, kod njega je također pozitivna govorna odmjerenost, djeluje kulturno. Ne bi bilo loše kad bi se katkad jasno izjasnio o problemima sa susjednim narodima, a ne da se u javnosti dobije dojam da sve relativizira. Naravno, stručnjaci znaju da želi ostati u umjerenoj strategiji, jer nije političar koji bi izabrao uzbuđujuću strategiju, ali govorne su strategije brojne i trebale bi slijediti značenje političkog diskursa.

Želim reći da političari u medijima uvijek moraju imati svoje birače, ali i sve građane. Sviđa mi se kad na neke duhovite napade ne odgovara ljutito, nego s dozom šale, a negativan je kod njega “obrambeni stav” pri davanju nekih izjava, pogotovo u neverbalnoj komunikaciji. Dobro je kad se političari ne doživljavaju nedodirljivima, kad su svjesni da su podložni kritici i da se svaka njihova izjava može sagledavati iz različitih gledišta, ovisno o sudionicima u javnoj komunikaciji. Tako ne treba igrati uvijek određenu ulogu “mirotvorca” pod svaku cijenu. Narod od predsjednika očekuje odlučnost u pitanjima od općeg interesa, i kad osjećaju nepravdu prema svojim građanima.

Slažete li se da Zoran Milanović ima oštriji nastup od ovo dvoje?

– Vođa SDP-a govori uvjeravačkom strategijom, pozitivno je da daje pozornost građanima, radnicima, da podupire neke inicijative sindikata i dobro poznaje Ustav. Na žalost, diskurs mu nije uvijek jasan, jer često koristi sinatroizme, odnosno nabrajanja te brojne umetnute rečenice kao digresije, koristi figure koje ne pojašnjavaju poput “lice i naličje”, “pijan plota”, “stvari učiniti fleksibilnijim”, “pritegnuti uzde”.

Jadranka Kosor nastoji odgovarati na napade, a da pritom zadrži vjerodostojnost

Slušačima je prosječno nerazumljiv, a nejasne su i neke tvrdnje poput “Hrvatska nema vlast” ili “trebaju nam institucije”. Točno, nerijetko odaje dojam bahatosti, kao da govori “svisoka”, kao da je osobno uvrijeđen, tako da mu i novinari koji put postave pitanje o mogućom “sukobu taština” kad se radi o razgovorima s premijerkom. Svi njegovi odgovori, kratki i dugački, djeluju nezavršeno.

‘Minorna manjina’

Jesu li hrvatski ministri kultivirani i vješti govornici, primjerice Čobanković i Milinović?

– Ministar Čobanković griješi u izjavama u kojima podcjenjuje, primjerice, prosvjednike. Vrlo je neugodno kad se političar izražava kao “Big brother”, u smislu – “sve mi znamo, pratimo brojčano stanje satelitom”, pa se minoriziraju problemi. Svaka se profesionalna skupina dijeli na više udruga, sindikata, pojedinačnih problema i nijedna skupina nije zanemariva. Svaki glas predstavlja određenu skupinu i to bi trebalo cijeniti.

Treba misliti na posljedice olako izgovorenih riječi, koje proizlaze iz nadmoći profesionalne pozicije, kao što je proglašavanje prosvjednika “minornom manjinom”, napadajući ih promjenom diskursa s poljoprivrede na vlast. Svaki ministar treba imati mjeru u obraćanju javnosti, jer u medijskom govoru svaki se propust učini još većim, zbog ponavljanja. Tako se nešto što se nepromišljeno kaže ponavljanjem može učiniti težim propustom nego što ustvari jest. Dobro je kad naknadno ublažava neke izjave.

Ministar Milinović djeluje češće pozitivno, ima dobar pristup u medijskim obraćanjima, djeluje dobrohotno, želi djelovati kao jednostavan čovjek koji u svojoj poziciji skrbi za dobro naroda koji predstavlja. Svojim govorom želi se predstaviti kao jedan od njih. Na napade odgovara informativnom strategijom, ali propuste bi ipak trebao priznati i time bi bili ublaženi. Naime, ponekad je naprasit, naglih tvrdoglavih odgovora, kao da je odgovor udarac u dvoboju. Naravno, ne može u svome mandatu riješiti sve probleme u zdravstvu, ali kao političar mora biti spreman i na nezgodna pitanja i na njih ne bi trebao odgovarati agresivno.

Dr. Varošanec-Škarić: Utemeljeni argumenti važniji su od originalnosti

Koga smatrate najoriginalnijim govornikom?

