Izbori 2011. – Izbore uzima onaj koji proda najbolju priču, ne rezultati

Novi B2B prilog Business.hr-a Mediji, marketing i odnosi s javnošću uz mnoge zanimljive teme donosi i kolumnu Krešimira Macana.  U članku Krešo uspoređuje nadolazeće parlamentarne izbore s onima 2007. Komentirao je faktore koji bi mogli prevagnuti na izborni dan i što sve možemo očekivati u predizbornom ringu. Cjelokupan tekst pročitajte klikom na sliku ili u nastavku teksta:

Prošloga tjedna u Hrvatskoj uživo uz Krešimira Macana predstojeće izbore komentiraju direktorica Cicerona Mirela Španjol Marković i Frenki Laušić, novinar Slobodne Dalmacije.

14.9.2011, Hrvatska uživo, HRT

Već smo vidjeli kako izgleda pretkampanja već smo vidjeli kroz prepirku Kosor – Josipović. Kakav bi mogao biti ishod kampanje Krešimir Macan komentirao je za Novi list. Sada ostavljamo kandidate da dovrše svoje izborne strategije i krenu u nadmetanje za naše glasove!

Kolumnu Krešimira Macana iz priloga Businessa pročitajte u nastavku:

Političko komuniciranje se sve manje razlikuje od klasičnog. Političari i politika su postali roba kao svaka druga, a birači tek tržište. Tek manji broj birača glasa racionalno, poput malog broja kupaca koji kod kupovine nekog proizvoda prvo pogledaju sve ili barem većinu proizvoda i cijena na tržištu te ih pozorno uspoređuju.

Princip je isti, sve ostalo su nijanse

Izbore uzima onaj tko proda najbolju priču, bez obzira na kasnije rezultate

Ne kaže se slučajno da vodimo kampanju za srce i um; ponajprije za srce, pritom ne vrijeđajući zdravi razum. To je najveća razlika od posljednjih izbora 2007. i idućih izbora u prosincu. Dok smo si 2007. mogli priuštiti luksuz da biramo nekoga tko nam se više sviđa ili ostavlja bolji dojam, danas birači moraju odabrati i nekoga tko će učiniti nešto da se Hrvatska izvuče iz recesije i povede dugoročno u dobrom smjeru.

Četiri od pet građana znaju da idemo u pogrešnom smjeru, to im ne treba objašnjavati. Danas žele čuti tko će taj smjer drastično promijeniti, i to nabolje. Birači će ipak malo pozornije slušati nego prije, kada su se dionice i laka zarada dijelili šakom i kapom. No i to će se morati ravnati po nekim pravilima, jer do odluke lakše dođete putem emocija i srca nego činjenica. One često i prve stradaju u kampanji. Tko koga proziva da će zacrveniti Hrvatsku nije toliko važno, iako bi moglo biti, koliko činjenica da to netko radi i pritom utječe na osjećaje birača.

Ovi izbori označit će kraj amaterizma u političkoj komunikaciji u Hrvatskoj jer će dobar dio takvih ljudi jednostavno ostati ispod izbornog praga. Malo ću ovdje povući ručnu; shvatio sam da nikad ne smijete podcijeniti ignoranstvo neke strane u kampanji. Na posljednjim predsjedničkim izborima kandidirali su se kandidati koji rejtinge nisu provjerili istraživanjima i na njima nisu temeljili kampanju pa je za njih sve završilo kako je završilo. Drugi su sve to odradili, a onda nisu radili kampanju. Nešto slično se događa i za ove izbore. Rezultati istraživanja indiciraju snažnog favorita – Savez za promjene, odnosno Kukuriku koaliciju, ponajprije zbog okupljanja četiriju stranki u blok, pa samo o kampanji ovisi hoćete li imati aklamacijsku pobjedu ili dobiti na bodove jer su stvar odradili tehnički korektno. U svakoj kampanji postoje barem dva cilja. Nije svejedno kako ćete pobijediti; uz veliku potporu vlastitih zastupnika ili ćete za formiranje vlade tražiti nove, dodatne saveznike i tako oslabiti savez. No u vašem ležernom očekivanju možda leži prilika za podcijenjenog protivnika ili za neke nove igrače.

U svakom slučaju, oni koji su danas počeli razmišljati o izborima zakasnili su i to će se vidjeti na konačnom rezultatu. Potrošili su vrijeme, ljude i nešto novca, no za parlamentarnim izborima to nije dovoljno. O ponašanju dvaju velikih blokova, ovisit će i njihove sudbine.  Ako kampanja bude strastvena, emotivna i zapaljiva mali neće imati puno šansi. No bude li mlaka, dobit ćemo šarenilo u Saboru. Dakle, nije jedini cilj pobijediti, nego kako uvjerljivo pobijediti.

Godine 2011. kampanju više nećete raditi bez istraživanja, stratega i kreativaca, poput bilo kakve druge kampanje. No sa zrnom soli jer politika ima svoja pravila i ograničenja; 1,5 milijun kuna po izbornoj jedinici nije previše novca za ozbiljnu kampanju, stoga će trebati pozorno slagati svaku ciglicu. Zbog ograničenja u elektroničkim medijima nećemo vidjeti duel Kosor – Milanović, a cijela kampanja na televiziji bit će dosadna i ograničena na spotove. Nadajmo se da će se to napokon promijeniti jer će se i političari morati više truditi,  kao na predsjedničkim izborima.