ENG
Kako lajk pretvoriti u glas na lokalnim izborima?
Prenosimo vam kolumnu našeg Krešimira Macana za ictbusiness.info.
Dobar naslov, a? Pa da odmah odgovorim – skoro pa nikako na ovim lokalnim izborima 🙁 Nema automatizma. Kampanja na društvenim mrežama ne razlikuje se puno od stvarne kampanje. Dapače mora se voditi po istim pravilima kao i velike kampanje.
Prije svega, vodite brigu o činjenici da imate na raspolaganju tri komponente koje se lako daju potrošiti: vrijeme, ljude i novac. Zato ih je bitno pametno rasporediti. Potom morate definirati cilj koji želite postići, samo razraditi strategiju i taktiku i to je to. Jednostavno i tako trivijalno, zar ne?
Možda vam na prvu zvuči sve jednostavno i samo po sebi razumljivo, pa pokušajmo to pretočiti u stvarnost. Kandidat ste na lokalnim izborima i želite koristiti društvene mreže? A koji vam je cilj? Upoznavanje javnosti s vašim likom i djelom? Obavještavanje o kandidaturi i programu? Uzmimo recimo Vladimira Ferdeljija, stalno trećeg u istraživanjima za Zagreb. Njemu treba i jedno i drugo. OK, cilj smo definirali? Kako ćemo to napraviti? U njegovu slučaju, društvene mreže mogu biti samo jedan od kanala i to ne najjači, iako je najveći broj Zagrepčana online i na Facebooku i LinkedInu.
Društvene mreže moraju biti ukomponirane i u sve ostale marketinške napore, poput vanjskih plakata, i dodatno ih pojačavati. Dapače, mogu biti jako efikasne u trenutku kada prije kampanje imate samo vanjske plakate i društvene mreže, budući da su svi drugi kanali, osim klasičnog PR-a zabranjeni do početka izborne kampanje 5. svibnja.
E tu sad u igru ulaze tri komponente koje morate pametno rasporediti. Mjesecima prije kampanje imate puno vremena dići blog, fan page, osobni profil i sve to lagano širiti među onima koji vas podržavaju i organski rasti. No politika nije sexy kao druge stvari da se dijele, dapače u ovom slučaju ne bi pomoglo ni da iscuri viralni video g. Ferdeljija. Tu onda nastupa novac – Facebook, pa i LinkedIn omogućavaju vrlo povoljno oglašavanje – počnete li na vrijeme odašiljati svoju poruku, nju čak 1000 potencijalnih glasača može vidjeti za nepunih 6 lipa. Ako to radite tek danas, jedan “lajk” vas košta šest kuna jer svi “ribaju lajkove” ovih dana: i Ostojić i Bandić i Mađerić ako pričamo o Zagrebu. A taj lajk nije nužno i siguran glas. Čak ni ako ste Kerum – koji je u dan dva nakon što je podigao fan page imao par tisuća fanova – bez ikakve reklame. Ali Kerum je Kerum…
Nemojte zaboraviti da društvene mreže prije svega služe za zabavu većini, a politika općenito nije zabava, prije ide na živce – tako i da oglasi koje nudite moraju biti pametno osmišljeni kako bi zainteresirali vaše potencijalne birače. U njima mora biti nešto za njih, jer jedino što ih zanima je odgovor na pitanje – što će se njima promijeniti ako vas podrže ili čak glasaju. I to mora biti napisano u duhu publike kojoj se obraćate.
Mišljenja sam, recimo, da bi Ferdeljijeva kampanja na LinkedInu možda bila pravi uspjeh, jer se tamo nalaze zaposleni intelektualci na koje on cilja svojim ozbiljnim programom. Sve to zahtijeva više od nekog člana obitelji da vam bude community manager. Zahtijeva sve veći profesionalni pristup što se veličina izborne jedinice povećava, i kakav takav budžet – otprilike 20 tisuća kuna na društvenim mrežama može za vas napraviti puno više nego 100 tisuća dano u vanjsko oglašavanje, čak i više. I tu su društvene mreže zakon.
Ali kako taj lajk pretočiti u novi glas? Ako s njim ništa ne napravite skoro nikako. Ionako su prvi lajkeri vaša obitelj i ekipa s kojom radite – oni ionako uglavnom glasaju za vas ( a vidio sam i listi koje nisu dobile glasova ni koliko je bilo kandidata na listama). Takav like možete pokušati ubaciti u postojeće baze, ostvariti kontakt, provjeriti koja je razina angažiranosti – možda možete dobiti novog volontera- ali to je pipav posao koji traži puno vremena.
Američke modele kampanje još kod nas nitko nije probio, ali vjerujem da će s organiziranjem naroda i to doći na red. U ovakvom modelu prvo dobijete donaciju online i sve podatke o onome koji vam je dao makar 10 kuna – što je ipak puno veći napor nego stisnuti jedan like. Takvi glasači automatizmom ulaze u baze, koje potom pričaju na osobnoj razini sa svakim od donatora, pozivaju ih na volontiranje i de facto stvaraju kanal za komuniciranje s milijunima birača, kao što je imao i Obama. No, i kandidati prije njega su radili slične stvari pa se o njima toliko ne priča – ali je Obama to ugradio u svoju strategiju i razvio do savršenstva.
I, za kraj… Tko dobro radi online kampanju za ove lokalne izbore? Rajko Ostojić ima savršene fotografije, Mirko Duspara je dobio vlastiti medij, a Valter Flego ima najbolju oglasnu kampanju koja već traje mjesecima. Rado ću na ovim istim stranama prokomentirati i druge stranice koje nam ostavite u komentarima.
Oznake: Krešimir Macan, lokalni izbori, društvene mrežePročitajte i…
