ENG
Krešimir Macan: Krizno komuniciranje i politika su se nametnule same od sebe kao posljedica iskustva i brzine rada
Krešimir Macan
Naš Krešimir Macan je dao intervju za Media Marketing u kojem je otkrio nešto o sebi, svojim željama i životnom putu, ali ponešto o Manjguri, Vladi i budućnosti. S njime je razgovarao Ekrem Dupanović, a intervju prenosimo u cijelosti.
U PR-u ste 26 godina, praktično ste se ovom profesijom počeli baviti početkom rata u Hrvatskoj. Niste studirali PR, inženjer si elektrotehnike. Rat, elektrotehnika, PR… ima li tu ikakve veze li se sve događalo spontano?
Krešimir Macan: Sve što nam se događa u životu je splet okolnosti koji nas vodi prema onome svojem pravom ja. Ali morate biti spremni za to. Govorim četiri strana jezika, vodio sam turiste u Dubrovniku, u kojem sam odrastao, od svoje petnaeste godine u legendarnoj agenciji Atlas, 1991. sam vodio strane novinare na bojišta širom Hrvatske, potom prešao u Ministarstvo informiranja koje je de facto vodilo medijski rat. A volio sam i programiranje. Rat je presudio da ipak nastavim pričati priče, a znanje programiranja mi i danas mnogo pomaže jer programirati i raditi komunikacijsku strategiju vam dođe na isto – morate doći do cilja i željenog rezultata. Ovo obrazovanje mi je bilo i izvrsna podloga za digitalnu transformaciju koja mi je, za razliku od većine kolega, bila prirodno okruženje.
Kada ste prije točno 20 godina osnovali Manjguru da li ste imali jasnu viziju njenog razvoja, da li ste točno znao što hoćete i da li ste to ostvarili?
Znao sam da ima puno prostora za odnose s javnošću na tržištu, da se otvara veliki prostor jačanjem tržišne ekonomije i otvaranjem Hrvatske svijetu i riskirao sam. Prvu sam godinu radio isključivo s IT industrijom, što je uključivalo i oglašavanje i evente, a kasnije je agenciju vodio kolega sve do mojeg povratka 2008. u agenciju. Dotad sam od 2004. uspješno radio na razvoju agencije Madison Consulting koja je u par godina postala jedan od glavnih igrača na tržištu, tako da sam bio siguran da posla i tržišta ima za više agencija. U ovom poslu je bitno iskustvo i mreža poznanstava koje imate, a s obzirom na godine provedene na Hrvatskoj radio televiziji kao prvi glasnogovornik, te kratkog mandata savjetnika Predsjednika vlade, imao sam sve preduvjete. Dodatno, znao sam da volim to što radim i da klijentima dajem uvijek više nego što plate. Mislim da je to tajna uspjeha. Ako znaš što radiš i radiš to s ljubavlju, i naravno ako puno i dobro radiš, uspjeh će doći sam po sebi. Krizno komuniciranje i politika su se nametnule same od sebe kao posljedica iskustva i brzine rada.
Prelomni trenutci u protekle dvije decenije Manjgure? Novi klijent, neka promjena razvojne strategije, uvođenje novih servisa, politički marketing… što je sve utjecalo na razvoj i poslovni uspjeh?
Nakon prve uspješne godine, ključan je bio moj povratak u Manjguru 2008. kada se profiliramo prvo kao specijalisti za krizno komuniciranje i nove društvene medije zbog mojeg IT obrazovanje i iskustva. Godine 2008. radim i prvu kampanju izvan Hrvatske u Makedoniji za SDMS i Radmilu Šekerinsku koja je i dan danas primjer kampanje za ženu kandidata na mnogim predavanjima. Sve bitne promjene su bile zbog ljudi koji su došli u Manjguru i omogućili daljnji razvoj jer je svatko donio nešto svoje. Sredinom 2011. godine mom timu se pridružila današnja izvršna direktorica Katarina Leko, koja od sadašnje postave uz mene ima najduži staž u Manjguri i i uskoro će preuzeti vođenje cijele agencije. Krajem 2011. dolazi Gordan Turković koji postaje dio našeg izbornog tima i dodatno ga razvija kroz brojne kampanje sve do ove godine. Radili smo od Makedonije do Slovenije od 2008. do 2017. i mislim da ne postoji čovjek osim Gordana u regiji, ovim možda vas Ekreme, koji je prošao sve zabiti bivše države, a da nije odrastao u njoj. Kasnije su mi Nina Išek Međugorec i Katarina Leko, kao izvršne direktorice, omogućile da izgradimo trajnu strukturu agencije i omogućimo da poslove vode i timovi kojima ja više nisam bio na čelu. I da se otvorimo nekim posve novim sektorima poput farmacije ili turizma. Nina je danas direktorica korporativnih komunikacija T-HT-a u Hrvatskoj i to vam samo govori kakve snažne osobe imamo kao voditelje timova. Prošle godine, nakon dugogodišnjeg medijskog iskustva, pridružila nam se Anamarija Hrvoić Đurić, koja kao savjetnica suvereno vodi velike klijente i specijalizirala se za zahtjevne ad hoc projekte u kojima treba odmah djelovati i napraviti zaokret. Tako smo zaokružili snažan seniorski tim s velikim iskustvom u gotovo svakom sektoru. Ljudi su u ovom poslu ključni, kao i cjeloživotno obrazovanje. Recimo, mi se nismo odlučili regionalno širiti u Hrvatskoj i regiji, već surađivati s partnerima po potrebi i to se pokazalo jako dobrim jer samo lokalni specijalist uistinu može pokrivati lokal na razini koju tražimo. Godinama surađujemo s Jerkom Trogrlićem iz agencije Vajt iz Splita što nam je omogućilo snažnu prisutnost na području Dalmacije i donijelo sinergiju koja nam je ključna prednost.
