Zašto Milan Bandić može ponovo pobijediti i zašto je Plenković s pravom ljut?

piše Krešimir Macan, 13. veljače 2021.

Posljednja izmjena 1 ožujka, 2021 u 16:43

Rezultati izbora za gradonačelnika Zagreba 2017 po gradskim četvrtima (autor Toni Grossi)

Pročitao sam jutros jednu analizu na temu lokalnih izbora, posebice Zagreba, i bilo mi je čudno da se komentiraju svi osim Milana Bandića. A on se razvojem događaja apsolutno vratio u igru i mogao bi čak ponovo dobiti izbore. Zašto? Pa jednostavno je. Za razliku od svih drugih kandidata Milan Bandić zna jako dobro svoje brojeve.

Kako je Milan Bandić pobijedio u 2. krugu

Put do pobjede Milana Bandića u 2. krugu izbora za gradonačelnika 2017.

Ako se analiziraju podaci s izbora 2017. jasno je da je Sandra Švaljek imala veći potencijal u 2. krugu nego Anka Mrak-Taritaš, što su pokazivale i izborne ankete, jer je uspijevala ukrasti dio glasova Bandiću u njegovim utvrdama. I usput bila je nezavisna, dok su SDP i HNS bili teret, tada odličnoj Anki Mrak-Taritaš.

Milan Bandić samo u tri gradske četvrti osvaja prednost od 20.000 glasova i to su Sesvete i Gornja i Donja Dubrava. I ta se prednost mora nadoknaditi drugdje da bi se došlo do pobjede – što nije lako. Prije 4 godine nije Bandić tako loše stajao u ostatku grada, iako ga je tamo Anka Mrak-Taritaš pobijedila – no sve to nije bilo dovoljno jer je na kraju Bandić pobijedio sa 16.307 glasova više. Za Sesvete i Gornju Dubravu recimo.

Ono što je isto bitno, nije bilo kampanje, građani nisu bili motivirani za izlazak na izbore, pa je tako na kraju Milan Bandić postao gradonačelnikom tek sa svakim 5. glasom u Zagrebu. Zagrepčani sami ste birali i izabrali, kao uvijek dosad, jer kako kaže poslovica “Loše političare biraju dobri ljudi koji na dan izbora ostanu doma”.

Jasno je da Bandić ima stabilnu podršku, koja teško da će skroz nestati na ovim izborima i to bi mu moglo, uz ovako veliki broj kandidata na obje strane, osigurati da u drugi krug izbora prođe sa skromnim rezultatom ispod 20% glasova (na toj strani su Vesna Škare-Ožbolt (jedina koja bi ga mogla ozbiljno ugroziti kao Sandra Švaljek), Davor Filipović (HDZ – kasno ulazi u kampanju, treba odraditi jaku predkampanju da bi imao šanse), Zvonimir Troskot (MOST – iako želi igrati centra, skroz je desno) i za očekivati je još nekoga. Dakle 4 kandidata na 50% desnih glasova – tko god ima više od 15% je favorit za drugi krug.

S druge strane, na ljevici imamo favorita Tomislava Tomaševića (Možemo) i Joška Klisovića (SDP – kao i Filipović totalno nepoznat Zagrepčanima). Za obje strane je dobro da idu sa svojim listama jer postoji dobra mogućnost mobilizacije birača koji se nužno ne preklapaju i restrukturiranje SDP-a u Zagrebu. Tu je i određeni broj ostalih kandidata čiji je učinak zanemariv. Može li Klisović poremetiti računicu Tomaševiću – nikad se ne zna, ali teško. SDP je izgubio znanje kako voditi kampanje što se vidjelo na parlamentarnim izborima i trebat će im vremena da se vrate u formu.

Kad tako gledate utakmicu mogao bi se dogoditi drugi krug Tomašević – Bandić u kojem potonji ima šansi iznenaditi Tomaševića, ako SDP odspava drugi krug kao što je napravio s Ankom Mrak-Taritaš. Ovo su sve scenariji, mi na kraju ne znamo tko će odraditi kampanju i tko će na dan izbora izvući svoje. Sjetite se anketa i uvjerljive pobjede HDZ-a na parlamentarnim izborima 2020.

E zašto je onda Plenković s pravom ljut?

Pa zato jer bi s kandidaturom Damira Vanđelića imao jaku Sandru Švaljek koja bi se mogla prošetati kroz izbore, uz logistiku kakvu može pružiti HDZ. Dakle imao je dobru kartu u rukama, ali se na kraju izjalovila. Filipović ima potencijal, no niti blizu onog kojeg bi imao nezavisni Vanđelić i tada Bandić ne bi imao nikakvih šansi. Toliko o tome što je htio Plenković na ovim lokanim izborima. Želje su jedno, stvarnost drugo, a politika je uvijek pragmatična na kraju.