– Ne znam baš je li originalnost poželjna u političkom govoru, prije bi bila poželjna dobra argumentacija, primjerena govornička strategija u određenom diskursu. Zapravo, kad u politički govor uđu jednostavnije figure kao učestale smiješne usporedbe, niska nelogičnih tvrdnji, želja da se svima svidi, govornik može postati poput ridikula kojemu se svi smiju. Doduše, ako govornik u to uvede i određenu samoironiju, može biti dijelom i simpatičan. Može li tko u tome nadmašiti Milana Bandića kad odgovara novinarima? Smiješan je jer ih ne vrijeđa, nego ih nasmijava govoreći im o njihovu odnosu prema njegovu radu. Njegove su basne u kojima je on glavni lik originalni odgovori, ali to služi trenutačnom učinku, da izazove smijeh.

Kako procjenjujete govor Željka Keruma?

– Pa, kako uvijek želi odgovoriti izravno na postavljeno pitanje, ponese ga iskrenost koja je često bontonski neprimjerena. Političar bi morao naučiti neka pravila u govorništvu, kao što je da nije primjerena argumentacija koja ide protiv dostojanstva osobe, političkoga protivnika, pripadnika drugih narodnosti… To ne znači da treba lagati, treba naučiti diplomatski odgovarati i biti svjestan vremena i mjesta kad se daje neka izjava. Mediji nam daju sliku o nekim političarima, pa bi ih političari trebali okrenuti u svoju korist, a ne na štetu. Uvrede vijećnika, obezvrjeđivanje rada drugih, a bez isticanja pozitivna djelovanja sugovornika, nedopustivo je u kulturnoj komunikaciji. Kod gospodina Keruma pozitivno je da pokazuje političku volju da se stvari pokreću te njegov radni elan. Bilo bi dobro kad bi ublažio svoj govor i kad bi počeo poštovati sve osobe u komunikaciji, bili oni i politički protivnici.

Keruma ponese iskrenost koja je često bontonski neprimjerena

I Slavka Linića često se doživljava kao otresitog, kako ocjenjujete njegove javne nastupe?

– Gospodin Linić govorom i neverbalnim znacima često pokazuje ljutnju, namrštenost, rabi grublje izraze i time pokazuje da je izazvan. Nije dobro što ne zna nadzirati negativne emocije. Ima nosan, meketav glas koji se stereotipno konotira vrlo negativno.

Neka osluškuju narod

Što je načelno dobro u govorima političara?

Dobro je kad su komunikativni pri davanju izjava i kad pokušavaju biti ležerni u donošenju svakodnevnih odluka. Ugodno je čuti političare koji uživaju u svom poslu i kad najteže situacije rješavaju naizgled opušteno. Dobro je ako su uvijek spremni razgovarati sa svim sudionicima u komunikaciji, pa kad su i prosvjednici u pitanju.

Što je najvažnije za njihov uvjerljiv nastup?

– Teško je na to pitanje odgovoriti u superlativu. Naime, istodobno je važno da je političar obrazovan, da izvrsno poznaje materinski jezik i da se suvereno njime koristi, potom oštroumnost, govorničko znanje, njegovan kultiviran glas i dobra uvjerljiva izvedba, poznavanje argumentacije i izbjegavanje pogreški u argumentiranju, dobra neverbalna komunikacija, duhovitost, a za mene je onaj “naj” – etika političara. Samo dobar i pošten čovjek može biti i dobar političar i njega će narod uvijek prepoznati i cijeniti, kao i stručnjaci.

Malo tko će u pošalicama nadmašiti Bandića kad odgovara novinarima

Koje su im najčešće greške?

Upravo pogreške u argumentaciji, izbjegavanje odgovora, neuvid u uzročno–posljedičnu argumentaciju, vrednovanje stvari, vrijeđanje dostojanstva osobe, pa prema spolu, narodnosti i slično. Dakako, i nedovoljno znanje o predmetu rasprave ili nepokazivanje znanja u važnim pitanjima za zemlju koju predstavljaju. Osim toga, svjedoci smo učestalih sučeljavanja vođenih taštinom. Naši političari misle da su nezamjenjivi. Srdžbu pokazuju samo kad su napadnuti, ali ne i zbog općega interesa. Kao da se čude što to narod hoće, kad oni rade izvrsno. Bergsonovski rečeno, svi su ljudi tašti, to se ne stječe, ali stječe se vrlina svladavanja taštine. Nekim bi političarima doista bilo korisno naučiti nadzirati taštinu.