Vaš profesionalni put je bio vrlo uzbudljiv. Surađivali ste sa predsjednikom dr. Franjom Tuđmanom, bili ste i u vladi, neko ste vrijeme bili blizak suradnik premijera Račana, vrlo ste kratko bili u Agrokoru, ali je i to bilo dovoljno da budete uz Ivicu Todorića u istorijskom trenutku kad je potpisivao Lex Agrokor. Svjedočili ste mogim važnim događajima. Što vam, kao najsvjetliji (ili najuzbudljiviji) trenutak prvo dođe u sjećanje kada se osvrnete na proteklih 20 godina?
Mislim da sam u jednom trenutku rekao da treba napisati 20 priča iz PR-a za 20 godina iskustva s Manjgurom, ali jednostavno ne stižem. A vjerojatno one i najbolje ne smijem ispričati u detalje. Sretan sam što sam živio u zanimljiva vremena, ali bih već danas volio da postanu malo manje zanimljiva? Zato i priča ima puno, svako zakucavanje je priča za sebe. Većina će se političkih savjetnika složiti da su izborna noć i pobjeda, a i neki drugi momenti na tom putu, bolji od seksa (samo taj tren) i to je ono što vas tjera iz avanture u novu avanturu. Možda je epizoda s YouTube kanalom Bijes prvi jedna priča koja će se uvijek ponovo pričati i prepričavati jer se kao i sve drugo dogodila sasvim slučajno. Meni danas moja djeca kažu da smo bili prvi jutjuberi u regiji jer imati video s milijun pogleda i danas je uspjeh, a mi smo to imali 2006. Dodatno, punih šest godina smo uspjeli sakriti identitet što je u našoj regiji izniman izazov. Kao da smo bili u filmu Valter brani Sarajevo, kojeg sam i samog iskoristio za jedan video.
A šta bi voljeli da se nije dogodilo?
S više iskustva bih vjerojatno odbio neke kampanje ili iz njih izašao na vrijeme kad bih vidio kako nema smisla dalje sudjelovati jer nas ne slušaju. Ali tada bi nam nedostajalo to iskustvo; kad izgubiš – pa sve analiziraš i puno naučiš. Definitivno bih manje radio i više uživao i veselio se. Morate naći dobar balans između onog što volite i radite i života. Izračunao sam po svojim satnicama da odradim 15 mjeseci godišnje, iskoristim oko 2 mjeseca da se odmorim, ali u konačnici se skupi svake godine barem jedan mjesec viška i to s godinama počnete osjećati. I da, možda bih prihvatio posao regionalnog direktora Googlea kad sam bio u prilici, no očigledno to nije bio moj put. Treba gledati naprijed, sve se dogodilo s razlogom.
Postoji li neka želja koja vam se nije ostvarila za ovo vrijeme, a voljeli bi da jeste?
Shvatio sam da mi se ostvaruje sve što poželim, samo kad sam spreman za to, tako da smo mogu biti zahvalan za sve dosad. Možda nekakav izlazak iz regije, na međunarodnu scenu, ali i to će doći ako bude potrebe.
Danas vas svi mediji uglavnom vezuju za politički PR. Neka se time bave news portali, a mi ćemo strukom. Što danas jedna hrvatska (ili regionalna) kompanija može dobiti od Manjgure kao podršku u odnosima s javnošću?
