ENG
Istraživanja: Hrvati, većinom kseno i homofobi, najviše vjeruju Crkvi i Internetu
Osim trenutno najtraženijih ispitivanja o tome koji od vrlih kandidata prisvaja najviše građanskih glasova, u posljednje vrijeme izdvojilo se i nekoliko zanimljivih istraživanja na neke druge teme. Jedno od tih je proveo Fakultet političkih znanosti u Zagrebu u suradnji s nezavisnim istraživačkim centrom Media metar, «Hrvatski mediji u očima građana» , koje je pokazalo zanimljive podatke o tome kako građani doživljavaju medije i institucije.
Na reprezentativnom uzorku od 1000 ispitanika utvrđeno je tako da od svih medija, čak 45% ispitanika najviše vjeruje Internetu, potom radiju – 39%, televiziji – 35%, magazinima i tjednicima 30%, odnosno 31%. Na posljednjem mjestu našle su se dnevne novine, u koje hrvatski građani imaju najmanje povjerenja – 24%.
Što se tiče praćenosti medija, Internet je također iznad dnevnih novina s 33% naspram 28%, a praćeniji su jedino televizija s 57% i radio s 50%.
Nadalje, ispitanici navode kako imaju veće povjerenje u lokalne, nego u nacionalne medije, a kada je u pitanju izvještavanje o politici nejvjerodostojniji medij jest radio, a najmanje dnevne novine i televizija.
Što se tiče obilježja tipičnog hrvatskog novinara građani ga procjenjuju kao pismenog, razumljivog, sklonog manipulaciji, sklonom senzacionalizmu i isticanju loših vijesti, dok bi njegova uloga trebala biti ona kritičara nepravilnosti, informatora i savjetnika građana, čuvara demokracije, tumača društvenih problema te glanogovornika naroda. Uostalom, čak 84,8% ispitanika smatra da bi novinari trebali biti stručno osposobljeni za svoj poziv.
Kad je u pitanju objavljivanje neistinih informacija, 78% građana smatra da bi takve medije trebalo zabraniti; njih 48,6% smatra da su mediji pod apsolutnom kontrolom vlasnika i izdavača, a 45,7% da su mediji pod izrazitim utjecajem politike.
Istraživanje je ispitalo i razinu povjerenja koju građani imaju prema raznim društvenim institucijama i od 19 ponuđenih odgovora (Crkva, znanstvenici, obrazovne institucije, vojska RH, ugledni intelektualci, lider preferirane stranke, domaći mediji, novinari, policija, vodeći gospodarstvenici, nevladine udruge, preferirana stranka, predsjednik, inozemni mediji, sindikat, Europska unija, Vlada RH, Sabor RH, političke stranke općenito) pobjedu je premoćno odnijela Crkva s ocjenom 3,44. Nakon Crkve slijede znanstvenici (3,36) i obrazovne institucije (3,32). Vojska se nalazi 4. mjestu s ocjenom 3,25, a ugledni znanstvenici na 5. s 2,98. Novinari se nalaze tek na 8. mjestu (3,27), a na samom dnu ljestvice su Vlada i Sabor RH, te političke stranke općenito s najnižom ocjenom (2,21).
Još jedno istraživanje, koje je naručila Vlada, a provedeno je na reprezentativnom uzorku od 1300 građana Hrvatske, pokazuje zanimljive, a ujedno i šokantne stavove našeg društva. Naime, u spomenutom istraživanje Hrvatska se pokazala kao zemlja netolerancije pa tako četvrtina ispitanika ne želi u obitelji pripadnika druge nacije, vjere ili boje kože, a za neudane i neoženjene misle da nešto s njima nije u redu.
Ispitanici su diskriminativni i prema homoseksualcima pa tako s njima ne bi željeli raditi, a niti bi podnijeli da im se osoba takvog seksualnog opredjeljenja doseli u susjedstvo.
Po pitanju spola također postoji diskriminacija: 23% ispitanih smatra da žene i muškarci nemaju iste biološke mogućnosti stoga ne mogu imati ni jednaku ulogu u društvu.
Rezultati koji svjedoče da je jedna četvrtina građana izrazito ksenofobična, homofobna i puna predrasuda bili bi i veći kad bi svi građani u Hrvatskoj znali što je to diskriminacija. Naime, čak jedna četvrtina ispitanih uopće nije znala opisati što je to diskriminacija.
Zapanjujući je i podatak koji ukazuje na na raširenu represivnost među građanima kad je u pitanju sloboda govora. Naime, čak 66,6 posto ispitanih smatra da postoje ljudi čiji su politički stavovi takvi da im treba zabraniti pojavljivanje u medijima.
Jedna četvrtina uzorka, ili 325 ispitanih, izjavila kako je i sama iskusila neki oblik diskriminacije, od čega je 10% njih to iskustvo doživjelo samo jednom, a 16% i više puta. Više od polovice nacionalnih manjina u ispitivanom uzorku osobno je doživjelo neki oblik diskriminacije. Većina njih, čak 46,7%, doživjelo je diskriminaciju pri pokušaju da nađe posao ili na radnome mjestu, njih 14,6% diskriminaciju u sustavu zdravstvene zaštite, 8,7% na području socijalne skrbi, potom u postupanju policije (8,6%), obrazovnom sustavu (8,3%), javnoj upravi (8,1%) i pravosuđu (8%).
Poražavajući je i podatak da 42% diskriminiranih osoba ne zna kome bi se u takvim situacijama obratilo, a manji dio njih kaže da ne želi tražiti pomoć jer ne vjeruju u djelotvornost državnih tijela niti nevladinih organizacija. Samo jedan posto ispitanih znalo je da je Ured pučkog pravobranitelja određen za provedbu Zakona o diskriminaciji.
O istraživanjima i anketama smo pisali i ranije, pa ako vas o tome zanima više ovdje.
Oznake: Internet u HrvatskojPročitajte i…