Što mogu popraviti?

– Treba osluškivati narod, ali i stručnjake. Treba biti spreman čuti i pokušati izmijeniti ono što se opravdano kritizira. Mogućnost popravljanja i ispravljanja jedna je od najkorisnijih funkcija kritika. Političari koji prihvaćaju mogućnost popravljanja dijela svoga rada i nastupa, jer to bi trebalo biti vezano, traju, jer ih nije uspio zahvatiti profesionalni automatizam neprestanih ponavljanja pogrešaka.

PIŠE LOLA WRIGHT

Duhoviti Hebrang

Koliko je po vašemu mišljenju važna i duhovitost u javnom, napose političkom govoru? Koji je političar najduhovitiji?

– Pridajem joj znatno značenje, stoga što je vezana uz darovitost i oštroumnost. Najbolje doživljavamo duhovitost koja je izraz odgovora na izazov, dakle kad dolazi kao brzi odgovor. Katkad je određena istina najduhovitiji odgovor na negativno nabijenu provokaciju. Mnogi su naši političari smiješni, ali je vrlo malo onih koji su duhoviti. Duhovitost nije loš humor koji je protiv osobe, spola, protiv osoba koje narod voli. Meni. Po stručnim mjerilima najduhovitiji je Andrija Hebrang. Često i studentima ističem njegove govorničke kvalitete.

Sjetimo se samo njegova odgovora u predizbornom sučeljavanju na provokacije Dragana Primorca koji je htio pokazati njegovu nečestitost time što je tvrdio da je Hebrang dva puta preprodavao istoga golfa, na što je Hebrang, ne likujući, uzvratio da je imao dva golfa te da je svakog prodao po jedanput. Duhovito je za Josipovića rekao da je za njega mislio da je klavir, a da je zapravo truba. Duhovito je, jer nije uvreda na osobu, pače najprije mu pridaje pozitivne kvalitete, da bi promjena konotativnog značenja postala duhovita. Manje je bio duhovit Josipovićev odgovor da je on onda “truba Louisa Armstronga”, jer potonja tvrdnja ide za veličanjem sebstva. To nikad nije duhovito, duhovitija bi bila samoironija u tom slučaju.

Gaddafijeva retorika

Kako biste procijenili govor libijskog vođe Gaddafija u kontekstu svježih događanja u Libiji?

– U malobrojnim govornim isječcima koji su dostupni može se zamijetiti uzbuđujuća strategija, glasni govor pun metafora i interpunkcijskih neverbalnih gestovnih znakova, koji se doživljavaju kao prijetnja. Trenutačna politička situacija u suglasju je s trenutačnom retorikom predsjednika Gaddafija, pa je očekivati da najavljuje da će strane sile biti poražene te da vrijeđa pobunjenike, ujedno pokazuje prkos i želju za pobjedom, priziva dom. To jest ratna retorika, ali ona je odraz vrlo složene situacije u Libiji. Ne bih davala konačan sud o njegovu govorničkom umijeću na temelju medijski oskudno izabranog materijala.

Stručni profil

Prof. dr. Gordana Varošanec-Škarić, u zvanju znanstvenoga savjetnika, predaje više predmeta na Odsjeku za fonetiku Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, među kojima Ortofoniju, Ortoepiju hrvatskog jezika, Govor masovnih medija, Metodiku rada na govoru u elektroničkim medijima i Scenski govor, Neverbalnu komunikaciju, a nositeljica je i nekoliko predmeta iz područja govorništva.

Na Doktorskom studiju iz lingvistike predaje Forenzičnu fonetiku. Objavila je više od sedamdeset bibliografskih jedinica, znanstvenih i stručnih radova, od kojih dvije znanstvene knjige: ”Timbar” i “Fonetska njega glasa i izgovora”. Bila je pročelnica Odsjeka za fonetiku (2002.-2004.) i voditeljica Odjela za fonetiku Hrvatskoga filološkog društva u dva mandata od 2001. do 2009. Članica je nekoliko svjetskih stručnih društava i HFD-a. Ravnateljica je govorničke škole “Ivo Škarić”.

Originalan članak je objavljen 3. travnja 2011.

Oznake: ,

Pročitajte i…

Kategorije
Pretraži blog po ključnim riječima
A B C D E F G H I J K L M N O P Q R S T U V W X Y Z 1 2 3