Danas može dobiti sve što se tiče komunikacija, spremni smo odraditi projekt od početka do kraja, po potrebi cijelu integriranu kampanju, iako to ranije sam nisam osobno radio. Sada imamo cijeli iskusni tim, a i klijenti sve češće traže one stop shop, da sve vodi jedna agencija. Iako, najsretniji smo kad radimo strateško savjetovanje, bilo brandova, bilo stranih investitora. Shvatili smo da nam je iskustvo veliko, a da imamo originalne načine pristupa izazovima i da nas upravo zato traže. Neki dan su cure dobile kompliment od klijenata da nikad nisu radili s agencijom koja ih toliko tjera da rade. Krizno komuniciranje je zrak kojeg dišemo, to nam najčešće nosi i nove poslove jednom kad se kriza smiri. Već dugo prakticiramo da bez problema radimo u širim timovima drugih agencija na velikim kampanjama, što će sve više biti trend zbog zahtjeva za integriranim marketinškim kampanjama. Ako želite da vam vrhunski PR prati vašu kreativu i da sve to štima u digitalu, mi se savršeno uklopimo u tim. To je danas stvar odgovornosti prema klijentu kako bi dobio što bolju uslugu na kraju.
Sa kojim ste brendovima i kompanijama do sada ostvarili najbolju suradnju?
Krešimir Macan: Vindija iz Varaždina nam je klijent od prvog dana i s njima smo odradili puno toga, od kriznog komuniciranja do promocija. Dugo smo radili s Krašom, Valamarom i prikupili iskustva iz realnog sektora. Puno radimo s lokalnom samoupravom i jako smo ponosni na to što smo napravili za grad Pulu, s kojim radimo također od prvog dana i koji je u mnogočemu primjer drugim gradovima u regiji. Kao i zadnje četiri godine grad Šibenik. Od stranih investicija pod zadnje surađujemo s prestižnim brandom Four Sesons na njihovu projektu na Hvaru. Imamo i puno klijenata za koje smo radili krizno komuniciranje, ili napravili neki strateški obrat u poslovanju, ali takve situacije najčešće nismo u mogućnosti javno komentirati.
Radite dosta sa stranim investitorima. Kako nas oni doživljavaju? Pretpostavljam da imaju dosta zamjerki. Šta je to što ih onda privlači u Hrvatsku i ostale države u regiji?
Strani investitori su nam jako zahvalni na suradnji jer smo u mogućnosti dati točnu informaciju o stanju projekta bez zadrške, s obzirom na veliko iskustvo na prethodnim projektima. Oni svi vide velike prilike i mogućnosti kojih mi, kao država, često nismo sami svjesni, pa su spremni i godinama strpljivo raditi na projektima, iako sve manje. Ako se tu ne promijeni pristup države na svim razinama, otići će drugamo. Pogledajte kako su se projekti odvijali na obali Crne Gore. Bilo je tu i problema, ali su realizirani vrhunski projekti poput Porta Montenegro. Česta greška investitora u Hrvatskoj je da ulete u projekt bez dovoljno pripreme i bez iskusnih lokalnih voditelja projekta, koji bi ih vodili kroz šumu naših propisa. Takvi zapnu već kad dođu prvi dan na teren i tada se stvari ne mogu baš odvijati željenom brzinom. Nadam se da će se za mandata ove vlade to promijeniti.
Ana Tkalac Verčić je prije desetak dana izabrana za predsjednicu HUOJ-a. Imate li za nju neki savjet ili prijedlog? Čemu bi se trebala najviše posvetiti, u kom pravcu treba povesti HUOJ?
HUOJ je dao nemjerljiv obol razvoju struke u Hrvatskoj i regiji, prije svega kroz izdavačku djelatnost jer je naša biblioteka najbolji izvor informacija za sve profesionalce. Ana je tome doprinijela i svojim udžbenikom iz odnosa s javnošću. Vjerujem da će joj poći za rukom ukinuti zabranu angažmana PR agencija od strane države, jer uz ovoliko EU projekata i reformi, komuniciranje je nužna komponenta za njihov uspjeh. Također vjerujem da će pronaći način da dodatno motivira članstvo da se aktivno uključi u rad HUOJ-a. Uvijek možete osobno nešto napraviti. Tako sam ove godine predsjednik žirija za Grand Prix HUOJ-a koji je izrastao u pravo priznanje profesionalcima u struci, jer svake godine radimo na poboljšanjima.
Odnosni s JAVNOŠĆU ili odnosi s JAVNOSTIMA? Svaki tržišni (ili politički) subjekt ima više javnosti s kojima treba komunicirati. Da li je onda javnost ili su javnosti?
Odnosi s javnošću ako me pitate na prvu. I mislim da je jedno i drugo ispravno jer javnost možete gledati kao zbirnu imenicu za sve javnosti, a ako baš insistirate, i više vam se sviđa, možete reći i s javnostima. Jer uistinu ne postoji samo jedna publika, već smo danas u ovo digitalno doba svjesni da možemo ciljati javnosti praktično do razine ulice.
Manjgura je smještena u ulici koja nosi ime po slavnom hrvatskom slikaru Edi Murtiću. Kultura i umjetnost su u krizi. Država ima sve manje novaca za njih, a kada je u pitanju sponzorstvo problemi postoje na obje strane. Kultura i umjetnost ne znaju tražiti sukladno standardima suvremenog sponzorstva, niti sponzori znaju davati na način kako bi to trebalo biti. Kakva bi tu mogla biti uloga PR agencija da bi se situacija okrenula na bolje?
Institucije koje rade u kulturi također trebaju pratiti velike promjene u komunikaciji i oni koji to prvi prihvate odskaču. Mislim da Dražen Siriščević s Koncetrnom dvoranom Vatroslava Lisinskog radi odličan posao i stalno su puni za sve publike, za što koncertna dvorana i postoji. Super su koncerti na krovu našeg susjeda MSU. Stvari se kreću, ali polako. Veselilo me vidjeti redove za Orašara u HNK, koji se i dalje rasproda svakog prosinca. Publika postoji, treba ju privući, ali i odgojiti nove generacije. Kulturne institucije na našem području moraju se početi prilagođavati digitalnom dobu i zahtjevima današnje publike. Neki to već provode godinama, no ostali moraju prestati očekivati da će se posjetitelji prilagoditi njima. Tu PR agencije mogu puno napraviti. Naravno, ako će institucije poslušati savjetnike koje angažiraju ????
Da li ste imali neke ponude da radite za institucije kulture i umjetnosti, ili ste sami imali neku ideju, ali vam se njije posrećilo da je realizirate?
Svaki put kad možemo probati nešto novo, uskočimo u to. Uvijek se rado sjetim Božića 2014., kad smo zagrebačkom HNK i portalu Teatar.hr pomogli u realizaciji prave blagdanske priče. Građani su kupnjom slika omogućili štićenicima iz domova za nezbrinutu i ugroženu djecu da pogledaju dječju operu Ivica i Marica. Velikom broju te djece to je bio prvi put da su vidjeli kako izgleda naša nacionalna kazališna kuća. Ujedno, ta je akcija po prvi put građanima otvorila do tada nedostupne podzemne hodnike ispod HNK, u kojimaje i održana dobrotvorna kupnja akcija. Takvih projekata rado se prihvatimo, pogotovo kad znamo da je kulturu u ovoj zemlji još jako teško prodati. Sam redovito svake godine idem aktivno sudjelovati na Festi sv. Vlaha u Dubrovniku kao aktivni član Dubrovačkih trombunjera, čime tisućljetnu tradiciju prenosimo i novim generacijama.
Nesebično dijelite svoje znanje i iskustvo na konferencijama, seminarima i radionicama. Šta je najčešća tema vaših predavanja, o čemu najradije pričate?
Krizno komuniciranje, novi društveni mediji i promjene u odnosima s medijima, te naravno komuniciranje u politici i političkim kampanjama. Pod zadnje me najviše veseli predavati studentima koji traže usmjerenje i inspiraciju, pa često pričam i vlastita iskustva i odgovaram na njihova pitanja. Iako vidim da se javlja i još jedan trend tvz. leadership akademija gdje sadašnji ili budući lideri dobijaju i ostala potrebna znanja za uspjeh u ovom dinamičnom svijetu. Sve češće pričam i o radu s ljudima, jer vas vođenje agencije nauči svačemu – to je jedan od naizazovnijih poslova za svakog direktora. Želja mi je napraviti stand-up na temu odnosa s javnošću i politike, po svim pravilima struke, i onda to izvoditi – naravno ako upali.
Razmišljate li da napišete knjigu? Vaša bi priča bila jako zanimljiva i poučna.
Za knjigu treba svaki dan napisati stranicu, rekao je profesor Žmegač, ne više od toga. Ideje se vrte u glavi, cijeli koncepti već godinama, ali vjerojatno treba sve sjesti na svoje mjesto, pa će se i knjige napisati. Same nećeJ. Bitno je čuvati priče, zapisivati detalje, jer u ovako intenzivnom ritmu priče nažalost izblijede, pa i one najljepše ako ih na vrijeme ne zapišete.
Oznake: Krizno komuniciranje, Krešimir Macan intervju, naših prvih 25 godina, naših prvih 20 godina, Krešimir Macan, ManjguraPročitajte i…
